Razgovor o rastu grudi jednom moraš obaviti, ma kad god se ukazala prilika za to. Možeš ga i preskočiti, iako to nije mudro, ali vjerojatnije je da će te taj razgovor kad-tad sustići.
Neke pubertetske promjene možeš ignorirati neko vrijeme. Na primjer, promjene raspoloženja, na koje se često navikneš. Prištići možda ne sustignu tvog pubertetliju u nekom dramatičnoj mjeri. No, grudi će jednom početi rasti… A to je nešto što djeluje nekako dosta dramatično većini djevojčica. Osim tog, tu je i kupovina i nošenje grudnjaka. Jednom moraš obaviti i taj razgovor.
Pubertet nastupa sve ranije, pa tako djevojčicama mogu početi rasti grudi već s 8 ili 9 godina, što je vrijeme kad one zapravo nisu baš spremne na to – pa tko bi bio?! Kad se pojavi naznaka rasta grudi, to se vrlo često odmah vidi na majicama. Iako će prave grudi doći do izražaja tek kasnije, to je ipak u konačnici neizbježno.
Iako se nama možda čini da ta bradavica koja se nazire ispod majice možda nije veliki problem i znamo da se tog ne trebamo stidjeti niti to skrivati, neke će djevojčice, ovisno o karakteru, to doživjeti dosta dramatično. Važno je na pravi im način pristupiti i objasniti što se događa, ali isto tako i pokrenuti priču o grudnjaku ili topiću.
Ono što je posebno važno jest imati na umu da su to ipak, prije svega, tek djeca, odnosno imati na umu njihovu kronološku dob, a ne činjenicu da im počinju rasti grudi. Pomisao na rast grudi mogla bi nas odvesti u nekom drugom smjeru i učiniti da s djetetom razgovaramo onako kako nas neće razumjeti ili neće dobro prihvatiti. Savršeno je normalno osjećati gubitak dok se dijete fizički razvija i osjećati nostalgiju za vremenom kad je bilo malo. No, to ne znači da je djetinjstvo gotovo. Zapravo, ovo je jedna od prvih prilika za vježbanje pomoći djetetu da se osjeća ugodno u svom tijelu koje se polako razvija, što nije mali zadatak.
Budući da je grudnjak ili topić važna stavka, možda da počneš razgovor upravo tako. Evo nekih konkretnih primjera.
Za dijete koje "treba" grudnjak, ali ga ne želi
Klasična pubertetska dilema: njezino tijelo se promijenilo, ali ona ili ne primjećuje ili ne želi primijetiti. Sličan problem predstavlja i dezodorans, uklanjanje dlačica… To je nešto što je njima dosad bilo strani i ne razumiju zašto bi im to sad najednom trebalo. Ne možemo natjerati našu djecu da rade nešto što ne žele, niti takav pristup pomaže na bilo koji način. Ipak, možemo staviti na raspolaganje potrebne predmete ili vještine.
Grudnjaci nikada nisu apsolutna i bez iznimke potrebni. Postoje kulture i pokreti diljem svijeta koje ih ne prihvaćaju i puno ljudi koji se odlučuju ne nositi ih. No, na našim područjima ipak je veliki postotak žena koje nose grudnjake, a djetetu bi mogao itekako dobro doći. Bez grudnjaka možda će poželjeti nositi samo široku odjeću, kako bi se sakrile novosti ispod nje.
Ono što možeš je dati sve od sebe i pitati ju kako se osjeća - fizički i emocionalno - u svom tijelu koje se mijenja. Ili pokušaj ovako: „Pogledaj, imam nekoliko udobnih grudnjaka/topića koje sam ti nabavila, možda bi ti se neki svidio. Probaj ih odjenuti, pa mi javi koji ti je ugodan i u kojem se dobro osjećaš.“ Možda baš ovo upali.
Za dijete koje želi grudnjak, ali mu "ne treba"
Potreba je ovdje vrlo subjektivan pojam. Kada nema fizičke potrebe, ipak uzmi u obzir društvene ili emocionalne okolnosti, poput osjećaja pripadnosti svojim vršnjakinjama. Dobra vijest je da danas postoji uistinu velik raspon različitih grudnjaka i topića koji imaju vrlo ugodan i nestrukturiran gornji dio koji nema nikakvu funkciju osim funkcije donjeg rublja, nešto poput skraćene potkošulje. Mnoge djevojčice ih vole i bez vidljivih grudi ih vole. Također, takvi topići čine čuda za one kojima kasno počinju rasti grudi, a okružene su prijateljicama koje nose grudnjake. Nabavi joj topić, jer nema ništa loše u tom.
Za dijete čija odjeća nije uvijek prikladna za grudi
Mnoštvo odjeće napravljene za djecu zapravo je napravljeno tako da se ispod nje sve vidi. Iako djevojčica možda još nije razvila osjećaj da mora prikrivati svoje grudi, mi kao roditelji imamo obvezu pomoći im da zadrže privatnost svog tijela, čak i ako dijete ne primjećuje ono što je vidljivo drugim ljudima. Tu čak dolazimo, osim pitanja izgleda, i do pitanja sigurnosti ili samopoštovanja, pa to ponekad zahtijeva više izravnosti: ako želiš (ili trebaš) nositi baš tu majicu, morat ćeš nositi sloj ispod - imam ovaj grudnjak/topić za tebe.
Za dijete koje nema namjeru nositi grudnjak
Odabrati ne nositi grudnjak zapravo je vrlo često među generacijom Z, onima koji sad imaju 11 godina pa do 26, stoga ako je tvoje dijete među njima, moraš se jednostavno naviknuti na to. Kulturološki odmak od nošenja grudnjaka, bilo kao modni ili politički izraz, može biti veliki šok za roditelje. Svaka generacija donosi različite odluke o tome kako će se predstaviti, kao što je to uvijek i bilo. Suština je da ako ne ozljeđuju sebe ili bilo koga drugoga, moramo to dopustiti, čak i ako nam je neugodno bez grudnjaka.
