Pandemija koronavirusa okrenula je naše živote za 180 stupnjeva. Mnogi roditelji prolaze kroz izrazito stresne situacije i pokušavaju pronaći načine kako uspješno balansirati između poslovnog i privatnog života koji je danas, više nego ikad postao potpuno ispremrežen...
Jamie Silver, majka, u emotivnom pismu je progovorila o stresu i životu tijekom pandemije korona virusa kroz koji prolaze svi roditelji. Njezino pismo prenosimo u nastavku.
"Znam da ću ovim iskrenim pismom nekog uznemiriti. Ali došla sam do te točke, kada se jednostavno više ne mogu pretvarati, sakriti ili osjećati loše zbog svojih postupaka. Dakle, stavljam sve svoje karte na stol i iskreno ću vam napisati što nam je ova pandemija učinila. Naime, kad nismo vani, moj je televizor uključen. Moj dvogodišnjak gleda TV nakon što se probudi, dok jede ručak i u trenutku prije nego što navečer legne u krevet.
Prije sedam mjeseci bila sam ponosna što sam bila mama koja je samo povremeno pustila svoje dijete da malo pogleda televiziju. Hvalila sam se sinovom sposobnošću da mirno odšeta kad smo je isključili ne moleći za još. Ali sada, ja sam mama koja o tom televizoru ovisi! On nam je postao glavni izvor zabave. Dosta mi je osjećanja srama zbog toga, a također sam i umorna. Stvarno sam umorna.
Ova me pandemija natjerala me da napustim svoj voljeni New York City. Odrekla sam se svog stana, dadilje, ureda, neovisnosti, spojeva, prijatelja i razuma. Umjesto toga, morala sam prigrliti svoje stare 'prijatelje:' tjeskobu i depresiju. Bilo je tužno i iscrpljujuće. Ono što zapravo želim reći jest - treba mi pomoć! I dok se svijet mijenja oko mene, i ja se moram promijeniti - a dio promjene, za mene, bilo je i mijenjanje naše navike gledanja televizije.
Svi trebamo prihvatiti realnost i razmotriti činjenicu da ne možemo pobijediti pandemiju. Možemo biti sigurni, možemo pronaći malo radosti u svemu tome, ali ne možemo se boriti protiv nje. Možemo jedno prihvatiti da je tu, u našim životima. Energija potrošena na borbu više nam šteti. I tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, a možda i cijelog svog života, čini mi se da se uvijek s nečim borim. Kao da je moj život bio samo jedan veliki popis obaveza. Ali kad malo bolje razmislim, kakav tužan način trošenja vremena. Na kraju nema velike nagrade.
Dakle, evo kako se ja svakodnevno nosim s cijelom situacijom. Prvo, spremila sam svoj borbeni oklop ormar i trudim se da svaki dan uklonim "pobijedi COVID" s popisa obaveza. Ujutro ležim u krevetu još 10 ili 20 minuta - iako znam da je moj sin ustao - kako bih mogla vježbati i smiriti um pred novi dan.
Kad ustanem, skuham kavu. Nakon što sam zagrlila sina i razgovarala s njim o njegovim snovima, pokušavam se igrati s njim. Ali ako se ne želi igrati, upalim televizor. I dok Baby Shark pjeva i svijetle boje bljeskaju preko lica moga sina, počinjem provjeravati svoju e-poštu - jer moram zadržati svoj posao. I ne samo da moram zadržati svoj posao, to želim; volim raditi. I to je u redu.
Odabirem pozadinu za pozive Zoom-a koji me smještaju u vinske podrume, sobe opremljene West Elmom i na plaže. Ali istina je, ponekad skinem tu fasadu kako bi ljudi mogli vidjeti pravu pozadinu života nas roditelja. Moj sin vrišti jer mu nešto treba i želim da poslovni suradnici znaju da sam se usprkos svemu svejedno pojavila. I kad se moj sin bacio na pod u bijesu, a ja sam radila 5 sati ravno ne podižući pogled i ne jedući ništa, znam da će Elmo i Big Bird zabavljati moga sina dok plačem.
Dobro je. Naučio je boje, brojeve, slova, riječi i godišnja doba, sve dok se ja grizem zbog vremena koje mu dopuštam da provodi uz ekran. Ukazuje mi na stvari kad izađemo van za koje ne mogu vjerovati da ih razumije: vatrogasni hidranti, garaže i pasmina ptica koja leti iznad nas. Moj sin je dobro.
Živimo u neviđenim vremenima. Ne postoji savršen savjet koji će sve ovo poboljšati jer to još nitko nije doživio. To znači da pravila o dobrom i zlu još ne postoje. Izrađujemo ih sada. I kažem, biramo biti malo ljubazniji prema sebi i jedni prema drugima.
Uključite televizor, popijte kavu, uključite zvuk, vratite dudu na 10 minuta - samo da prođemo kroz ovo. Bit ćemo dobro."
