Tko planira i radi na bebi ?

Mimica skroz mi je bezvezna ta dijagnoza. Pa tko je ikad spreman na dite? Okej, mozes bit vise ili manje financijski sredjen, al ni to nije garancija. I kad izgledas najspremniji svako dite je drugacije i izazov, stvar je odluke. A to sta na momente ne bi bebu to je tvoj obrambeni mehanizam od neuspjeha, pa svi smo to prosli u nekom momentu. Kad zaista ne zelis bebu, kao ja npr tijekom i iza faksa, bila sam vrlo nacisto i prekidali smo odnos i pazili se kondomima. A taj tvoj/nas trenutni 'pisit cu kakit cu' trenutak je strah od neuspjeha. Pobogu kad nisam tila bebu nisam visila na ovakvim forumima 😳

malalana, hvala ti! primijetila sam taj naslov na netu dok sam malo istraživala i baš sam se zapitala jel šta valja ;P - definitivno ju posuđujem! 

Sanjarka, da, teško možeš prvi mjesec mjerenja temperature zaključit kada ti je točno bila O, posebno ako nisi mjerila od samog početka ciklusa...već drugi mjesec je lakše no nadam se da drugi mjesec nećeš ni morati mjeriti 

ohso da da znam da je nemoguće to odma skužiti, pogotovo jer sam veći dio prvog ciklusa preskočila.
nadam se i da, no nisam puno opterećena , nadam se da će me ova mirnoća držati i slijedeći tjedan 

Nona1, Bambola lijepo ste sve rekle. Hvala vam! Nekako je lakše čovjeku kad ga koliko-toliko netko razumije.
Kao mali bojimo se prvog dana škole, odlaska zubaru, sjećam se i straha pred srednju skolu i faks,pa kako ću ja to, jesam li sposobna, o udaji i brizi za kucu i muza da ne govorim..sad kad je sve završilo smješni su mi svi ti strahovi. Vjerujem da je tako i trudnoćom. Sve to dolazi na svoje s vremenom.

Lakše je nositi teret, kad ga imaš s kime podijeliti. Inače, ne volim svakome ni pričati o svojim problemima, onome što me muči..rijetki su! Više volim zadržati za sebe, sama se s time nositi nego razgovarati s nekim tko će me samo baciti u depresiju, govoriti kako bi trebala ovako, onako..Možda ni moj pristup nije ispravan, al' meni je tako lakše! Tko te razumije, dovoljno je da je tu, da te sasluša pa makar i da samo šuti..pomaže!
Mimice24 opusti se  Ja sam u ratu proživjela zarobljeništvo, 7 mjeseci. Bila sam dijete pa sam to drugačije doživjela. Poslije toga tatin PTSP, alkoholizam..Sve je to prošlo, izašla još jača iz svega toga. Ostavilo je poslijedice na meni..strahove, panike..Naučila sam i dalje učim da moram ići naprijed, to ostaviti iza sebe. Previše sam bila emotivna pa je bio još veći utjecaj tih loših okolnosti. Sve je to život, naša borba...

Mimica, nemoj misliti da nisi spremna biti majka-kao sto je Bambola rekla-ne znam osobu koja je ikad bila ful spremna... Ja sam oduvijek htjela imati djecu, biti majka i to, ali nekako za vrijeme faksa je to splasnilo, bile su mi neke druge stvari na pameti. Kad sam se udala, htjela sam dijete, ali zbog posla i svega sam malo cekala.... Zelja je i dalje rasla i ajde, odlucili smo... Prvi mjesec-neoptereceno cemo-neuspjesan.., tako i drugi... Onda sam imala slom zivaca u kojem sam dosla na ideju da je to mozda znak da ja ne trebam biti majka, da nisam spremna za to, pa sta nam fali kad smo nas dvoje sami, uzivamo bez nekih odgovornosti... Onda vidim tako seku i sogoricu kad ih klinci izludjuju, neprospavane noci itd., a muz i ja kad odlucimo odemo spavat, vikendom radimo sta hocemo... I to mi je nekakoo bilo opravdanje za neuspjeh. Ali onda vidim istu tu seku i sogoricu kako uzivaju s klincima, kako se tope pokraj njih, a i ja sama... I bude mi zao sto nisam trudna. Kad sam ostala trudna bila sam presretna, ali i dan danas me uhvati razmisljanje: Isuse Boze, moj neodgovorni zivot zavrsava, ja cu zapravo cijeli zivot brinuti o nekome, jel ja to mogu itd.... Onda se uspanicim i mislim si da nisam spremna! Ali opet, ne bi bila nagradjena s tim darom i blagoslovom da ja to ne mogu :) i onda znam da mogu i da ce to sve biti super...zaljubim se u taj snimak na uzv-u... Tako da, ne slusaj nikoga, ti znas da si spremna. Ne bi bila ovdje da nisi....

Osho žao mi je za M, al kako sama kažeš glavu gore, idemo dalje!

Mimica nemoj se opterećivat, strahovi su dio života. Ta neka trema i propitivanje je zapravo znak da odgovorno ideš u svoju odluku. Samo budi hrabra i vjeruj sebi i svojim odlukama. svakakvih trenutaka je u životu bilo i bit će ih još, al važno da iz tih trenutaka izađemo živi, zdravi i svoji. Reklo bi se Živ se čovjek na sve navikne. Meni je ovo 3 mj, nismo baš bili pre revni pa se djelom i tim pravdam, sama sebe tješim, a ti samu sebe utješiš time što se ponekad zavaraš da možda to ne želiš, mislim bebu. A kao što bambola kaže, da ne želiš ne bi bila ni blizu ovog foruma, niti bi pitala jeli normalno imati i tu drugu stranu osjećaja vezanih uz trudnoću, tu negativnu stranu. Tako da, potpuno si normalna i tvoja stanja su potpuno normalna! Jednom će i nama sve sjesti na svoje mjesto.
Ja se već vidim za mjesec dva, ako se ne dogodi trudnoća, kako ću ovdje pisat nešto slično kao ti sada. Ali ovo je pravo mjesto za sve nas, puno podrške i razumjevanja!

Pupa, MajaSocka zaista ste divne,kao i sve ženice ovdje! Hvala vam,doista ste me utješile i osjećam se nekako snažnijom,