Svaki roditelj koji je od djeteta čuo bilo kakvo pitanje o smrti, zna kakav mu je to nelagodan osjećaj izazvalo. Nekima je to lakše „odraditi“, a nekima puno teže.
Postoje određeni razgovori koje vodiš s djecom, a radije ne bi. To su razgovori o kojima nekad ni s odraslima ne želiš pričati, a kamoli s djecom – i to svojom. Postoje različiti razgovori koje možemo staviti u tu kategoriju, ali jedan se ističe kao ipak malo teži od svih drugih. To je onaj o smrti. O bilo čijoj smrti, pa i o smrti općenito.
Kad te dijete pita što se događa kad umremo, kamo idemo kad umremo ili bilo kakvo slično pitanje, najprije progutamo knedlu, pa razmislimo kako dalje. Nekad je „najlakše“ objasniti ovo u duhu vjere, to je činjenica. No, što ako nisi vjernik i ta opcija ti – nije opcija?
Jedna mama i TikTokerica, Penny (@IWillFightYourDad) ponudila je zaista prekrasan odgovor na ovo ponekad uistinu zastrašujuće pitanje. Nije izravno povezan s vjerom, pa ga mogu „iskoristiti“ i oni koji ne prakticiraju vjeru i ne žele dijete odgajati u tom duhu.
„Kad bi moja djeca pitala 'Mama, kamo ideš nakon što umreš?', rekla bih im: 'Mislim da vjerojatno idete tamo gdje ste bili prije nego što ste se rodili'“, kaže ona. „I pitali bi me 'Gdje je to?', a ja bih rekla 'Ne znam. Ne sjećam se. Možda je to neko mjesto, možda nije ništa. U svakom slučaju, već si bio tamo. Jer prije nego što si došao ovamo, gdje god da si drugdje bio, bio si u redu. A ako nisi bio nigdje, i to je bilo u redu. Dakle, ako umreš i odeš negdje drugdje, bit ćeš u redu. Ali ako umreš i to bude 'ništa', već si bio ni u čemu prije i bilo je u redu. I tada će biti u redu.'“
Da… Nije ništa od ovog lako izgovoriti, ali – je li išta u roditeljstvu lako? Ovo je čak smirujuće, zar ne? Daje do znanja da ni roditelji nemaju odgovor na sva pitanja ovog svijeta, ali da će – sve biti dobro. I nama dobro dođe takav pogled na stvari, zar ne?
@iwillfightyourdad Shockingly we haven’t had a single existential crisis after this discussion.
♬ original sound - 🪿🎀Penny🎀🪿
I u komentarima su mnogi roditelji prigrlili ovakvo objašnjenje, a neki su se baš kao i mi oduševili idejom i za odrasle. Evo nekih:
„Dobro, ali zašto me ovo rasplakalo.“
„Postoji čudna utjeha u priznanju da nešto ne znamo, ali da će biti u redu.“
„Jesi li sigurna da je ovo odgovor za djecu? Jer mislim da si upravo izliječila moj strah od smrti kao 35-godišnjakinji.“
Da, ovakav odgovor i ovakva teorija, tvrdnja – nazovimo ju kako god želimo – donosi određeni mir. Ma koliko o tome ne željeli razgovarati, nekad moramo i ne možemo izbjegavati. Kako djeca odrastaju, sretat će se sa smrti u više navrata i u više oblika, gubitak i smrt će shvaćati na puno različitih načina kroz vrijeme. No, sad im treba tvoj odgovor i važno je da on bude jednostavan i iz srca.
Mi nemamo sve odgovore i to je jedna velika istina. Ali svoju djecu želimo umiriti i usmjeriti na neke druge, veselije stvari, sve dok o ovima teškima još ne moraju razmišljati…