Moram se izjadat.. Moj muž je od sobe koja je sad namjenjena za bebu napravio skladiste svoje tehnologije..Po iljadu videa,starih tv-a, nintenda itd.. i on nije u stanju odnit to sve u podrum da ja mogu pripremit sobu za bebu koja stize za mj dana!!!! Ljuta sam ajmeee. Najrađe bi zvala reto centar da to mu sve skupe i odnesu papa. 

Tema ko stvorena za nas zene koje se moramo negdi izjadat. 
MM je stvarno divan, on ce i ocistit, razgrnit robu, usisat, prominit malog, obozava kuhat i stvarno sve radi i pomaze mi u svemu. Nisam jos skuhala rucak od kad sam rodila (prije 3.5mj). Al mene zivcira kod njega to sta je rijetko s nama, preko tj.zbog posla a vikendom jer frajer zeli izaci van malo (jer kao ne moze zivot stat jer smo dobili dite). Sve je to meni jasno, slzem se da treba odrzavat drust.zivot, al ja se stvarno nekad osjecam uzasno usamljeno. Svaki petak on izade oko 18 i doma je tek oko 23h. Mozda trazim previse jer mu gundam al jednpstavno bi tila da je vise s nama kad ne radi. Nekad mi dode da razmisljam o tome jel on uopce bija svjestan sta je to imat dite i kako se zivot promini kad smo odlucili imat bebu. Ah... stvarno treba imat dobre zivce za sve sta se dogada u zivotu zene kad postane majka.

zene moje hahah ja tu sjedim i placem od smijeha, najradije bih vas sve citirala, svaki komentar - da, da, i ovo isto radi, da hahah
meni je sestra prije nego sam se udavala rekla: ''mozda nisi do sad shvatila, al budes, vjeruj mi, svi su muskarci isti!'' 
i nisam joj vjerovala al evo vidim da je bila u pravu!

Ja sam rodila prije 2 mj ,i tjedan dana nakon sto sam rodila bio je dan žena. Nadala sam se da cu dobiti barem jednu ružu od njega u znak postovanja sto sam na svijet donjela prekrasno bice( bio je samnom na porodu pa je vidio kako je to tesko) , ali od toga nista. Jos mi je bilo gore kad sam saznala da je svom tati kupio majicu na kojoj pise"Deda broj 1" , a mene se ne sjeti ni na jedan dan zena.to me je povrijedilo.ako mu išta kazem ispast ce da sam materijalista ,a to doista nisam.samo zelim da me se sjeti i da me postuje.

Mi još uvijek tek čekamo bebu i do neki dan sam mislila kako me još uvijek ni sa čim ne živcira, ali...jučer sam shvatila ono što me od početka znalo izluditi kod njega: nesposobnost da procijeni koliko mu vremena treba za neku aktivnost (a pretežno je spor) i ta procjena je uvijek afirmativna, dakle misli i najavi da stiže kući za 15 minuta, a dođe za sat i nešto jer uopće nije krenuo sa posla kad je mislio da hoće.

Ta njegova osobina čini lošu kombinaciju sa mojom glupavošću  u kojoj ga skoro svaki put naivno očekujem u roku od 15 minuta doma. 

Od njega je jače to loše procijenjivanje, a od mene naivnost. Čudo da se ne koljemo oko toga. 

Je, i malo me iritira što sad kad radi kućanske poslove umjesto mene, spor je. Sva se preznojim dok ga gledam koliko sporo briše prašinu i usisava, i sve vrijeme razmišljam kako bih ja već oprala i kupaonu, kuhinju, možda bih čak stigla oprati i mašinu bijelog, na ruke.