I ono što me ovo ljetovanje veseli kao malo dijete je što je Iskra u potpunosti doživjela more i sve njegove čari. Napunila je četiri i s punim baterijama krenula u morsku avanturu. Mi smo od onih obitelji koje su cijeli dan na plaži, nađemo hlada, imamo suncobran i šator i sve što nam za sriću triba
Kažu da odlazak na ljetovanje redovito počinje nikako drukčije, nego stresno. Prije nego napunimo auto tako da više ne stane ni igla, odnosno odradimo to famozno pakiranje, već smo pod stresom. A još nismo ni krenuli.
Kad bismo svi mi bili kao djeca, bilo bi nam puno lakše u životu. Naljute se ko uragani i za tri minute se smiju oko cijele glave, još sa suzama u očima. I zaborave da su plakali, i dalje beskrajno uživaju jer im je njihova sreća važnija od ljutnje. Mi smo se pak u stanju duriti danima, noćima, tjednima i kad više ne znamo zašto smo se durili, skužimo da je ljetovanje gotovo. I što smo radili? Durili se! Na koga ili što? Više ne znamo.
E pa neće meni nitko govoriti kad ću ja biti pod stresom! Dosta mi je te riječi na S, ne želim je više ni izgovarati! Čitala sam da godišnji moraš početi s nečim što voliš pa da odmah u njega usadiš dobru energiju. Ono, s čim voliš, a ne s onim što nisi stigao kad radiš. Primjerice pranjem prozora, brisanjem prašine, peglanjem, u mom slučaju vraćanjem knjiga redovito sa zakasninom, odlaskom zubaru, kozmetičaru...
Sve spremno za bezstresni polazak na ljetovanje
Ovaj sam godišnji odlučila da hormonu stresa ne puštam blizu. Iskru sam poslala na čuvanje i cijeli si dan ostavila za pakiranje i sve posložila tako lijepo da nije bilo ni jedne viška vrećice sa stvarima koje sam zaboravila spakirati. Muž je složio tetris u bunkeru večer prije odlaska i sve je bilo spremno za jutarnji bezstresni polazak na ljetovanje.
I onda – iznenađenje! Naime, u stvarima koje nisam stigla kad nisam na GO je i čišćenje spremišta koja izgleda kao ona vrećica u koju natrpamo sve što bi nam još moglo zatrebati. I za dobro jutro i sretnu plovidbu, dočekala nas je rasprsnuta boca crnog vina koja se nalazila na gornjoj polici na zidu, što znači da je vino zahvatilo sve one stvari koje čekaju bolje dane ispod te police. Da vam dočaram - čizme, papuče, lego kocke, ruksake, slatkiše, staklenke, brašno, druge police i druge boce i još mnogo toga.
Ništa, krpu u ruke - kupi staklo, briši vino, ma počisti to spremište, ko zna kad će sljedeća prilika. More, malo kasnimo, ali zato imamo čistu i urednu špajzicu, svaka stvar i polica su složeni i prebrisani, plus pod. E mužu, drugi put ima da zovemo ekipu i popijemo to što imamo, a ne što čistimo, a na godišnjem smo!
'A kad ćemo doći na moreee?'
Iskra se probudila i pitala: "A kad ćemo doći na more?" To je pitanje ponovila do mora kojih, ne znam koliko puta, nisam od matematike, ali prosudite sami. Prvi je put u selu koje je od Koprivnice udaljeno kojih 15 kilometara ponosno izjavila: "Bila sam dobra, jelda, nisam ni jedanput pitala, a sad stvarno - kad ćemo više doći?" :) I pitanje je ponovila cirka svake tri minute, putovali smo četiri sata, a od toga je sat i pola, fala Bogu, prespavala.
