Kad su u pitanju djeca i voda, uistinu vrijedi pravilo da ne možemo nikada biti dovoljno oprezni i da djecu ne smijemo niti nakratko ispustiti iz vida, jer baš taj tren može se dogoditi ono najgore…
Jučerašnji vrući dan mnogi su iskoristili za kupanje i rashlađivanje uz bilo kakvu vodu, bilo gdje i bilo kako. Bili su tako puni i sisački bazeni, odnosno Otvoreni bazeni Caprag, a među kupačima bilo je i puno djece. Oni najmlađi su u pratnji roditelja i starije osobe, na bazenima su neprekidno obučeni spasioci, pa ipak događaj koji se jučer tamo odvio dokaz je da opreza nikad dovoljno…
Naime, pored svih odraslih na bazenima jučer popodne, šestogodišnjeg dječaka Leona koji se utapao i od najgoreg scenarija su ga dijelile možda sekunde, spasio je njegov prijatelj, tek dvije godine stariji Gabriel! Nije uopće preuveličano ako ga nazovemo, kako su ga već mediji nazvali, pravim herojem, jer on to i jest.
Gabriel Bratim (8) ispričao je za Jutarnji list kako je spasio svog prijatelja. Njih nekoliko prijatelja zajedno su se igrali u bazenu, i to olimpijskom, a kad su izašli, Gabriel je primijetio da je Leon još u vodi.
„Jako sam se bojao, prvo se u vodi vrtio kao palačinka, a onda se smirio i krenuo plutati. Valjda se nagutao vode, a ja sam ga dozivao, no nije mi odgovarao,“ ispričao je Gabriel, koji je dječaka tada pokušao izvući iz bazena. To mu je bilo jako teško, kaže, jer mu je klizio iz ruku, ali na kraju ga je dovukao do ruba i izvukao iz bazena. Počeo ga je dozivati, ali dječak nije odgovarao i bio je u nesvijesti.
Na punim bazenima, s brojnim odraslim osobama u blizini, sa spasiocima koji nadgledaju… kako je moguće da je osmogodišnji Gabriel jedini vidio da se Leon utapa i da ga mora spasiti, te kako ga je jedini on krenuo spašavati i na kraju mu spasio život? To je pitanje koje može ostati zabilježeno kao pouka – i odraslima i djeci, te nešto što moramo imati na umu kad smo s djecom blizu vode.
Odgovor na postavljeno pitanje je: svi su mislili da se dječaci igraju. Zbog tog nitko od odraslih nije pomislio da im treba pomoć. I to je lekcija koju moramo naučiti svi. Kad boravimo s djecom na takvim mjestima, važno im je objasniti da takva vrsta igre, koja uključuje glumljenje utapanja i spašavanje – nije dobrodošla igra u toj situaciji. Može biti bezazleno, može biti zabavno, ali je opasno.
S druge strane, moramo imati na umu da odrasli bez obzira na sve jednostavno ne smiju nikad pretpostaviti da se djeca – igraju. To može značiti razliku između nečijeg života i smrti. Maleni Leon možda danas ne bi bio među svojim prijateljima da Gabriel nije bio dovoljno priseban da ga bez obzira na to što nitko nije reagirao spasi od utapanja. Inače, s dječacima je bio Leonov tata, dok je Gabrielova mama bila nešto dalje, budući da su dječaci bili pod nadzorom drugog roditelja.
Gabrielova mama ispričala je kako je Gabriel došao po nju i brzo joj ispričao što se dogodilo, a ona je pohitala prema mjestu događaja, posebno budući da je medicinska sestra.
„Dijete je ležalo na boku uz rub bazena i povraćalo vodu, oko njega su se svi skupili, a jedna je mama došla do mene i ispričala mi što je Gabriel učinio. Koliko sam je shvatila, svi su mislili da se oni igraju i šale,“ prisjetila se mama Sanja. Dječaka je kasnije, kad je već bio puno bolje i disao, odvezla Hitna pomoć.
