Loza 💙😇

PiaBuu došla sam sad na forum s namjerom da se izjadam jer mi je danas užasno teško, a onda sam vidjela tvoj post… Imala sam "samo" jedan gubitak koji me obilježio za sva vremena. Nije se dogodio u blizini ikakvih blagdana, ali meni svaki jebeni dan koji mi nešto znači u životu jako teško pada jer samo mislim na svoju bebicu koja nije sa mnom. Pogodit će nas uvijek, ne znaš što ti blagdani nose, nadam se samo lijepe uspomene, ali bez obzira na to vjerujem da ćeš se sjetiti svoje dvije bebice i da će ti svejedno biti teško. Na kraju krajeva, ne trebaju nam blagdani, neki posebni datumi, nama je svaki dan dan sjećanja.
Ne znam što vi cure mislite o tome, ali meni se ne čini da je najteži bio onaj dan kada smo izgubile naše bebice. Svaki dan u kojem to proživljavamo je jednako težak i kao taj prvi dan. Na nama su ostale nenormalne posljedice, evo baš primjer naša draga PiaBuu. Jednog dana će biti prekrasna majka svojoj djeci, ali strah od ponovnog gubitka je jači od toga. Draga PiaBuu, apsolutno te razumijem. Iako sam zatrudnila odmah u prvom ciklusu nakon gubitka, nemoj misliti da sam bila 100% sigurna i odlučna u tome da idem na novu trudnoću. Svaki dan sam vodila borbu u sebi trebam li to, želim li to, a onda sam odlučila sve staviti u Božje ruke. Moje je da poradim na tome, a dalje je na Njemu kojim će me putem odvesti. Za prvu bebicu nam je 2 godine trebalo tako da nisam imala razloga vjerovati da će nam za drugu bebicu trebati tako malo. Jako sam zahvalna na drugom sinu, iskreno ne znam što bih bez njega. I s njim imam kriminalnih dana kao ovaj gdje sam zapela u prošlosti i ne mogu izaći od tamo, sve se bojim kakav bi mi život bio da njega nema. S njim je samo poneki dan takav, bez njega taj osjećaj vjerojatno ne bi prestao svih ovih 8 mjeseci koji su iza mene.
Kako god odlučiš uz tebe smo i podržavamo tvoju odluku. Ja sam nesigurno donijela svoju odluku, ali danas sam jako zahvalna na tome ❤️

I ja sam baš sinoć o tome razmišljala, mislila sam da će biti malo lakše kako vrijeme odmiče međutim meni jr sve teže..sinoć sam imala baš trenutak slabosti, isplakala se i ajd dalje. 
Ne želim zapeti u prošlosti i dopustiti da me sputava u daljnjim planovima i životu, ali to je jače.. 
Želim nam svima uspješne trudnoće i da se nađemo na ljepšim temama 🙏

Inamorana

Iskreno, ja nakon gubitka i zahvata nisam mogla ni cuti ni vidjeti djecu. Spustila sam rolete i zatvorila prozore prvih par dana jer me svaki zvuk djecjeg placa ili smijeha bolno probijao. 😞
Nakon nekog vremena je postalo lakse… Bilo je tesko i izaci u svijet. Svaka trudnica koja bi prosla kraj mene, svaka kolica koja sam ugledala… kao da su govorila - ona je uspjela, ti nisi… ali sam prihvatila to. I tugu i ljutnju i zalost i ogorcenost i nerazumijevanje i pitanja… prihvatila sam svaki svoj osjecaj i samo si ponavljala - u redu je… osjeti i pusti da te prodje… pomoglo je.
Iz srca se radujem svakome tko ima bebicu, tko je trudan, ma i onome tko samo spomene da razmislja o tome… ali ima dana kad zaboli jace. Ja sam s pocetkom trudnoce pocela pisati dnevnik, koji se sad pretvorio u dnevnik gubitka, ali mi i to pomaze… Napisem sve sto zelim reci sebi, bebici… i bude mi lakse.
Naslusala sa se svakakvih komentara, od “ma zaboravit ces ti to” pa nadalje…kao da se beba moze zaboraviti?!
Ali bilo je i onih prekrasnih ljudi koji su mi znali reci - “dolazim i idemo na kavu, ali ne brini dolazim sama, bez paketa (bebe jel…) jer znam kako ti je.”
Zelim vam svima snagu, samo dan po dan, bez planiranja, bez moranja.. samo udahni i zivi taj dan. Uz suze, uz osmijeh, uz pitanja, uz misli… ma sto god - jer sve je to… normalno. 💗

