Samoja6

Cure meni treba pomoć… Psihička!
U petak sam prokrvarila (obilno), otišla na ginekologiju gdje mi je rečeno da je sve u redu… Međutim danas sam otišla na pregled čisto da ja budem mirna i ispalo je da srce više ne kuca… U biti taj dan sam se ja već počela čistiti, i nemogu vjerovati da to nitko nije vidio nego su mi dali duphaston i s tim sam samo zaustavila krvarenje!
Sutra ujutro moram u bolnicu i neznam što ću… Rekla mi je da možda bolje da uzmem tabletu jer već krvarim… Neznam što da radim i psihički sam slomljena skroz…

Meni se isto dogodilo u četvrtak, došla sam na hitnu s krvarenjem i jakim grčevima te su mi dali tabletu, nakon 3 sata je sve izašlo iz mene (barem pretpostavljam, nisu radili ponovni ultrazvuk).  Mislim da je sa tabletama bolje jer ne uzrokuju fizička oštećenja, a meni je to najvažnije jer želim što prije ostati ponovno trudna. Bolovi mi se nakon uzimanja tableta nisu pogoršali, a pomogle su da se brže očistim. Razgovarala sam prije s osobom koja je i sama imala spontani te mi je i sama "preporučila" tablete jer se prije fizički oporaviš. Želim ti svu sreću i budi jaka. 

Pozdrav svima. Već nekoliko dana čitam postove na ovoj temi i na većinu pitanja koje imam ili sam imala ste već svojim iskustvima odgovorile, ali imam pitanje vezano za psihičko stanje. Ovo je moja priča (prva trudnoća):
Prošli tjedan sam bila u 11. Tjednu trudnoće i nisam imala nikakve simptome da nešto nije u redu sa trudnoćom. Možda je i razlog tome da osim osjetljivih grudi, učestalog mokrenja, promjena raspoloženja i nisam imala nekih simptoma. Bila sam samo na jednom pregledu kod ginekologa u 7. Tjednu na kojem je potvrđena normalna i zdrava trudnoća i da srce kuca te sam naručena ponovno u 12. Tjednu tj. Prošli petak. Za trudnoću nismo rekli nikome jer smo čekali drugi ultrazvuk. 
Prošli utorak nakon kratke šetnje sam primjetila malo sukrvice i otišla na hitnu. Tamo mi je ustanovljeno da nema otkucaja srca i da se plod prestao razvijati u 7. Tjednu (znači isti tjedan kad sam i bila na prvom pregledu). Sljedeći dan mi je počelo krvarenje, a u noći na četvrtak i jaki grčevi te sam u bolnici dobila tablete koje su mi pomogle da se očistim i drugi dan sam puštena kući. Još uvijek malo krvarim i nadam se što bržem oporavku kako bi mogli što prije raditi na novoj bebi. Za mjesec dana idem ponovno na pregled i pokušat ću učiniti što više pretraga kako bi mogli spriječiti da se ponovno dogodi isto ako postoji neki problem. 
Moje pitanje je koliko vam je vremena bilo potrebno da se počnete psihički oporavljati? Znam da je još prerano da se osjećam bolje, ali se trenutno osjećam jako jako prazno. Svaki puta kad se suprug i ja pogledamo, vidim mu u očima bol. Znam da spontani uvijek boli, ali tih 5 tjedana kojih nismo znali da nešto nije u redu sa bebom, toliko toga smo isplanirali i maštali te se potpuno prepustiti trudnoći. Sada je teško o bilo čemu drugom pričati i pitam se hoćemo li moći ponovno ikada biti sretni? Sva nam je nada u drugoj bebi, ali se bojim kako će sve dalje teći... Kao da je sve stalo. 
Oprostite na dugom postu, ali vjerujem da ćete moći podijeliti vaše iskustvo. Strah me da tolika tuga ne prevlada našu ljubav. 

Pozdrav anuška! 
Svaka žena na svoj način otplače gubitak djeteta. Fizička bol brzo prođe, ali ona unutarnja je ta koja stvarno boli, ali kako se kaže, vrijeme liječi rane.
Vjerujem da je kod vas bio samo nesretni slučaj i da pretrage nisu potrebne..one idu tek nakon drugog spontanog  
Već nakon 3 ciklusa možete u nove pobjede.
Ja sam imala 2 uzastopna spontana, obavila sve pretrage i opet nismo našli neki uzrok tome. 
Sva ova situacija vas može samo dodatno zbližiti jer je lakše kada ste si međusobna potpora. Ja imam divnog muža i neznam kako bih bila sve ovo preživjela bez njega. 

