Jedince, odnosno djecu koja nemaju braće ni sestara, prati određeni glas i neki stereotipi kojih se teško riješiti. Nekad se pokažu kao točni, ali to, naravno, nije pravilo. No, neki zajednički problemi ih ipak muče…
Svaki jedinac, odnosno osoba koja nema braće ni sestara, barem povremeno u životu čuje neki stereotip koji se odnosi na činjenicu da je ta osoba jedinac, te da zbog tog ima određene karakteristike, kao i da pati zbog nekih stvari. Na primjer, sigurno će se naći netko tko će reći da su jedinci razmaženi, da je žalosno što su usamljeni, da teško nalazi prijatelje… No, sve su te tvrdnje istraživanja u novije doba opovrgnula.
Bez obzira na sve, činjenica je da je sve više obitelji s jednim djetetom. Na stranici HuffPost razgovarali su s psihoterapeutima na ovu temu, odnosno pitali ih o kojim to najčešćim problemima govore jedinci kad dođu na psihoterapiju.
Evo koji problemi najčešće muče jedince.
U odrasloj dobi čeznu za vezom poput bratske/sestrinske.
Oni jedinci koji dođu na terapiju u odrasloj dobi ponekad kažu da se osjećaju usamljeno jer dolaze iz manje obitelji i nisu osjetili povezanost s braćom ili sestrom. Oni koji nemaju braće i sestara, ujedno zbog tog imaju manje članova obitelji, pa se nekad osjećaju usamljeno.
Kao odrasli, mnogi jedinci traže bliska prijateljstva u kojima žele ostvariti odnose nalik na bratske da bi popunili tu prazninu, kaže psihoterapeutkinja Altheresa Clark.
„Prijatelji su obitelj koju sami birate - i ja u to svim srcem vjerujem", rekla je. „Jedincima kažem da pronađite prijatelje ili zajednice gdje mogu pronaći istomišljenike koji mogu pružiti podršku poput one koju pruža obitelj."
Osjećaju odgovornost za skrb o roditeljima kad su stariji.
„Mnogi odrasli jedinci preopterećeni su i pod stresom jer su jedini u obitelji koji preuzimaju odgovornost za brigu o starijim roditeljima”, rekla je psihoterapeutkinja Rebecca Greene.
To nekad uključuje i odlazak liječnicima s roditeljima, pomoć s nabavkom namirnica, pomoć s održavanjem doma…
Mogu sami sebi stvarati pritisak da budu savršeni.
Iako činjenica da su jedinci može značiti da im roditelji poklanjaju puno pažnje, neki jedinci to shvaćaju kao da se svaki njihov pokret promatra.
„Jedinci mogu osjetiti pritisak svojih roditelja da se istaknu u različitim područjima svog života što može dovesti do perfekcionizma”, rekla je Clark. „To može dovesti do toga da žive svoje živote u strahu da će razočarati ljude.”
Mogu biti vrlo neovisni u vezama.
„Kad odrastate kao jedinac, to može stvoriti veliki osjećaj neovisnosti, a to može biti i snaga i slabost", rekla je Priya Tahim, licencirana profesionalna savjetnica.
Mogu se osjećati neshvaćeno jer su jedinci.
To je uobičajen problem koji spominju svi jedinci tijekom terapije, rekla je Greene.
„Definitivno još uvijek postoji stigma oko toga da si jedinac jer su obitelji s dvoje do troje djece još uvijek uobičajenije”, rekla je.
Osim toga, jedinci se često prikazuju negativno u filmovima i u medijima, i to kao razmažene, sebične osobe s lošim društvenim vještinama.
