Majka devetogodišnjoj kćeri mora objasniti zašto gotovo cijelo ljeto obitelj provodi u Zagrebu jer financijski nisu u mogućnosti biti dugo na moru. Pročitajte savjet psihologinje Natalije Stanković
Majka sam dviju djevojčica starih pet i devet godina i jako mi je teško što će gotovo cijelo ljeto provesti u Zagrebu. Nemamo bake i djedove na moru, suprug i ja nemamo previše godišnjeg odmora, a i financijski nismo u mogućnosti da dugo biti na moru. Mlađoj kćeri to i ne pada teško, njoj je dovoljno da smo svi skupa, ali starijoj to teško mogu objasniti. Ne može shvatiti kako njezini prijatelji cijelo ljeto provode na moru ili negdje drugdje izvan Zagreba, a mi ćemo na moru provesti samo tjedan dana. Molim savjet kako joj to objasniti.
Djeca u dobi u kojoj je vaša starija kći imaju sve izraženiju potrebu za druženjem i osjećajem pripadnosti među vršnjacima. Nestrpljiva su i ponekad se teško mire kada ne idu ukorak s njima. No iako primjećujemo intenzitet njihovih želja i povreda, ponekad nismo u mogućnosti (niti je uvijek poželjno) ostvariti sve njihove želje i sačuvati ih od svih povreda. Ono što svakako trebamo jest poštovati njihovo pravo na emocije. Djetetu je važno dopustiti da izrazi svoju tugu, ljutnju i "osjećaj nepravde" bez da ga kritiziramo i zahtijevamo da razumije naše objektivne razloge. Ponekad nama roditeljima to nije lako, naročito u situacijama u kojima se i sami ne osjećamo ugodno.
Razgovor sa starijom djevojčicom možete započeti sljedećim riječima: "Voljela bih s tobom razgovarati o tome što ćemo većinu ljeta provesti u Zagrebu. Čini mi se / Vidim da ti je to teško prihvatiti i da se ne osjećaš ugodno zbog toga. Što ti je najteže u toj situaciji?"
Razgovarajte s kćeri o tome kako se osjeća, što želi, o čemu razmišlja, kako doživljava situaciju u kojoj se nalazi, što misli o sebi, boji li se možda nečega. Toplim i otvorenim razgovorom pokazujete joj da ju vidite i čujete, da poštujete njene razloge i emocije, suosjećate s njom. Poručujete joj da ju prihvaćate u potpunosti, pomažući joj tako da i ona sama sagleda i prihvati sebe i situaciju u kojoj se nalazi.
Vezano uz pitanje "zašto drugi mogu, a mi ne" jedini odgovor koji u stvari možete dati je sljedeći: "Da, točno je, neke obitelji i djeca imaju mogućnosti biti na moru ili izvan Zagreba cijelo ljeto, mi ovo ljeto nemamo takvih mogućnosti". U stvari jedino što možete jest potvrditi realnost i situaciju u kojoj se nalazite. Možete djetetu reći i neki od vaših objektivnih razloga, no vrlo kratko i bez očekivanja da će iznošenje argumenata dovesti do razumijevanja i prihvaćanja. Vaši objektivni razlozi nisu dio o kojem trebate raspravljati s djetetom.
Do razumijevanja i prihvaćanja situacije u kojoj se nalazimo (bilo da se radi o djeci ili odraslima) dovest će iskazivanje i prorada emocija, razgovor, a ne iznošenje argumenata ili uvjeravanje. Svima nam je potrebno određeno vrijeme da prihvatimo razočarenje ili nemogućnost ostvarenja neke naše želje ili plana.
Budući da je i vama situacija u kojoj se nalazite teška, bilo bi dobro da prije razgovora s kćerkom razmislite i o sebi: kako se osjećate i razmišljate, koje su to možda vaše povrede, nezadovoljstva, razočaranja koja nosite sa sobom, podsjeća li vas ova situacija na neku iz prošlosti… Tako otvarate mogućnost da i sami bolje razumijete, proradite i prihvatite svoje osjećaje i situaciju u kojoj se nalazite, odnosno da vidite što je u podlozi "težine" koju osjećate. Tako lakše možete razumjeti i svoje dijete i biti mu podrška u situaciji kroz koju prolazi.