I meni je tako isto bilo. Samo sam htjela ležati i tugovati, ali me dečko nonstop izvlačio iz kuće i nekud smo išli i pomoglo je, bilo je lakše s vremenom. Isto sam se rastuživala, u trgovinama bi izbjegavala svaku policu s dječjim stvarima😔
Prošlo je 2ipo mjeseca malo je lakše, ali i dalje ne prođe ni dan da se ne sjetim i da me ne stegne. 
Sigurna sam da neću nikada zaboraviti nego se samo naučimo živjeti s tim i nositi s boli.
Kako se vi osjećate pri pomisli da ste opet trudne? Jel vas obuzme neki strah?
Mi opet radimo na bebi i s jedne strane jedva čekam to, a s druge strane ne jer me jako strah da opet ne završi isto. Mislim da neću moći biti mirna kad se dogodi od sitnog straha 

Opet s druge strane imam jako puno žena koje su prošle kroz isto i kasnije ostvarile zdravu trudnoću i sve je bilo u najboljem redu.
Moja mama je imala gubitak u 6.mjesecu trudnoće i nakon toga rodila nas 3 i svaka trudnoća je bila uredna. 
Ta činjenica me ohrabri, ali opet me jako strah i bojim se nove trudnoće. U početku sam bila onako da želim što prije, a kako vrijeme prolazi htjela bi to odgoditi zbog ogromnog straha i ne znam kako bi se nosila s tim

Vezano za novu trudnoću, iz osobnom iskustva bi rekla da su mi oni tjedni dok nisam počela osjećati bebicu bili najgori. Strepnja od svakog pregleda i slično. Srećom, bebu sam počela osjećati ovaj put već dosta rano tako da sam nekako "brzo" završila s tim neizvjesnim periodom. 
Radite ono što vas je volja, ne požurujte se u ničemu. Meni je muž bio (i ostao) najveća podrška, dok su svi drugi bili skroz sporedni u tome. Ne kažem da nisu radili ono što misle da je najbolje u tom trenutku, ali su napravili tabu temu od toga i dan danas se osjećam da im nije ugodno kad pričam o tome, a meni je to tako silno potrebno...

Loza 💙😇

Vezano za novu trudnoću, iz osobnom iskustva bi rekla da su mi oni tjedni dok nisam počela osjećati bebicu bili najgori. Strepnja od svakog pregleda i slično. Srećom, bebu sam počela osjećati ovaj put već dosta rano tako da sam nekako "brzo" završila s tim neizvjesnim periodom.
Radite ono što vas je volja, ne požurujte se u ničemu. Meni je muž bio (i ostao) najveća podrška, dok su svi drugi bili skroz sporedni u tome. Ne kažem da nisu radili ono što misle da je najbolje u tom trenutku, ali su napravili tabu temu od toga i dan danas se osjećam da im nije ugodno kad pričam o tome, a meni je to tako silno potrebno…

Slažem se s tobom oko toga da je tabu tema i da osobe kojima sam se povjerila u vezi toga , više  nisu ni spomenule to! A kao što kažeš, potrebno mi je nekada pričati o tome, ali jednostavno nikoga nije briga..
I kada bih krenula o tome, brzo se tema promijeni. Opet kažem, ne shvaća to nitko tko nije doživio..
Sreća što imamo dobrog muža pa eto s njim se isplačem i iskukam i aj dalje..

Ella, potrebno je skupiti puno hrabrosti za ponovni pokusaj. Kad mislis pod duzim ciklusima, na sta mislis? Zelja za djetetom mi je najveca,i isto sam mislila kao ti da kada budem htjela da ce se to desiti i da ce sve biti uredu, ali eto... stvari nejdu onako kako mi planiramo...
Mikica212, problem je sta je proslo vec dosta od drugog spontanog ( 2 mjesec ),toliko bih htjela ponovno probat i svaki put tripujem da nesto nije uredu i da to nije tj mjesec, i tako iz mjeseca u mjesec.. kako se ti drzis nakon 3 puta? jesu ti nasli neki uzrok,ili?
Loza, svakom tvom postu se radujem kada ga vidim, uvijek znas napisati prave rijeci u pravom trenutku. Neizmjernu snagu mi dajes i ti i cure, tezak je ovo put pred nama. Tezak, ali vrijedan! Vjerujem da sam pokusala prije, da ne bi imala ovakav strah kao sta ga danas imam.. kako vrijeme prolazi, sve manje sam sigurnija u svoje tijelo. Pokusavam se sjetiti i vratit tamo gdje sam bila prije svega ovoga al je tesko, jako tesko.. obiljezilo nas je sve i vjerujem da dokle god ne budemo drzale nase bebe u rukama da nece proci samo tako. Sta se tice blagdana, najvise me strah da se nesto lose desi bas tada, i vrtim si pitanja STA AKO...  obiljezilo bi me jos vise tad i jednostavno ne znam kako bi izdrzala opet. Moram si posloziti u glavu da idem hrabro kao sta sam bila na pocetku, moram nauciti ponovno zavoljet ponovno svoje tijelo i vjerovat u sebe, ne samo ja nego sve mi, mislim da je to najtezi dio od svega ovoga. Zahvalna sam sta imam VAS!
Inamorana, da mi je netko rekao da ce ovo ovoliko boljeti rekla bih da je lud, toliko je ostavio trag u meni, doslovce na skrgama disem, prezivljavanje iz  dana u dan. Sta se tice dnevika, dugo sam razmisljala o tome i mislim da cu zapocet s time :) 

