Ali – zašto?
Jane_Doe evo nadam se da bi to moglo biti to😊 stvarno cudan osjecaj, prvo kao da ti nesto hoda po stomaku, zatim kao neki grc s kojim se stomak skupi hahaha
Cure potpuno vas razumijem. Igram se sa svojim nećacima i razmišljam si, Bože pa kad ću ja doživjeti da zagrlim naše dijete. Nekad mi bude baš teško, ali točno mi se događa ono čega sam se najviše i bojala. Da neću moći ostati trudna.. barem prirodno ne, ali nema veze, ima načina i nećemo nikad odustati. Dani i mjeseci prolaze i zadnjih godinu i pola sam samo u tome, pretrage, trakice i ciljani odnosi, sve uštimano i opet ništa. Čekam mail iz Petrove da krenem sa injekcijama sad kad dobijem mengu i da možemo napokon u postupak. To je takva borba i nitko to ne razumije osim nas koji smo u tome. Dođe mi nekad da počnem vrištati, plakati i derati se iz sveg glasa samo da izbacim sve to iz sebe. Samo muž i ja znamo, nitko drugi. Moramo biti jake cure, kad nam Bog da blagoslov i mi ćemo ostati trudne i uživati u svojim anđelima.
Suosjećam... Koju dijagnozu imate?
Cure, hvala vam na pozitivi i ohrabrenju. Evo iskreno ja do prije godinu dana nisam uopće imala želju za djecom i da mi je netko tada rekao da ih neću imati, ne bi mi vjerojatno toliko teško palo. A u godini dana se sve promijenilo, baš sam promijenila razmišljanje.
Ništa cure nagovorile ste me idem ja po test i piškim sutra! pa šta bude, da vas više prestanem maltretirati
ovako sam postala ko ninochka sa malo imam pa malo nemam simptome, haha samo se nadam da mi nebu patka! A jbga, idemo dalje ako bude neg., sa maca prahom i nogama visokooooo visookkoooo u zraku. Naučit ću stoj radit majke mi, hehehe . Sve cure, samo pozitiva i ne odustati, sve ćemo mi biti mame !!! xxx
Marina draga, dobro nam došla, držim fige da je to to! Ima tu još puno cura koje odbrojavaju do 05.10., a ako si čitala prije, simptomi nisu pravilo, neke nisu ni imale nikakve simptome, a neke sve moguće. Sve smo mi različite, a dok vještica ne dođe, sve je moguće! ;)
Jessy, ja isto prije godinu dana da sam ostala trudna rekla bi ajme šta ću sad! A dragi i ja smo 5g tad bili skupa, a u pola godine nam se okrenula pamet i samo o djeci pričamo i gledamo trudnice i bebe oko sebe. A gle, osjetiš kad dođe vrijeme, a onda se treba naoružat sa strpljenjem, drugo nam ne preostaje!
jessy2009, anovulacija i oligoteratozoospermija.
A vi? Imaš kakve nalaze i koliko pokušavate dugo?
Noa 💙
Ajme tako se i ja zadnjih godinu i pol osjećam svaki mjesec par dana pred M,bas je osjećam kad cudobiti i tad mi bas padne zivot. Proplakala bih par dana, znam da nije pametno ali valjda hormoni i pms obave svoje. Nista...sad ide novi ciklus i sve iznova. Ma ima da trzim noge svaki dan u zraku. Da sam bila pametnija davno bi kupila te ovulacijske trakice a ne se ravnala po kalendaru. jer kod mene je ocito drugacije malo. Prosli put sam isla ginekologu 8.dan ciklusa i tad mi je folikul bio toliko velik da je trebao prsnuti. Bas se covijek iznenadio
Cure,
Znam da je tesko sve to...ali evo dati cu vam jedan primjer !ja sam 3 puta ostala prirodno T, i to bez ikakvih problema....sva tri puta je T zavrsila spontanim....i sto mi to znaci osim da sam imala toliko komplikacija radi tih kiretaza i sl.???
Zelim reci, da kod puno cura organizam ni ne dopusta da se oplodjena j.s.implantira ako je genetski losa...sto je super jer to znaci da kad cete ostati T da ce ti vjerovatno biti to....i sve ce proci uredno...
Pa mozda ako razmisljate da samo cekate da sve sve dobro spoji..da se nadju u kvalitetna j.s.i kvalitetan spermij.....naravno ako nista drugo ne ometa zacecu...kuzite sto zelim reci??
Ne znam da li sam bila najjasnija, ni sama sebe neki put ne razumijem...ali zelim reci da ne budite tuzne sto do T ne dolazi odmah...ja bi voljela da ja ni nisam ostajala T dok god se nije oplodio genetski zdrav embrij...ajmo reci da je to tek ovaj put...
Jer sam se svaki put razveselila ! Pogotovo prva dva puta...mislila sam i vjerovala da ce sve biti u redu, usporedjivala s tim jer su neke moje prijateljice imale urednu T....i onda bi doslo toliko razocaranje....da vam ne mogu rijecika opisati...
Naravno, onda sam se treci put ogradila i uopce se nisam veselila....i opet je zavrsilo kako je zavrsilo...
Sad, radi svega, oduzeto mi je uzivanje u kako kazu " blazenom stanju " ( makar smatram da to kod mene vise ne moze biti blazeni stanje ) i strahujem svakodnevno...cak i sada !!!
I koliko god mislila, i koliko god mi i drugi ljudi a i vi ovdje govorili da se opustim, da je najgore proslo i da sad uzivam, to nazalost nece biti moguce....
A vi, sretnice :))), koje cete ostati T tad kad cete ostati i kad ce sve biti ok, uzivati cete i vjerovatno ce vam to biti jedno o najljepsih razdoblja zivota....necete morati prolaziti kroz traume i sve to..n
Zato, ne znam da li sam pomogla ili skroz zakomplicirala sve sad, hahahha, ali sam htjela to napisati!!!
Zelim svima svu srecuuuuu !!!!
jessy2009, anovulacija i oligoteratozoospermija.
A vi? Imaš kakve nalaze i koliko pokušavate dugo?
Mi pokušavamo već 10 mjeseci i ništa. Nalazi su nam za sada svi bili dobri. MM je bio uvjeren da je u njemu problem, ali i on ima normalne nalaze. To me najviše i zbunjuje (što je sve navodno ok). Jedino nisam radila HSG... Koristim LH trakice i uredno svaki mjesec pokazuju ovulaciju, a i ginekolog mi je na pregledu rekao da je vidljiva ovulacija. Možda je nešto skroz drugo u pitanju.
Mono, hvala ti, ja te razumijem potpuno! I sama se s tim tješim da bolje da sad čekam pa kad se dogodi da sve bude dobro nego da nešto ne bude u redu pa moram prolaziti to što si ti i druge cure. Kako sam već bila rekla, činilo mi se jednom ili dva puta da je nešto drugačije i po simptomima je možda bila biokemijska trudnoća, ali kako nisam radila test, ne znam. I iskreno draže mi je da ne znam i da ako se već dogodila neka greška da se to riješilo odmah u startu nego nakon duže vremena.
Nije problem čekati ako se zna da ćemo dočekati nešto dobro. Najgore je to što ne znam pa se cijelo vrijeme pitam jel mogu još nešto napraviti, provjeriti, povećati šanse...
Sortiraj odgovore
Najstariji