Čini se da roditelji žele bolje razumjeti svoju djecu – uvijek, ali posebno u onoj dobi kad nam ne mogu objasniti ništa. A za sve nedoumice, tu je Google.
Roditelji znaju puno o svojoj djeci, o higijeni, o razvoju, o važnim prekretnicama, o razvoju govora, znamo čak i zašto imaju ispade bijesa... A onda dođeš u park s djetetom i ono uzme kamen i stavi u usta. I roditelji ostanu s upitnicima iznad glave. Ili vide dijete koje se zabavlja komadom kartona dok pored stoji skupa igračka. Tad roditelji pitaju Google o stvarima koje ne razumiju.
Pokazala je to analiza tražilica koju je provela tvrtka Specsavers u sklopu koje je ispitano 1000 roditelja djece u dobi od 5 do 7 godina. Istraživanje je pokazalo da se 88% roditelja oslanja na tradicionalne tražilice u nadi da bi mogli bolje razumjeti svoju djecu.
Do tog su zaključka došli kad su vidjeli da roditelji postavljaju neobična pitanja Googleu i ostalim tražilicama, a među tim su pitanjima, na primjer, neka poput: "Zašto djeca mrze povrće?" ili "Zašto djeca pitaju 'jesmo li skoro stigli'" i oba ova pitanja unesena su u tražilice više od 30 puta mjesečno.
Svaki četvrti roditelj postavlja pitanja o navikama ili rutinama svog djeteta, poput spavanja ili zašto ponavljaju ista ponašanja, a sličan postotak roditelja pita i jesu li određena ponašanja uobičajena.
Sve u svemu, čini se da roditelji žele razumjeti zašto se njihova djeca tako ponašaju Većina roditelja (90%) često se pitala zašto njihovu djecu privlače "obični" predmeti poput kamenja, kartonskih kutija, lokvi i lišća.
Naravno, tu su često i pitanja o zdravlju djece, pa roditelji tako redovito traže informacije o osipima ili kožnim stanjima (49%), visokim temperaturama (44%) ili razvojnim prekretnicama (38%). Ipak, samo 17% ikada je tražilo savjet o vidu ili zdravlju očiju svog djeteta. Zapravo, istraživanje je pokazalo da veći postotak roditelja radije koristi online alate za postavljanje ovakvih upita (35%) nego da se obraća nekome uživo (17%).
Vjerojatni razlog za to je činjenica da se na ovaj način dobiju informacije – odmah. Gotovo polovica roditelja kaže da je to razlog korištenja tražilica, a nešto manji postotak (41%) kaže da je razlog usporedba informacija s već dobivenim informacijama. No, 18% to čini i iz straha da će ih netko osuđivati jer pitaju takva pitanja o svom djetetu, dok 21% misli da mogu dobiti objektivniji odgovor od stranaca.
Evo koja su pitanja roditelji postavljali:
Zašto djeca govore '6 7'?
Zašto djeca mrze povrće?
Zašto djeca vole sjediti u kutiji?
Zašto djeca toliko vole kartonske kutije?
Zašto djeca stalno pitaju 'jesmo li stigli'?
Zašto djeca savijaju uši?
Koliko često djeca zaglave u perilici rublja?
Zašto djeca crtaju pse na isti način?
Zašto djeca danas govore slovima?
Zašto djeca vole hranu u oblicima?
Zašto djeca bacaju kokice kad se pojavi chicken jockey?
Zašto se djeca ponašaju kao mačke?
Bockaju li djeca jedni drugima stražnjicu?
Kako to da većina djece instinktivno izrađuje napitke u kupaonici?
Zašto djeca navijaju tijekom požarnog alarma?
Vole li djeca gledati vodeni tornado u kadi?
Zašto djeca crtaju puno prstiju na rukama?
Zašto djeca jedu spužve?
Zašto djeca mijauču?