Nakon dva dana mora izjavila je: "Ja bi tak da je Božić. kad ćemo se sanjkati?" :) No dobro, to je pitanje koje u posljednje vrijeme često postavi, što joj je valjda neka fora, a i čeka poklone. Nekih posebnih želja nema, veli - pa kaj mi donese, to ću imati. :)
Ali, sve u svemu, mamin hormon stresa još nije proradio, držim ga pod kontrolom. Iako, ponekad mi muž kaže - izgledaš malo napeto - ma ne, samo mi je vruće, more, sunce, znaš već.
Inače, ja sam od onih obožavateljica ljeta, a da ne govorim mora i ne kužim ljude koji ga se kao klone. Volim se sunčati, kupati, plivati, volim zalaske sunca, miris soli, cvrčke, miris kreme za sunčanje, tamnu put, kamenje, pijesak, dječju vrisku na plaži, ma sve!
Danas nije lako zadovoljiti dječje potrebe - stalno im treba neka akcija, animacija
I ono što me ovo ljetovanje veseli kao malo dijete je što je Iskra u potpunosti doživjela more i sve njegove čari. Napunila je četiri i s punim baterijama krenula u morsku avanturu. Mi smo od onih obitelji koje su cijeli dan na plaži, nađemo hlada, imamo suncobran i šator i sve što nam za sriću triba.
Naša istraživačica pronašla je novu opsesiju, postala je snail hunter, ilitiga lovac na puževe. (Kažem na engleskom jer u posljednje joj vrijeme za sve moramo reći kako zvuči na engleskom.) I to ozbiljan lovac. Na plažu nosi svoju kanticu s lopaticom i par zdjelica i to je, uz plivalice, njena oprema. Čim stignemo, kreće u lov. Biti bosa i gaziti po oštrom kamenju više nije nikakav problem. Voda nije nimalo hladna, kad ima jasan cilj - skupiti što više puževa, jer ona za njih ima oko sokolovo. Zaključili smo da bi mogla biti budući Mateo Beusan. Nakon ulova u kanticu slijedi prebrojavanje, a onda ih malo poslaguje po posudicama s vodom i navečer pušta natrag u more. Svako malo se idemo kupati, pliva ko ribica, maše s nogicama i piči po moru.
Kad kaže da joj zubi idu gore dolje, ide na plažu u ručnik tuširati puževe jer im je vruće. Svi znamo da danas nije lako zadovoljiti dječje potrebe, pa i na moru. Treba im stalno neka akcija, animacija, tobogani, napuhanci, sladoled, krumpirići, a ona je cijeli dan totalno uživala u svojim puževima, a mama je uspjela pročitati knjigu. Jupi!
Jedno joj je prijepodne, dok je za stolom slagala puzzle, moja sestra žalosno rekla da ne možemo na plažu jer pada kiša. A ona njoj sva važna: "Ma nema veze, ali pužeki se mogu kupati, oni su mali, oni sad uživaju." Jer ipak je to važnije od toga da se mi kupamo. I nakon malo tišine, uzdahnula je kako samo djeca znaju i onako usput izlanula: "Znaš kaj teta, blago puževima!" I nastavila slagati puzzle.
Moje malo čudo ima energije za poludit'
Ali zato to moje malo čudo ima energije za poludit'. Znate ono kad žalite djecu koja na pola spavaju, a roditelji su na ljetovanju i ne daju se doma iz grada, a već je ponoć. Klinci zijevaju, glava im pada, a starci nabrijani. E, kod nas je situacija obratna. Možete žaliti nas dvoje kad krepani jedva gledamo Iskru gdje lovi ritam muzike i rastavlja na proste faktore. U ponoć. Sve nas je zabavljala do dugo u noć, smijala se, lupala gluposti na koje smo se mi smijali i baš je uživala.
Jedan smo dan proveli u Zadru, plesali Ram sam sam s uličnim zabavljačima, jahala je konja, naravno bila u trampolinu, sto puta optrčala Pozdrav suncu, slušali smo more kako svira, jela je sladoled, kokice i picu, trčala oko Donata i na kraju je zaključila da joj je u Zadru ljepše nego na rođendanima.
