Oduvijek je bilo važno odgajati mentalno snažnu djecu, ali danas je to važnije nego ikada. Iako je za dio zaslužan karakter, na onom drugom dijelu se može raditi odmalena…
Cijeli je niz prilika u djetinjstvu i kasnije u kojima želimo da naše dijete bude otporno, mentalno jako, da ima razvijeno kritičko razmišljanje, da zna što želi. Osim što dijete te neke osobine ima djelomično u sebi, na njima se itekako može raditi i razvijati ih kroz odrastanje.
Dječja terapeutkinja dr. Sheryl Ziegler s djecom radi više od 20 godina, a za msn.com podijelila je svoje savjete roditeljima koji žele odgojiti mentalno snažnu djecu koja kritički razmišljaju. Ona je, kaže, vidjela kako rad na tome uz model koji mogu pružiti roditelji pomaže napraviti tu promjenu kod djece.
Ovo je, prema njoj, sedam tehnika prakticiraju roditelji koji na kraju odgoje djecu koja ne samo da su izvrsni kritički mislioci, nego su i empatični.
1. Potiču identifikaciju osjećaja odmalena
Kada potičemo svoje dijete da identificira i imenuje svoje osjećaje, bez obzira na to kakvi oni bili – sreća, ljutnja, razočaranost – djetetu pomažemo da shvati da su sve emocije valjane. To uopće nije teško, a prilika u danu je puno: dok se vozimo u autu, dok jedemo, prije spavanja. Tada možemo s djecom razgovarati o danu, o tom kako su se osjećali, a sve u sigurnom okruženju i bez osuđivanja.
Ovako jača veza roditelja i djeteta, ali se i šalje poruka djetetu da su njegove misli i osjećaji važni.
2. Podučavaju vještinu traženja rješenja
Roditelji često djecu žele zaštititi od problema i riješiti ih umjesto njih. No, daleko je korisnije pomoći djetetu da razvije način razmišljanja o tome kako doći do rješenja problema. To se može postavljanjem pitanja kao što su: „Što misliš da bi sada mogao učiniti?" ili „Kako si to prije riješila?" Tako djecu potičemo na kritičko razmišljanje.
3. Hvale proces, a ne rezultate
Djeca koja vjeruju da se njihove sposobnosti mogu poboljšati trudom su otpornija kad se suoče s nedaćama. Umjesto da samo hvalimo rezultate, pohvalimo trud, kreativnost i upornost. Na primjer, rečenica „Primijetila sam koliko si se trudio na tom projektu" je puno bolja od „Dobro si to napravio za peticu“, jer se ovako potvrđuje da je važan trud.
Djeca na ovaj način uče da je izazov prilika za učenje, te da je važno s problemom se suočiti odlučno, a ne strahujući.
4. Uspostavljaju jasne rutine i granice
Dosljedne rutine i jasne granice bitne su za osjećaj sigurnosti. Dijete mora znati kad je vrijeme za spavanje, kad se mora napraviti domaća zadaća i slično. Tako se stvara okruženje u kojem se dijete osjeća sigurno. Uz takve rutine, smanjuje se mogućnost tjeskobe zbog neizvjesnosti. Kad se jednom uspostave te rutine, one pomažu djeci lakše podnijeti promjene.
5. Potiču samostalnost i odgovornost
Dodjeljivanje odgovornosti primjerenih dobi, kao što je postavljanje stola za ručak ili pospremanje sobe, pomaže djeci da se osjećaju vrijedno i gradi im samopouzdanje. Osim tog, redovito obavljanje kućanskih poslova djecu uči na koji način dom i obitelj funkcioniraju.
6. Prihvaćaju ideju neuspjeha
Važno je djetetu dati primjere koji pokazuju da je neuspjeh nekad dio rasta i razvoja. Roditelji imaju takve priče i važno ih je podijeliti s djecom. Na primjer, ako djetetu ne ide dobro u sportu koji trenira, možeš mu reći ovakvo nešto: „Znam da si trenutno razočaran, što je razumljivo, jer se trudiš. Ali možeš biti ponosan na sebe jer treniraš i vikendom, kad nije trening. Što misliš, što možeš napraviti drukčije idući put? Vjerujem da ćeš ustrajati jer ti je stalo.“
7. Stavljaju prioritet na vlastito mentalno zdravlje
Mentalno zdravlje djeteta usko je povezano s mentalnim zdravljem roditelja. Kad se brinemo o vlastitom mentalnom zdravlju, spremniji smo zadovoljiti potrebe svog djeteta. Važno je pružiti odgovarajući uzor kako postaviti temelj za nošenje sa stresom. Normaliziranje razgovora o mentalnom zdravlju u svakom slučaju pomaže.
