Kako redoslijed rođenja određuje karakter čovjeka i njegove ciljeve?
Unatoč brojnim studijama o važnosti redoslijeda rođenja, brojni ugledni psiholozi i znanstvenici smatraju kako ne postoje značajni dokazi koji potvrđuju teze o uspješnijim i sposobnijim prvorođencima, poput Cecile Ernsta, Jules Agnsta i Judith Harris.
Psiholog Richard Zweigenhaft koji je aktualizirao rasprave o značaju redoslijeda rođenja i sam smatra kako je ono moglo utjecati na to kakvi smo kao ljudi, ali ne i potpuno nas odrediti. Većina se ipak slaže oko psiholoških karakteristika koje obilježavaju jedince, prvorođenu, srednjerođenu te najmlađu djecu.
Nova istraživanja...
Prvorođena djeca imaju 30 posto veću vjerojatnost da će postati menadžeri i zauzeti rukovodeće pozicije, dok jedinci imaju tendenciju da budu kreativniji od prosjeka. Ovo su nalazi dviju zasebnih studija objavljenih posljednjih tjedana. Prva je ispitivala prvorođenu djecu iz Švedske, dok je druga studija bila usmjerena na djecu - jedince u Kini. Oba su istraživanja došla do istog zaključka: naši instinkti u vezi s redoslijedom rođenja vrlo vjerojatno su točni!
Studija o prvorođencima, koja je ispitivala švedske dječake, pokazala je da je veća vjerojatnost da prvorođena djeca posjeduju viši kvocijent inteligencije. “Razlike među braćom i sestrama imale su sve veze s obiteljskom dinamikom u ranim godinama odrastanja”, izvještava The Atlantic. “Prvo, imati više djece znači da roditelji mogu potrošiti manje vremena na svako dijete, a kako opadaju ulaganja roditelja, tako može opadati i IQ. Drugo… dok se braća i sestre natječu za ljubav svojih roditelja (ili sladoled, ili igračke), oni zauzimaju određene niše – starija braća i sestre pokazuju svoju kompetenciju i moć, dok mlađa braća i sestre njeguju kreativnije strategije kako bi privukli pažnju.”
Studija o jedincima, koja je ispitala 250 kineskih studenata, otišla je korak dalje te je skenirala mozak ispitanika. Uz testove ponašanja (djeca su imala prosječni kvocijent inteligencije, ali su pokazala višu razinu kreativnosti) istraživači su otkrili da jedinci imaju povećanu moždanu aktivnost u supramarginalnim vijugama (mašta, planiranje) i smanjenu aktivnost u medijalnim prefrontalnim korteksima.
Ipak, ova su istraživanja prepuna upozorenja. Budući da su gotovo sve studije promatračke i retrospektivne, nemoguće je dokazati uzročnost i isključiti druge razloge zbog kojih bi određena populacija mogla pokazivati dobre vještine vođenja, a druga kreativnost. IQ ili testovi ponašanja loša su mjera intelekta i osobnosti. "Gledatmo samo performanse na testu", rekao je za Quartz Mark Runko, urednik Creativity Research Journala. “To nije savršen pokazatelj što osoba može ili hoće učiniti.”