Nakon par dana Dalmacije, produžili smo u Istru, u aranžmanu Klokanice, u hotel Narcis u Rapcu. Kad smo prvi dan na plaži skužili da i tu ima puževa, na licu joj je zasjao pobjednički osmijeh. Oduševila nas je kristalno čista plaža Girandella, a lovkinja je tu imala svoj prvi samostalan ulov ribice u mrežu i s tatom je pronašla i morsku zvijezdu. Ponos do neba, još dan danas to svima prepričava.
Pogledajte videe s ljetovanja mame Kristine na Facebook stranici Klokanice
Prijateljstvo s malim Nizozemkama i Čehinjom na bazenu
No ipak, more može biti puno više od odlaska na plažu i kupanja pa smo ju vodili na dječju cirkusku predstavu na otvorenom, na plaži smo gledali pomrčinu mjeseca, zvijezde, išli smo u šetnje i jednostavno provodili vrijeme zajedno. Svaku smo joj večer dali oduška i vodili je na pauk, odnosno trampolin na koji skačeš zavezan užetima i skakala je toliko visoko da ja to nisam mogla gledati. Prilikom šetnje, držala nas je za ruke i rekla: "Jako sam sretna, hvala kaj ste išli s menom u šetnju." Rastopili smo se.
Naravno, jedan je cijeli dan provela u dječjem bazenu i doslovno je izašla samo najesti se. Smislila je i način kako se sprijateljiti i skužila da se upornost isplati, a bila je vraški umorna. Stajala je kraj djece koje se dodaju loptom, a kad im je ispala, ona ju je dodala. Nakon nekoliko takvih intervencija i nju su, naravno, ubacili u dodavanje. Dvije Nizozemke i ona tako su provele popodne. Ništa se nisu razumjele, ali svi sretni. Ne moram napominjati da dodavanje s mamom i tatom nije bilo tako uzbudljivo. U hotelu je upoznala i Martinku iz Češke, s kojom je plesala na Despacito, a smijeh im je bio zajednički jezik.
I tako Iskra uživa u bazenu, a mi čilamo na ležaljkama. Laganini. A kad smo već kod ležaljki, ove smo godine ostali neugodno iznenađeni jer se očito dolazak na plažu, što je valjda još jedino do sada bilo 'besplatno', počelo masno naplaćivati. Ležaljke su na brojnim plažama naštancane u pet redova pred morem tako da more i plažu od njih ne vidiš, a da ne pričam koliko koštaju. Ne, nije mi gušt biti na njoj, volim sjesti na ručnik, točati noge u moru i gledati Iskru u lovu na puževe. Ujedno su toliko nagurane jedna na drugu da dijete nema gdje sjesti i igrati se s kamenčićima. Volim prirodno okruženje i osjetiti kamen ili pijesak pod guzicom i to mi nitko ne može naplatiti. Valjda.
Što smo naučili na ljetovanju s djetetom?
No sve u svemu, bilo je to jedno divno ljetovanje, na povratku smo stali kod frendice dva dana u Zagrebu gdje smo također uživali u ljetu, a evo par stvari koje smo naučili:
1. Ne kreći na more 'nadrkan'
2. Nosi samo ono što ti zaista treba (ovo je relativan pojam)
3. Drži hormon stresa pod kontrolom, inače drugi dan mora poželiš ići doma
4. Nađi smještaj što bliže plaži
5. Na plažu nosi samo osnovno
6. Budi, ali zaista budi s obitelji, no obavezno nađi i vremena za sebe
7. Uživaj u svakom trenutku pa će tako i mališani
8. Zahvali se na svemu oko sebe i prihvati da ne mora sve biti savršeno
9. Radi ono što voliš, ono što moraš, svedi na minimun
10. Ne zaboravi se smijati i kad ti nije do smijeha
11. Ne duri se
Pogledajte videe s ljetovanja mame Kristine na Facebook stranici Klokanice
