Nekad nam najbolje ideje padnu na pamet u najčudnijim trenutcima. Nekad najbolje lekcije dobijemo tamo gdje ih najmanje očekujemo. Tako je i ova obiteljska terapeutkinja najbolju roditeljsku lekciju naučila od svog kućnog ljubimca.
Kad ste obiteljski terapeut, odnosno osoba koja redovito „krpa“ obitelji, koja liječi odnose u obiteljima i trudite se podsjetiti obitelji da se vole i cijene, a za to ste se školovali godinama, onda je valjda logično da znate sve i svašta o ljudskoj psihi i tome kako obitelj funkcionira. Ono što ne znate, potražite u stručnim knjigama ili kod kolega. No, nekad vas život iznenadi! Eli Harwood nije savjet tražila, ali ga je dobila i to u obliku važne i dragocjene lekcije.
I ne bi to bilo ništa neobično da tu najvažniju i najbolju lekciju o roditeljstvu nije dobila i naučila – od svog psa. Nije tog bilo u knjigama, niti je to proučavala igdje u literaturi. A toliko je dragocjeno da opravdano smatra da je to najbolja lekcija koju je dobila o odnosu roditelja s djecom. Radi se o veselju, sreći koju pas pokazuje kad njegovi ljudi stignu doma.
Ona kaže: „Postoji jedna stvar koju naši psi rade kada uđemo u prostoriju nakon dugo vremena, na primjer kad se vratimo doma. Oni tresu svojim čupavim tijelima od nosa do repa i ispuštaju sretne, frkćuće zvukove dok trče prema nama. Cijelo njihovo tijelo govori: 'Presretan sam što ste ovdje.' To što rade je čarobno i vjerujem da je to nešto što bismo svi trebali činiti sa svojim mališanima.“
Odličan put do trajne veze
Iako na prvu zvuči poprilično neobično, ona kaže da je to zapravo sjajan savjet i nešto najbolje što možemo napraviti svojim klincima. Kad njezina djeca dođu doma nakon škole ili se ujutro probude, ona naprosto zasja od sreće, tako da se njezina sreća vidi na njenom licu. Okrene se ka djetetu, posveti mu punu pažnju, uputi osmijeh, izgovori njegovo ime, ustane i krene prema djetetu. Ovakav pristup ispuni njihov susret veseljem!
Kada naša djeca vide da uživamo u njihovoj prisutnosti, osjećaju se oduševljeno, to ih ispuni. Oni shvaćaju da su oni zaslužni za ovu radost koju doživljavamo i koju im na ovaj način iskazujemo. To im pomaže da procvjetaju iznutra i osjećaju se sigurnima u sebe.
Možda ćeš se zapitati je li u redu svaki put ovako reagirati i hoće li dijete tada pomisliti da bi i drugi trebali jednako tako reagirati, te pomisliti nije li to onda loša priprema za često surov i hladan svijet. Odgovor je i da i ne.
Da, naviknut će se na bliskost s ljudima koji ih obožavaju. Smatrat će normalnim da ih prijatelji, obitelj i dragi ljudi vole s entuzijazmom. Vjerovat će da su vrijedni te pažnje, sreće, brižnosti i povezanosti, smatra Eli. S druge strane, neće to očekivati od svojih šefova ili stranaca na ulici. I prirodno će biti oprezni u razvijanju bliskih odnosa s ljudima koji se prema njima odnose ravnodušno ili ne tako prisno. A sve to skupa je zapravo vrlo dobro i korisno.
A što je s okolinom?
I ne, neće biti loše pripremljeni za "pravi život". Istraživanja su pokazala da što više loših stvari i odbijanja dijete doživi u ranim godinama svog razvoja, s to se više zdravstvenih problema i izazova u odnosima suočava kao odrasla osoba. Grubo ili hladno postupanje u djetinjstvu umanjuje djetetov osjećaj nade i vrijednosti. Oni koji svoj život dijele sa psom znat će kako je upravo tako sa psima – ljubav našeg psa pomaže nam da se nosimo s teškim trenutcima u životu. Jednako tako i naše oduševljenje djecom pruža utjehu i podršku toj našoj djeci.
Osim toga, kada svoju radost na ovaj, vrlo očit način, dijelimo sa svojom djecom, ona uče to dijeliti s drugima, s nama i sa svojim prijateljima. To je jednostavno zarazno, a nema u tom baš ništa loše – čisto je i jednostavno.
No, važno je započeti dok su djeca još malena. Puno je lakše razviti ovu „tehniku“ i izazvati takve reakcije kod male djece nego kad su tinejdžeri. Kad dođu u tinejdžerske godine, šaljivo primjećuje Eli, pretvore se u mačke. To ne znači da ne treba pokazati oduševljenje pred djecom tinejdžerima. To samo znači da ćeš malo ublažiti iskaz svog veselja, pa nećeš više biti kao razdragano štene, nego malo više kao stariji pas. I u toj dobi jednako žele i moraju znati da ih volite, ali im to treba dati do znanja na način koji će za njih biti malo manje neugodan.
Bez obzira na to koliko tvoje dijete ima godina, ako slijediš ovu drevnu pseću mudrost, stvorit ćeš duboku, moćnu vezu s djecom.
