Kako su još maleni, spavaju s nama u sobi, a on spava u svojem krevetiću na mojoj strani kreveta. Kad se probudi noću jer ga nešto buba, digne se i kroz suze kaže “tata, tata” i raširi ručice da ga dignem i uzmem sebi. Kako se tata tada osjeća posebno i važno, kad pored mame bebač odabere tatu za maženje i pomoć!
Priča o meni kao tati počinje prije neke dvije godine kada sam s Enom bio na porodu i dobio sina Nou u ruke dok su mamu šivali četrdeset pet minuta. Bila je to ljubav na prvi pogled i to ona ljubav koja je svakim danom sve jača i jača. Ena i ja radimo i živimo u umjetničko-kazališnim krugovima i jednostavno nas je svemir spojio u pravom trenutku na pravom mjestu. U roku nekoliko tjedana već smo živjeli skupa, a nakon nekoliko mjeseci bili smo vjenčani i čekali našeg bikonju Nou.
Prije nego sam se vjenčao s Enom, sam bio u gotovo desetljeće dugoj vezi i nisam bio siguran trebam li i hoću li ikad postati tata. Najbliže što sam došao roditeljstvu bilo je kad sam dobio predivnog crnog pudla, Jazza. Uz tog kuštravog psića sam naučio puno o sebi, pa i to da ipak nisam toliko sebičan koliko sam mislio ili mi se govorilo. Kad je došao kod nas, imao je nešto manje od tri mjeseca.
E sad, vjerujem da se poznavatelji pasmina pitaju kako to da sam dobio pudlu na poklon kad štenci koštaju i desetke tisuća kuna! E pa ovaj je bio poseban! Jazzov tata Johnny, je toy poodle i to s pedigreom! Jazzova mama, Tea pravi srednji poodle. Naravno te dvije vrste pudla se ne smiju miješati, zapravo teško i mogu. No nije Johnny imao pedigre bez razloga! Iako je bio više nego duplo manji, ulovio je Teu na foru i riješio je na nizbrdici! To se zove snalažljivost ! Iz te zabranjene ljubavi stigao je moj Jazz!
Sjećam se kako smo kad je došao sjedili svako u svom kutu boravka i nismo znali što bismo jedan s drugim. Polako smo se skompali, a prvi pravi problem nastao je kad sam mu stavio povodac. Otimao se kao da sam mu žarač stavio oko vrata, a ne plavu ogrlicu s nacrtanim psećim kolačićem. Nakon vježbanja po hodniku zgrade bili smo spremni za prvi izlazak u šetnju. Bio je jako smiješan, kod prvih vlasnika se naučio piškiti na pelenu i kad smo krenuli u šetnje nakon što je dobio sva cjepiva, trpio bi dok ne dođemo doma i onda brzo na pelenu piškiti. E pa ne može tako, pomislio sam i odmah mu stavio povodac, uzeo vode i hrane i krenuo van.
Tog dana smo bili vani sve dok nije shvatio da ništa od pelene, trpio je jadan satima i kad je shvatio da je vrag odnio šalu, dignuo je nogicu i popiškio se na stup. Ostao sam iznenađen jer je do tada uvijek čučnuo kao curica pa obavio. Kad smo napokon došli doma, zaletio se odmah na pelenu, meni je već pao mrak na oči, ali na moje veliko iznenađenje potrgao ju je i ponosno sjeo pored nje. Naravno, te noći se popiškio po podu, ali bio je to korak u pravom smjeru.
Bilo je tu zbilja puno šetnji, igranja u stanu kad je bilo ružno vrijeme, kupanja, skidanja krpelja... Bilo je i dugih noći kad bi me moj pudlić došao buditi da ga vodim van jesti travu jer ga boli trbuh (pudle kratka crijeva nešto). Bilo je noći kada bi vani bilo ispod nule, bilo je noći kad bih došao mrtav s posla iza tri ujutro, ali uvijek je baš mene tražio u tim situacijama, baš mene je trebao kad je najranjiviji da mu pomognem i idem s njim van. Nježno bi došao do moje strane kreveta i stavio šapicu na pokrivač i tiho, tiho, najtiše zacvilio.
Ovo doba koristimo da bi Nea skinuli s cike barem po noći i tako je jadan osuđen na tatu noću
Danas mi to radi stariji sin, Noa. Kako su još maleni, spavaju s nama u sobi, a on spava u svojem krevetiću na mojoj strani kreveta. Kad se probudi noću jer ga nešto buba, digne se i kroz suze kaže “tata, tata” i raširi ručice da ga dignem i uzmem sebi. Kako se tata tada osjeća posebno i važno, kad pored mame bebač odabere tatu za maženje i pomoć!
Naravno, mlađi sin kad me vidi, i kad je najsretniji počne plakati, kamoli da mene zove kad mu je loše. Šalim se, nije baš tako, ali u svakoj šali ima i pola istine. Neo je za razliku od Noe rano naučio da mu u životu trebaju samo dva sloga MA MA i svi problemi su odmah riješeni. Ovo doba korone i izolacije koristimo da bi Nea polako skinuli s cike barem po noći i tako je jadan Neo osuđen na tatu noću. Za sad nam dobro ide, mamu i bracu smo potjerali u drugu sobu, a mi k’o kraljevi “spavamo” u velikom krevetu. Budimo se svakih sat vremena, prepuzimo cijeli krevet uzduž i poprijeko, ritamo se rukama, ritamo se nogama, ali napredujemo. Spasili smo mamu već par noći bolova i buđenja! Bravo za nas!
Budite mi zdravi i #ostanidoma
