Imam za vas mali tihi savjet - budite iznad situacije koja vas je s razlogom (trenutno nejasnim) snašla, piše u svom tekstu naša mama i plesačica Ana Jug
Danas sam, baš na ovaj snježni zimski bijeli dan, dok čekam presudu hoću li zadržati svoj stan ili ne neopisivo zahvalna Životu na svemu što me snašlo... dobro, možda ne baš na svemu, neka pitanja su uvijek tu. Ali izazovi iz nas izvlače ono najbolje, zar ne?
Izazov, teško razdoblje, crna noć, Saturn, nazovimo to kako god, zaplesali su sa mnom strastveni pripijeni tango, nekoliko puta u ovome životu. O da. Možda neki sretnici ne razumiju o čemu pišem ovo prohladno katarzično jutro, ali mnogi prolaze slične stvari. Kad vam grah bude prosut na način da ste možda uvijek žrtva... sistema, obitelji, okolnosti, bolesti, nepravde ili letargije – imam za vas mali tihi savjet - budite iznad situacije koja vas je s razlogom (trenutno nejasnim) snašla.
Biti žena još je jedna nova zadaća u ovom svijetu
Kako se to radi? Evo mi plesači, budući da sam u tome dovoljno sigurna i dobra, predanim vježbanjem kontroliramo svoje tijelo. Naravno prava plesačica, pogotovo opskurnih plesova kojima se ja bavim pokušava naučiti locirati i svoje emocije, što je teško, ali one moraju biti izrazom obuhvaćene inače je ples samo ljuštura, ponekad i tehnički savršena. A umjetnost si to ne dopušta nikada. Nadalje biti žena, nemojmo se čuditi dragi zapadnjaci, još je jedna nova zadaća s kojom se susrećemo u ovom militantno i utilitarno raspoloženom svijetu.
Dugo mi je vremena trebalo da se prestanem boriti sama sa sobom i da prihvatim moć i ljepotu koju moje pravo biće nosi. Biti jaka, a biti milostiva, ali jaka u empatiji i lomna u okrutnosti. Svim ženama poručujem stavite ruke na centar tijela, kod pupka ili srca i nježno rotirajte dlanovima govoreći si milim glasom draga ja, divna ja, voljena ja, žena. Tko bi rekao kako je to teško? A nažalost jeste. Inače tu praksu primjenjujem kao kratku završnu meditaciju na kraju svakog svog plesnog sata, nakon istezanja (znaju to moje polaznice). I ta kratka jednostavna misao ljubavi prema sebi, uz ples, učinit će vas samosvjesnom i sigurnom u svemu.
Biti majka neprocjenjiva je uloga
Konačno biti majka... ah... to sve majke već znaju i priznaju, neprocjenjiva je uloga, ona koja nas najviše može ispuniti, ali i izbezumiti. Jer lakše je uvježbati tijelo, duh, um ili svoju bićevitost nego biti uzorit u suodnosu s dušom nama povjerenom. Lakše je upravljati momčadi individualaca, projektirati male satelite, cijepati nevidljive atome čini mi se, nego imati strpljenja i blagosti prema djetetu kojemu si već 20 puta rekao „Nemoj“.
Lana Barić: 'Sazrela sam kroz majčinstvo'
Barem u mom gorljivom slučaju i temperamentnoj maloj obitelji. Ali baš to svakodnevno buđenje moje iskonske prirode, moje sveobuhvatne ljubavi prema sinčićima, moje majkovitosti nazovimo to tako, oduševljava me i razgaljuje mi dušu iznova i iznova... sve su uloge dobre u životu, nema manje vrijednih, no ja sam sa svoje tri najbogatija što bi ikad mogla i trebala biti i hvala Vječnoj providnosti što ih imam... a sve ostalo što trenutno nemam ili gubim, imati ću u drugome obliku, možda i dvostruko! Odoh vježbati misao da bude tako, i nikako drugačije.
