Uspoređujemo svoje mališane s drugom djecom, ne bi li slučajno naše dijete bilo ono koje kasni u nekoj fazi razvoja, bilo motoričkoj ili verbalnoj. Pažljivo brojimo mjesece u kojima se neka od faza MORA dogoditi, jer ako se ne dogodi, dijete zaostaje, kasni za drugom djecom
Diže li glavicu? Spava li na trbuhu? Je li se počela okretati? Sjedi već? Puže li? Diže li se na noge? Hoda li? Uspoređujemo svoje mališane s drugom djecom, ne bi li slučajno naše dijete bilo ono koje kasni u nekoj fazi razvoja, bilo motoričkoj ili verbalnoj. Pažljivo brojimo mjesece u kojima se neka od faza MORA dogoditi, jer ako se ne dogodi, dijete zaostaje, kasni za drugom djecom, pa u ugodnom čavrljanju parkićem s mamom vršnjaka, pomalo nesvjesno opravdavamo svoje dijete zašto JOŠ ne hoda. Ovdje govorim o zdravoj djeci koja nemaju dijagnozu neke ozbiljne bolesti.
Zaboravljamo da su djeca različita i da ne postoje pravila
Nekako mi se čini da su se vremenski periodi razvojnih faza smanjili ili smo naprosto postali više opterećeni time da nam djeca moraju savladati dizanje glavice, okretanje, sjedenje, puzanje i hodanje u određenom vremenskom periodu. Natječemo se čije je dijete prozborilo prvu riječ ili prvo stalo na noge, pa smo jako ponosni jer naše već brblja na sav glas, a Marko i Ivan od sestrične još nisu ni beknuli. Naše je napredno u odnosu na njih dvojicu, pomislimo. Čitamo blogove, stručne članke, pratimo forume, informiramo se kod pedijatara, drugih majki i pažljivo pamtimo svaki savjet i iskustva drugih. Pritom zaboravljamo da su sva djeca različita i da naprosto ne postoje pravila. Postoji većina prema kojoj se te faze određuju.
Moja trudnoća s Lucijom je prošla idealno. Fizički zdrava, pokretna, čak i bez nekog dodatnog stresa kroz svih devet mjeseci, izgurala sam ju u radnom odnosu do kraja. Rođena je u 40. tjednu prirodnim putem bez ikakvih komplikacija. Te dvije rečenice uz pokoji dodatni detalj ponavljala sam barem 10 puta različitim doktorima - pedijatrici, neuropedijatrici, fizioterapeutu, ortopedu, pa i tetama u vrtiću.
Dijete od gume
Na sistematskom pregledu sa navršena dva mjeseca, Luciji je dijagnosticiran distoni sindrom. Česta dijagnoza s kojom se susreću majke čija je trudnoća bila rizična, a porod bio preuranjen, otežan ili izveden carskim rezom. U mojem slučaju - ništa od toga nije bilo. Njoj je bio dijagnosticiran na temelju kašnjenja u podizanju glavice i jer se potrbuške više oslanjala na lijevu ruku. Od tada, svi nalazi, od krvnih do specijalističkih pregleda su bili uredni, jedino što je bilo „neobično“ kroz cijeli period promatranja je bilo kašnjenje u usvajanju motorike. Od dizanja glavice i postavljanja na laktove, pa do posjedanja, puzanja i na kraju hodanja. U svim fazama je kasnila po nekoliko mjeseci od uobičajenog. S druge strane, progovorila je dosta rano i ostala do dan danas brbljavica. Uvijek nasmijana, izrazito komunikativna s poznatim i nepoznatim ljudima, pravi mali zvrk.
Lucija je prohodala s 18 mjeseci, tražeći uvijek podršku da ju držimo za ruku. Tek prošli tjedan kada je navršila 19 mjeseci je počela samostalno hodati. Taj isti tjedan obavili smo zadnji potreban pregled kod ortopeda da se uvjerimo da joj zbilja nije ništa. Njezina kašnjenja ustvari nisu uopće kašnjenja, već period u kojem je normalno da dijete prohoda, a da su stopala koja pri hodu okreće prema van, posljedica jako mekanih i savitljivih zglobova.
„Lucija je dijete od gume“, rekao je. „Ona sjedi u slovo W jer može. Sva djeca bi tako sjedila da mogu. Nije joj potrebno ispravljati noge, neće se dogoditi ništa ako tako sjedi“, utješio nas je. Prvi put smo tako nešto čuli od ortopeda koji iza sebe broji 28 godina staža i koji nam je savjetovao da ju svakako s navršene četiri godine upišemo na neki sport. Jer je rođena za to. Suprug i ja smo se samo pogledali i shvatili - pa da, nije ni čudno što je mogla napraviti špagu sa svega nekoliko mjeseci starosti, a danas obožava ples - gledati ga i plesati.
Karakter i psiha uvelike određuju kad će dijete savladati različite razvojne faze
Iako je Lucija sasvim zdrava djevojčica, nije mi žao niti jednog obavljenog pregleda i odrađenih vježbica, jer kad je tvoje dijete u pitanju naravno da ćeš učiniti sve da se uvjeriš kako je sve u redu iako si duboko u sebi to odmah i znao. Ali ostala sam u razmišljanju koliko se svi mi kroz rast i razvoj naših mališana previše obaziremo na nekakve vremenske okvire, brojimo dane, tjedne i mjesece kada je ono usvojilo neki motorički element, pa smo čak u stanju i sebe kriviti radi nekih kašnjenja, jer navodno djetetu nismo osigurali adekvatnu okolinu za razvoj. A čemu? Zar postoji neko zdravo dijete koje nije prohodalo? Nahodat će se cijeli život, a kao da to i sami kuže pa više žele biti nošeni ili radije pužu.
Na zadnjim vježbicama koje smo odradili s Lucijom dok se tek počela podizati na noge, fizioterapeutkinja nam je rekla kako je Lucija ziheraš. Ide na sigurno. Znate ono kako neka djeca srljaju, trče pa sto puta padnu, nespretna su. Ona je totalna suprotnost. Sada, a i dalje u životu će biti takva. Jednostavno je ona takav karakter i dok se neće osjećati sigurno u pokretima koje radi, do tada ih neće raditi samostalno. Karakter djeteta i njegova psiha uvelike određuju kada će i kako ono savladati različite razvojne faze - verbalne, motoričke i socio-emocionalne, dok su roditelji i okolina tu da ih potiču i osiguravaju beskrajnu podršku.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.