Kako znati kad je vrijeme polako svoj „stari“ život početi integrirati u novu obiteljsku sliku? Svi to osjetimo, ali nas u početku obuzme onaj osjećaj, koji nam je upisan u genetski kod - krivnja. Osjećamo se krivima i sebičnima, jer bismo htjeli nešto za sebe
Gubimo li vlastiti identitet ulogom roditelja? Da, ako mi to dopustimo.
Danas više nego ikad roditelji žive u skladu s motom „sve za moje dijete“. Međutim tu se nameće nekoliko pitanja: Ukoliko svom djetetu dajemo sve, što nam ostaje za bračnog druga, za obitelj, za prijatelje i ono najvažnije - za sebe?
Treba li zaista našem djetetu sve? Djeca po prirodi uvijek traže više i što će se dogoditi u trenutku kada im mi damo sve od sebe, a ona traže još? Jesu li tada naša djeca nezahvalna, razmažena, nerazumna ili jednostavno naviknuta na takvo naše ponašanje.
Djeci ne treba sve. Djeci trebaju stabilni roditelji, koji će im pružiti ljubav, toplinu, samopouzdanje i sigurnost. Način na koji djeca usvajaju i osjećaju sve te ključne okosnice za njihove buduće živote je primjerom svojih roditelja.
Kako ćete naučiti dijete da voli sebe, ako vi ne volite sami sebe, ako ne smatrate da imate pravo otići na kavu s prijateljima, na večeru s bračnim drugom, na trenutak za sebe? Kako ćete ga naučiti važnost prijateljstva ukoliko svoja ne održavate, na važnost obitelji ako svoju ne cijenite, na važnost odnosa s bračnim drugom ako svoga zapostavljate?
Međutim, kako znati kada je vrijeme polako svoj „stari“ život početi integrirati u novu obiteljsku sliku? Svi to osjetimo, ali nas u početku obuzme onaj osjećaj, koji nam je upisan u genetski kod - krivnja. Osjećamo se krivima i sebičnima, jer bismo htjeli nešto za sebe. Tom osjećaju se možemo ili prepustiti ili jednostavno sebi priznati, da ulogom roditelja nismo izbrisali cijeli naš život koji smo vodili prije toga.
Mi smo još uvijek isti ljudi, s istim interesima, željama i ambicijama, koje sada treba uskladiti na drugačiji način. Kao i u svemu bitno je naći dobru mjeru za sebe, svoje dijete i svoju obitelj.
Naša djeca nas trebaju da za njih budemo sigurna luka, u kojoj će uvijek naći svoj mir i zaštitu, a ne magnet od kojeg se sutra neće znati odlijepiti.
