Prekrasan, posebno radostan trenutak koje mame osjete kad vide kako se njihove bebe osmjehuju nije samo običan užitak - on ima svrhu, tvrde znanstvenici!
Usred postporođajne omaglice, neprospavanih noći, oporavka, prilagođavanja novom rasporedu i učenja znakova koje beba šalje, postoje oni trenuci kad bi nova mama mogla pomisliti; ne znam koliko ću još moći izdržati ovim tempom. Srećom, baš u to doba, novorođenčad se nasmiješi po prvi puta i svojim osmijehom otjera sve te negativne misle.
Za mnoge majke to iskustvo otapa srce i podiže dušu. To je mrvica koja pomaže majkama da prođu kroz sljedeće izazove, bilo da su to prve prehlade djeteta ili nicanje zubi. Svaki put kad se beba nasmiješi, majka se sjeti koliko je snažna radi svoje bebe.
Dayna M. Kurtz, LMSW, CPT, psihoterapeutkinja sa sjedištem u New Yorku i autorica knjige Mother Matters: Holistic Guide to Being happy, Healthy Mama, kaže da upravo tome svjedoči u svojoj kliničkoj praksi.
"Jedna majka s kojom sam surađivala ispričala je svoje iskustvo prvog osmijeha svog djeteta. Osam tjedana nakon porođaja, iscrpljena i preplavljena emocijama, sjetila se svoje bebe koja joj se široko smješkala neposredno prije noćnog hranjenja", kaže Kurtz. "U tom ju je trenutku obuzela silna radost i olakšanje i prvi put je osjetila pravu vezu sa svojim sinom."
Što je to s djetetovim osmijehom koji može tako duboko utjecati na majku?
Može li se sve to pripisati hormonima? Možda to proizlazi iz instinkta preživljavanja koji dojenče povezuju s njegovom majkom ili dojenčeta koji uči socijalne znakove ili se nešto značajnije događa u našem mozgu?
Godine 2008. znanstvenici iz Houstona bjavili su svoje istraživanje na tu temu. Njihova studija, "Što se smiješi? Odgovori majčinog mozga na znakove lica dojenčadi", uzima podatke iz MRI slika 26 žena dok su promatrale slike dojenčadi koja se smiješi, plače ili ima neutralan izraz.
Slike su uključivale majčino vlastito dojenče naizmjenično s nepoznatim dojenčetom slične nacionalnosti i slične odjeće i položaja. Na svakoj slici beba je prikazivala različite osjećaje kroz jedan od tri izraza lica; sretan, neutralan ili tužan. Istraživači su pratili promjenu moždane aktivnosti majki kroz prijelaze na slikama od vlastitog djeteta do nepoznatog djeteta, te od sretnog do neutralnog do tužnog i obrnuto.
Rezultati istraživanja
"Kada majke prvi put vide lice vlastite bebe, čini se da se aktivira opsežna moždana mreža, u kojoj se afektivne i kognitivne informacije mogu integrirati i usmjeriti prema motoričkim / bihevioralnim rezultatima", napisali su autori studije. Uz to, autori su otkrili da se regije mozga povezane s nagrađivanjem posebno aktiviraju kao odgovor na sretna, ali ne i tužna dječja lica.
Područja mozga koja su zasvijetlila u njihovoj studiji ista su ona područja koja oslobađaju dopamin. Za usporedbu, druge aktivnosti koje izazivaju nagli porast dopamina uključuju jedenje čokolade ili spolne odnose. Drugim riječima, dječji osmijeh može biti moćan kao i druga pozitivna iskustva.
Dakle, ovaj poseban osjećaj koji mame mogu dobiti kad vide kako se njihove bebe osmjehuju nije samo rekreacijski užitak - on ima svrhu.Ovaj sustav nagrađivanja (zvan dopaminergički i oksitocinergijski neuroendokrini sustav) postoji kako bi motivirao majku da uspostavi pozitivnu vezu s djetetom, prema dr. Aurélie Athan, direktoru Laboratorija za reproduktivnu i majčinsku psihologiju.
Te mreže također promiču majčinu sposobnost da podijeli svoje emocionalno stanje sa svojim djetetom, što je korijen empatije. "Majka plače kad beba plače, smiješi se kad se beba smiješi", kaže Athan.
Bilo da je riječ o fiziološkom odgovoru, neuronskoj aktivaciji, jednostavnom instinktu ili zaoštravanju emocionalne povezanosti, osjećaj koji generiraju osmijesi beba spas je u uzburkanom oceanu novopečenih roditelja.
