Spontani pobačaj

Marko1811

Moj je rođen mrtav, nisam imala snage ni pogledat , ne znam kako bih se nosila s tom slikom . Sada me to proganja, kakva li sam ja to? Jesam li ja normalna? Muci me trebam li nešto poduzeti s tijelom? Molim te, kako to ide? 

I da, ovo isto sam htjela prokomentirati. DA, NORMALNA SI! Žena si koja je prošla jako puno toga, koja u snu nije mislila da će joj se tako nešto dogoditi i ne daj Bože da se ikad više ponovi. U ovoj te situaciji zaista razumijem i točno znam kroz što prolaziš jer sam i sama prošla isto. Ja sam svoju bebicu vidjela na djelić sekunde i taj djelić mi je više nego dovoljan... Sjećam se samo da sam na kraju ležala na stolu i ponavljala da ga ne želim i ne mogu vidjeti, duša me zaboli kad se toga sjetim. Bit ću ti iskrena, mene to progoni i 8 mjeseci nakon toga. Jesam li dobro postupila? Ne znam... Ali često ga sanjam. Neku večer sam sanjala da se sve dogodilo tako kako je, s tom razlikom da sam ga držala u rukama zamotanog u dekicu. Svejedno je umro, ali sam ga držala kao majka. Ne znam hoću li ikada moći preći preko toga kako sam tada postupila...
Još tad dok sam bila u bolnici, radili su mi bris na covid koji je bio pozitivan. Javila sam to svojima u smislu kao "eto, još mi je samo i to trebalo". U tom trenutku nisam bila za društvo, samo sam htjela biti sa svojim mužem i to je to. Ali, ono što me užasno zaboljelo je to kad mi je mama na vijest o koroni rekla "joj... Vidjet ćemo se onda kad ozdraviš". Što sam ja tad bila ljuta, razočarana, odbačena, ne mogu vam opisati. Sljedeće mi se samo vrtilo po glavi "prošla sam pakao života, a mene moja rođena mama ne želi ni vidjeti! Čime sam to zaslužila? Čekaj... Pa ni ja svoje dijete nisam htjela vidjeti... Kakva sam ja to majka tom malom anđelu?" I slično. 
Oprostite na mojim dugim postovima, jednostavno me ovi dani često odvlače u to...

PiaBuu, ja sam ti imala 3 biokemijske trudnoce i jedan spontani. Rekla bih da sam ti ja klasicni OKP tip osobe, ja sam ti stalno sama istrazivala, forsala pretrage i nakon sto sam imala dvije biokemijske otisla sam u privatnu polikliniku, na njihovu inicijativu sam obavila jos pretraga i onda su me jedan ciklus stimulirali letrozolom, kao jer je to najjednostavniji nacin za ostvariti trudnocu, uz minimalnu pomoc, ali s time mi je ovulacija trebala biti burnija i nesto ranije nego inace, jer su ti moji ciklusi dosta zbrckani(visi amh, blago policisticni jajnici), long story short, odmah sam ostala trudna i bila je biokemijska, nakon tog su mi rekli da je dosta ovog pokusavanja i stavili me na kontracepciju zbog mojih ciklusa i ja ti ostanem trudna na pilulama, tada sam stvarno pomislila da je to to, jer se stvarno izborila bebica, no na zalost srce nije kucalo i onda sam isla na medikamentozni, pa na kiretazu. Uglavnom, ja mislim da sam obavila fakticki sve sto se moze obaviti, sve samo zbog mene i moje upornosti. Nakon ovog spontanog sam otisla u drugu polikliniku po jos jedno misljenje, jer sam bila shrvana, oni su me uputili na jos neke pretrage i pocetkom nove godine se javljam njima i idem u ivf. Iskreno, mislim da ako ne trazis nesto sama i ne informiras se nista neces ni dobiti, moj socijalni ginic mi sluzi za slanje uputnica, a ostalo obavljam kod privatnika, jer da je po njemu mislim da se ne bih pomakla s mrtve tocke. Hematolog mi je prepirucio heparin, obzirom na sve sto mi se izdogadjalo. Sada cekam da mi se tijelo malo oporavi i to ti je to, u zadnje vrijeme sam psihicki potonula pa me to ubija, ali to su valjda faze i tako mora biti.☹️

PiaBuu razumijem tvoj strah... Pa ja sam plakala ko kišna godina kad sam došla na 16+1 i osjetila svoju bebicu da se mrda, činilo mi se to tako nestvarno. Proći će i tih 12 tjedana pa ćeš uživati u trudnoći i maštanju o svemu kako ćete provoditi vrijeme sa svojom bebicom :)
Nisam imala nikakve posebne pripreme prije trudnoće, osim što sam pila suplemente Elevit ili PreMama duo, ne sjećam se više i jaaaako puno smo muž i ja išli u šetnju. 
Što se opreme tiče, kupili smo kolica, krevetić, komodu za presvlačenje, nešto robice i tako, pomalo :) a bebač će se zvati Marko 💙