U kojim ste vi gradovima kad vama daju tablete???? 

Piky

U kojim ste vi gradovima kad vama daju tablete????

Ja sam u Zagrebu, ovo mi je nažalost druga izgubljena trudinoća i danas će mi dati prve tablete, a u četvrtak druge. Nadam se da će sve proći ok, zadnji puta se sve uspjelo brzo očistiti no sada mi je veća trudnoća pa me stvarno strah i fizički i psihički. Inače, u Vinogradskoj pitaju da li ste za kiretažu ili za medikametozni način.

anuška

Pozdrav svima. Već nekoliko dana čitam postove na ovoj temi i na većinu pitanja koje imam ili sam imala ste već svojim iskustvima odgovorile, ali imam pitanje vezano za psihičko stanje. Ovo je moja priča (prva trudnoća):
Prošli tjedan sam bila u 11. Tjednu trudnoće i nisam imala nikakve simptome da nešto nije u redu sa trudnoćom. Možda je i razlog tome da osim osjetljivih grudi, učestalog mokrenja, promjena raspoloženja i nisam imala nekih simptoma. Bila sam samo na jednom pregledu kod ginekologa u 7. Tjednu na kojem je potvrđena normalna i zdrava trudnoća i da srce kuca te sam naručena ponovno u 12. Tjednu tj. Prošli petak. Za trudnoću nismo rekli nikome jer smo čekali drugi ultrazvuk.
Prošli utorak nakon kratke šetnje sam primjetila malo sukrvice i otišla na hitnu. Tamo mi je ustanovljeno da nema otkucaja srca i da se plod prestao razvijati u 7. Tjednu (znači isti tjedan kad sam i bila na prvom pregledu). Sljedeći dan mi je počelo krvarenje, a u noći na četvrtak i jaki grčevi te sam u bolnici do

Draga Anuška, žao mi je zbog tvog gubitka. Zaista je točno da svaka žena na svoj način oplače gubitak, no svakako mislim da je dobro gubitak oplakati i ne zatvarati se uz sebe. Ja sam htjela pobjeći od svih i u sebi zakopati osjećaje ali mi je bilo puno lakše kad sam s mužem razgovarala i kad smo jedno drugom pružili podršku. Sad kad nam se drugi puta dogodio missed, isto mi se čini da nikad nećemo biti sretni i da nikad nećemo imati svoju bebu ali vjerujem da vrijeme liječi i da ćemo zajedno biti hrabri i pokušati još jednom.

Ja imam osjećaj da ovo nikad neće proći... Na trenutke me uhvati takva tuga, nemoć, pitanja zašto i zbog čega... Jesam li ja mogla nešto napraviti... 
Već 2 dana sam na tabletama za smirenje jer nemogu sebi doći... 
Sutra idem po prvu tabletu, u petak po drugu ali sam uspjela s njima dogovoriti da kad dobijem drugu da mi daju anesteziju da ne osjetim bol... 
Sve se nekako tješimo da je tako moralo biti, doći će druga bebica uskoro, ali mene je već sad strah i te druge! Sigurna sam da onog dana kad dođe, a nadam se da će što prije da ću od prvog dana biti u strahu... 

Cure koje ste završile s tabletama... 
Danas sam uzela prvu tabletu... U jednom trenu me počelo jako boliti, popila sam tabletu protiv bolova i sad je stalo... Što mogu očekivati dalje? 

Zao mi je tek sad vidim, jesi uspjela? Meni nakon prve jaka bol, mucnina, grcevi i nakon toga mi je krenulo krvarenje. Nakon sto krene krvarenje smanji se bol znacajno, bar meni.

avica

Zao mi je tek sad vidim, jesi uspjela? Meni nakon prve jaka bol, mucnina, grcevi i nakon toga mi je krenulo krvarenje. Nakon sto krene krvarenje smanji se bol znacajno, bar meni.

Krvarenje je krenulo... Bolilo me nakon toga više nije ništa, do jutros...jutros me probudilo kao da sam dobila menzis, malo jači bolovi. Opet popila tabletu protiv bolova i stalo... Sutra ujutro sam naručena u bolnicu po drugu tabletu... Strah me, naravno, što očekivati, koliko će trajati, a  najviše me strah da ću se psihički skroz slomiti... Ta agonija traje sad već cijeli tjedan, vidim da nisam dobro, pokušavam se skulirati, preko dana još nekako, ali večer nikako... Od ponedjeljka sam na tabletama za smirenje, jednostavno se nemogu pomiriti s tim...