E da, ovo što se tiče dnevnika - nakon 2-3 dana kako sam izašla iz bolnice dam počela voditi dnevnike koji su se više svodili na pisma mome sinu... Srećom sam ih pisala u laptop jer da sam ih pisala na papir bi vjerojatno sve bilo razmuljano od mojih suza. Svaki dan sam zapisivala svoje misli, tek mi je tako bilo malo lakše. Ne bi prestajala pisati dok se ne smirim i kad ponovo osjetim tjeskobu, opet otvaram word. 
Prestala sam ga pisati nedugo nakon što sam opet zatrudnila jer sam se jako čudno osjećala tada, nisam se usudila previše veseliti, a nisam se htjela niti ubijati u pojam sa svojim strahovima. 
Umjesto toga se svaku večer pomolim za svoje sinove i to mi daje snagu i vjeru. 
Svakako bi preporučila vođenje dnevnika kao dobru stvar nakon gubitka, ipak nas nitko ne razumije bolje od nas samih.
PiaBuu voljela bi ti pomoći da skupiš nekako snage za novi početak, ali nažalost ne znam kako. Stvarno je u redu ako smatraš da još nisi spremna i da će ti trebati više vremena da počneš vjerovati sebi i svome tijelu. Tu smo ako možemo pomoći ❤️

Pozdrav cure, evo nažalost i ja bi se pridružila.. ako me primate..pred 2 tjedna dogodio se moj drugi gubitak u 18.tt , prije toga u 5 mjesecu izgubili smo bebu u 7 tt. 
Osjećam se užasno, ne znam hoće li ova bol ikada prestati. Ne znamo uzrok, bebi je prestalo srce kucati, brisevi su bili sterilni. Doktori se previše ne uzbuđuju posto imam ranije uspješno iznesene trudnoce. Preporučuju samo aspirin čim krenemo u pokušaje.  Ali mene je tako strah nakon svega, zelja je ogromna ali ovo je tako bolno. Nisu ni godine na mojoj strani, 36-ta je tu.
Mislim da će me boljeti dok god bebu ne donesem doma… a pitanje hoću li uopće nakon svega..
Cure zao mi je sto nas ima, ne želim da itko dozivi ovaj jad koji prati ovakve tužne događaje. 

Marko zao mi je, prosla sam gotovo isti scenario, prvi spontani razvoj stao u 9tt saznala u 13tt, drugi put u 22tt saznala u 25tt nema otkucaja, indukovani porodjaj, imam dete, 38 god., isto sve uredno, isto pijem aspirin iako nemam trombofiliju, posto sam sad u 22 tt, nadam se da neces odustati i da ces imati jos jednu bebu, srecno!

Hvala na podršci ..
Beban, jesu li te slali na kakve pretrage? 
Meni je to bas neozbiljno, smatrati da će sve biti ok jer već imam normalne trudnoce iza sebe, a ako se ponovi, tko će to vise preživjeti. Osjećaj kad rodiš a dođeš doma praznih ruku… tako sam tuzna 
Molim ako se netko sjeća i želi podijeliti svoje iskustvo s krvarenjem nakon ovako kasnijeg pobačaja, bez kiretaze. Kod mene je bilo 2 dana jačeg krvarenja, a onda vise iscjedak i zgrusana krv nakon mokrenja, uložak skoro čist. Jel to ok? Još se bojim da nije toga unutra, imam kontrolu idući tjedan i sva sam u strahu..