PiaBuu, sada vidim da ti nisam odgovorila do kraja, vratila sam se na tvoj post. Znaci, da, ja svaki puta ostanem trudna, ali se plod u nekom trenutku prestane razvijati, zasto ne znam. Sto se tice ovulacije, ja sam ih sada pocela osjecati, nikada to prije nisam osjetila, znaci ovaj mjesec me probadao lijevi jajnik i jucer sam bila na sistematskom pa sam bas pitala ginica vidi li mi se ovulacija iz lijevog  jajnika i da vidio ju je. Ne znam kako vama, ali mene ubrzo nakon ovulacije i prsa pocmu uzasno boljeti i taj simptom mi se bas igra s glavim, jer mi je svaki puta kada sam bila trudna do sada to bio prvi pokazatelj da se nesto dogadja, znaci kod trece biokemijske me probudila bol jednu noc u trbuhu, rekla bih da je to bila implantacija, kod ove sada nisam nista takvo osjetila, no kod obje zadnje trudnoce mi se pojavio neki zutkasti iscjedak, samo sto sam sada u zadnjoj trudnoci sve negirala, jer kao nije bilo moguce da ostanem trudna na pilulama. U stvari je meni bas mucno to sto znam da se nesto dogadja, jer to znaci strah i paniku od prve sekunde. Kako se vi osjecate drage curke, primjetite li simptome odmah? Ja nista od ovih simptoma prije nisam osjecala i bas mi je full cudno kako sam prije bila tako nesvjesna svog tijela.

Loza, hvala ti na ovim riječima, znam koliko ti ih je teško bilo napisati, hvala ti od srca. Upravo me to ovih dana mori, pa kava sam ja to majka, nisam bolje ni zaslužila i sl. Jednostavno nisam imala snage u onom šoku pogledati, opraštati se , samo sam htjela preživjeti onaj pakao, sad razmišljam bilo bi mi lakše da sam ostala na stolu..
Sto se tiče tijela, eto pogodila si me u misao, točno to mislim i ja. Prvih dana nisam mogla podnijeti sto sam sama došla doma, sada se nekako mirim da je najbolje tako kako je..
Danas sam u nekoj fazi “tko je kriv”, krivim svih oko sebe, znam da nisam realna ali svatko mi je kriv, i to me žalosti. Ljuta sam na svih. Ljuta sam na sebe najviše. 
 
kk1109 hvala ti na lijepim riječima . I mene je ureapl. Gadno zeznula u trudnoći, jedva smo se spasili, izgurali nekako do sigurnih tjedana, otvorila me skroz u 22.tj. Imala sam sreće taj put. 
Ovog puta brisevi su mi bili sterilni.  

PiaBuu, Totalno te razumijem, ali sve znam točno kako se osjećaš jer i samo mi je tako.Al grizem i idem dalje, imam već 35 godina a 2 godine se natežem po doktorima i pobačajima.Pai 1 4g/4g mutirani,poremećaj koagulacije.Ginekologi tvrde to je uzrok jer su nađeni ugrušci u posteljici i da i najmanji poremećaj koagulacije može biti uzrok pobačaja i zbog godina,beba skroz zdrava ,a meni transfuziolozi uporno ne daju injekcije i tupe svoje: "mutacija je preslaba", ""nije to tak strašno,pijte aspirin", "trombofilija preblaga,skoro nikakva".Čak sad zadnji put kad sam vidjela pozitivan test sam prvo plakala od straha nekoliko dana dok se nisam sabrala,tek onda sam rekla mužu da sam trudna i da opet idemo u borbu.Imam uvijek užasne mučnine kad sam trudna,padnem doslovno u krevet,jabuke i cola me održe na životu.Napatim se baš jako i onda na kraju završim na kiretaži nažalost.Moramo same pronaći rješenje, snage i vjeru.❤

Mikica212, gdje si bila kod hematologa? Ja sam bila u vinogradskoj i stvarno je doktor bio super, rekao je da u odnosu na moju anamnezu s trudnocama, hipertenziju i mutaciju pai 1 4g/4g on svakako preporucuje heparin, ne moze odmoci, a sve ovo naprijed navedeno moze dovesti do spontanog. Mozda da odes jos nekamo, meni je privatna ginekologica napisala preporuku i uputila me bas u vinogradsku. Strasno je to prolaziti, vidim da si ti bila u puno visim stupnjevima trudnoce nego ja, ne mogu ni zamisliti kako se osjecas. Ono sto sam napisala ranije i dalje stoji, treba doktorima skakati po glavi, jer ako ne trazis sve moguce, oni nece dati, nije da redovito placamo zdravstveno. Posebno mi je to okrutno u ovoj situaciji, jer ovo su stvarno jako teske stvari, tu bi trebali biti posebno empaticni. Ja ti mogu reci da se drzis i da se ne das, samo budi uporna i hrabra, a ponekad pomaze da budes i malo bezobrazna.

Čitajući sve ovo shvaćam koliko smo mi žene jake🥺
Marko mislim da je potpuno normalna reakcija što nisi mogla pogledati, savladala te tuga i strah. Vjerujem da  bih i ja potpuno isto reagirala jer kad sam imala spontani u 7.tj i došla u ordinaciju ginekolog mi je pokazao šta je još ostalo u meni moje riječi su bile "nemojte mi molim vas pokazivati, ne želim". Svaka reakcija je normalna i prirodna, nemoj se osjećati loše❤

Meni je danas 13.dan ciklusa i dosta me boli stomak s lijeve strane dolje i kao da zavrče i širi se prema dolje još. Nije mi se to nikada događalo.
Ima li tko iskustva s takvom boli u tom dijelu  ciklusa?

anrim88, stvarno, s tom mutacijom je išla terapija bez problema? Jel trudnoća bila uredna s heparinom? Ahhh,kod nas ti u Osijeku taj dio guraju transfuziolozima.Ginekologica mi je rekla nek idem za Zagreb,da će mi dati sve uputnice ali probat ću još jednom za Osijek kod drugog doktora,ak to ne upali onda idem za Zagreb nema mi druge.Pogotovo zato što mi trudnoće odu kasnije su uvjereni da je trombofilija jer je sve ostalo uredno.