I evo nas, krećemo! Je sve u autu? I da nije, više ne stane ni igla. Auto nam izgleda kao da odlazimo zauvijek, a ne na tjedan dana! Da nemamo registraciju, mislili bi da dolazimo iz Armenije i iz kuće smo uzeli sve što imamo, uključujući vešmašinu, prozore i vrata, crijep i kadu
Ok, krenuli smo, Iskra je u sjedalici, grickalice ako 'poludi' negdje na pola autoceste su mi pod nogama, skupa s bananama, vodom, sokićem, nekim brzim obrokom, rezervnom oblekom, dudom, bombonima, stick s dječjim pjesmicama je uštekan, da ne zaboravimo i pokito i pokito despasito...
- Stani! Nemamo žlicu! Dobro, za što nam točno treba žlica? Pa kak da djetetu dam jesti? Pa ne bude umrlo od gladi do prvog stajališta. Da, ne bude od gladi, ali budemo mi od zapomaganja.
I na pola autoceste, evo je - Mama, piša mi se! - Mišica, malo čuvaj pišalinu. - Dobjo, budem čuvala. Za pet sekundi - Mama, piša mi se! - Iskra čuvaj! Za dvije sekunde. - Mama, piša mi se! - OMG, Mario daj gas, čuješ da se djetetu piša! - Pa nek se nauči stisnuti!
Ok, stali smo, popišali se, najeli, krenuli dalje, putem odslušali milijun despasita, ententinija, babarogi, pagajki, kikirikija i konačno stigli na odredište.
Stigli smo na more
Dobro, a di je more? – pita Is čim izađemo iz auta. - Evo tu je zlato iza ugla, samo izvadimo stvari, malo odmorimo pa idemo na plažu. - Nećuuuuu odmajati, oču na moreeee! Oču se kupaaatiii!
Nosimo kolica, biciklič, romobil, Iskrin kufer s oblekom, Iskrinu torbu s igračkama, Iskrinu torbu s igračkama za plažu, torbu s lijekovima za temperaturu i ostale dječje viroze, naše torbe, hranu i sve to uz zavijanje i zapomaganje zakaj mi sad nismo na moru, ako smo došli na more.
Još nismo ni spustili stvari u apartman, već nosimo ručnike, torbu s kanticama, lopaticama i ostalim priborom, mrežu za rakove i školjke, kreme za sunčanje, šator, hranu, vodu i krećemo na more! E da je meni u životu dobiti sedmicu na lotu da si kupim tovara!
Iskra i dalje zavija da hoće more, a sad ju i bole noge jer dugo stoji i čeka da krenemo. Ok, uz sve te stvari, nosimo i nju. Nemaš beda, samo da konačno dođemo na to moreee!
Stigli smo na plažu
Evo nas na plaži! U PM (naravno u sebi, ne pred djetetom), u hladu nema mjesta! Kaj sad? Još veći PM (naravno pod bradu), zaboravila sam joj uzeti šeširić! - Kak si mogla zaboraviti šeširić? - Da, baš čudno! Totalno smo se sporo i detaljno spremali. Čak sam imala i popis, ali naravno da nemam blage veze gdje je! - No dobro ljubavi, imamo šator, kaj se stepaš? Da, šator, hvala nebesima na šatoru! Barem nismo uzalud teglili!
Raspremao se, Iskra i dalje cvili da hoće u more, uz naše uvjeravanje da ju moramo prvo namazati i staviti joj plivalice. Sebe ne stignem mazati, mislim da sam joj još to rekla da bi cijela plaža uskoro gledala u našem smjeru.
I, kucnuo je taj čas, krećemo u more! Jes! Mama, žuljaju me kamenčići! I vrući su! Dobro miš, odi da te nosim, budu ti se nogice privikle. I, ulazimo! Mama, neću se kupati! More je hladno! Oču bazen! Zakaj tu nema bazena? Nema bazena jer smo sad na moru. - Ali mama, sva djeca bi se kupala u bazenu!
Močim ju uz vriskove, a za pola sata se ne da van. Sva je gubava, usnice plave, stepa se, ali van ne ide! Mario još raspakirava naše stvari. Neki ljudi s toliko stvari idu na more, s koliko mi na plažu. Konačno ju nagovorimo, izađe, zamota se u ručnik, dobije smokije i mir. Uzimam knjigu u ruke i uspijem pročitati prvu rečenicu. - Mama, piša mi se! - Pa ljubavi, sad si bila u moru, kaj nisi pišala? - Pa mama, u more se ne piša, piša se u tutu!
Ok, popišamo se, igra se s kanticama i lopaticama, mijesi pijesak, broji kamenje, uživa, mir Božji cijelih 15 minuta.
- Mama, gladna sam! Ja bi papala grisa! - Ljubičica nemamo di na plaži skuhati grisa. - Ali mama, imamo za kupiti gris u maloj kutijici. Koja mudrica! Uskoro pristaje na kruh i namaz. Glad ne pita.
Idemo s plaže, znojni, umorni., živčani, crveni jer se nismo namazali, gladni i žedni.
Večer je pred nama
Iskra putem uspije skužiti trampolin i dječje igralište. - Tata, gle, trampolin! Ja bi na trampolin! O neeee!
Obećajemo trampolin nakon večere. Jedemo i spremamo se za grad. Naravno, prva destinacija – trampolin! Pronazimo idealno mjesto gdje je uz trampolin kafić, u miru pijemo kavicu i gledamo Is kak leti gore dolje. Definitivno hajlajt dana!
U 23 sata dolazimo doma, nakon što je srećica na trampolinu odskakala 25 tura, a onda je još plesala pred ljetnom pozornicom u prvim redovima, odnosno rastavljala se na proste faktore, vozila u vlakiću i jela sladoled koji je završio posvud, samo ne tamo gdje bi trebao.
Vraćamo se u apartman umorni, znojni i zmazani od sladoleda. Tuširamo se i dogovaramo da nakon što Is zaspi gledamo film i imamo malo vremena za sebe.
Slijedi priča prije spavanja o Iskri, tj. kako smo proveli dan. Laku noć, mama i tata, jako mi je lijepo na moru, sad sam baš sretna! Sve vas puno volim! Srce nam je puno, ovo je najljepše more ikad!
Is konačno spava. Volim te ljubavi. - I ja tebe. - Ti je lijepo na moru? - Je, a tebi? Hrče.
