Fotografkinja Sujata Setia putuje svijetom fotografirajući djedove i bake s unucima. Fotografije su jednostavno magične
Odrastajući u Jaipuru, fotografkinja Sujata Setia pronašla je svoje fotografije dok je bila mala s gotovo svim članovima svoje obitelji: njezinom mamom, tatom, bratom, čak i zalutalom mačkom u koju su uzeli njezini roditelji. Ali prebirući po foto albumima, nije pronašla niti jednu fotografiju s bakom i djedom.
"Mislim da moji roditelji nikada nisu dovoljno fotografirali mene s bakom i djedom zato što uvijek vjeruješ da su tvoji roditelji besmrtni sve do dana dok te ne napuste", ispričala je Sujata. "Kad ih nema, postoji osjećaj gubitka zbog nedostatka fotografija", rekla je. "Shvaćate da samo uspomene s vremenom postaju nejasna verzija stvarnosti."
Sada, kao majka male djevojčice, Setia mrzi razmišljati kako se iste te stvari događaju drugim obiteljima. Imajući to na umu, prošle je godine na svojim putovanjima nudila fotografiranje baka i djedova sa svojim unucima kao poklon njima.
Fotografije koje je snimila prilično su zapanjujuće.
"Doslovno hodam ulicama, po trgovačkim centrima, u avionima, u vlaku ... gdje god idem, uvijek tražim starije ljude i nudim im fotografiranje s članovima obitelji kao moj poklon", ispričala je. "Neki od njih ponekad misle da sam luda dama, a nekima je super."
Ponekad, kada Setia radi foto session, a bake i djedovi nisu se dugo vremena ili nikada vidjeli, fotografije su još posebnije.
"Nedavno sam fotografirala jednu prabaku s bebom u Argentini, a mala beba nije bila dovoljno bliska s bakom da se osjeća ugodno", rekla je Setia. "Ali onda je baka počela pjevati staru crkvenu pjesmu djevojčici, osmijeh koji sam vidjela na tom šestomjesečnom djetetovom licu vrijedio je milijun dolara." Dodala je: "Ne znam koliko je pjesme razumjela, ali je samo zagrlila svoju prabaku kao da je jedna duša. Bilo je čarobno ... samo magično. "
Setia ne namjerava uskoro okončati svoj projekt; previše je ovo usrećuje.
