Spavanje s djecom u krevetu

Ja spavam sa djetetom sin mi je 5mjeseci dojim ga.Imam 2 starije djece s njima sam spavala kada su bili mlađi.Lakše mi je odmornija sam ujutro,volim kad mi je djete pokraj mene ljepo mi je to.

moji miš je s nama u krevetu od jedno 4-5 mj starosti, skroz sam za to, predivno mi je to, samo brine me kaj za 5 mj dolazi drugi paketić pa kakav krevet bio nema šanse da nas stane 4, pogotovo sa malom bebom, mislim da ću počet učiti ga na krevetić, da si bude cool veliki bracek, a smotuljak na njegovo mjesto, neka ima iste privilegije, da napomenem mali je 2 godine.. savjet??

Zajedničko spavanje je prekrasno, divan i neopisiv osjećaj bliskosti, kao roditelji smo mirniji i bebica je mirnija, samo popapa i nastavi spavati. Uvijek sam za to, prebrzo nam ta djeca odrastu i treba biti s njima što bliskiji. Uostalom jako dugo sam spavala u zajedničkom krevetu sa svojim roditeljima (nismo imali druge mogućnosti) i to pamtim kao jedno predivno iskustvo.

Kad smo dobili prvu kćer koja je spavala po cijele noći u svom krevetiću i to od prvog dana, odlučili smo da djeca neće spavati s nama. Rodila se druga kćer koja je s godinu i pol dana preselila iz krevetića u sekinu sobu jer je tako željela, na naše oduševljenje,  jer je do tada bila u svom krevetiću s 330 buđenja noću… a prije 8 mjeseci rodila se treća kćer koja uglavnom ne spava u svom krevetiću jer jednostavno ne želi, uporna je s buđenjem i onda ja popustim pa ju ostavim kod nas. Starije dvije kćeri su uvijek bile dobrodošle kod nas kad žele, kad loše sanjaju ili im je jednostavno do maženja… znaju i sada doći, ali onda tata seli u boravak jer nemamo svi mjesta :D

Nisam za to da djeca sa roditeljima dijele krevet,jer teško dolazi nakon toga do odvajanja,ne kažem da kad su ružni snovi i noćne more u pitanju da se nemože spavati kod mame i tate u krevetu ali nisam za svakodnevno dijeljenje kreveta sa djecom jer roditelji moraju imati trenutke za sebe,a to nije moguće dok je dijete sa vama.

Naša veća cura je od trećeg mjeseca starosti spavala s nama u krevetu jer ju nisam mogla stavit u njen krevetić a da se ne probudi. Spavala je s nama do godine i pol, tad smo ju preselili u njenu sobu i njen krevet gdje je odmah prospavala cijelu noć bez buđenja i frke, a ovako se non stop budila. Problem je nastao kad se rodila manja seka, vjerojatno zbog ljubomore i želje za pažnjom, sad ima 3 godine i većinom tata negdje u noći ode k njoj u sobu jer se probudi, pa on zaspi kod nje :D Mislim, da ne zaspi, vratil bi se natrag k nama. A manja nije ni spavala u svom krevetu jer jako nemirno spava kad je sama, baca se i to ju proudi, ovak ja samo stavim ruku nja njenu ruku i dalje spava. :D Sve ima svoje prednosti i mane, al ja sam prelijena i premorena da bi se dizala tolko puta noću i uspavljivala ju :)

pozz svima imam sina starog 18mj i jos uvijek spava s nama.jos uvijek se ponoci budi tako da mi je lakse kada je uz mene

moje dijete ima 6 mjeseci i nisam je stavljala spavati sa nama u krevet, nego ima krevetac odma do našeg kreveta.. i da sam htjela nisam je mogla stavljati spavati sa nama jer muž jako nemirno spava pa sam se bojala da je slučajno ne lupi ili nešto.. ali nije bilo nikakvih problema.. po povratku iz bolnice se budila kojih mjesec dana po noći, ali od tada spava cijelu noć.. i budi se naspavana i sretna.. 

Prva mi je trudnoca i planiramo bebu stavljati u krevetić. bit ce smješten odmah pored kreveta na mojoj strani i nadamo se da cemo uspjeti  Naravno da cemo kada osjetimo potrebu,želju.. i mi i dijete spavati zajedno. Naše mišljenje da je bolje odvojeno.. 

Ja sam protiv cjelonoćnog spavanja u našem krevetu. Kimbica je tik do kreveta, kao da je spojena, jedino ima spuštenu ogradicu. Ako mrmlja po noći, ispružim ruku, podragam ga, ako treba pokrijem i on nastavlja spavati. Osim kad je buđenje za hranjenje i prematanje. Dogodi se nekad, kad sam jako umorna, da ga stavim po noći u naš krevet i hranim ga poluležečki jer jedva gledam (jede na flašicu, ne dojim). Inače malca preselim u naš krevet ujutro. I to mi je stvarno lijepo. Stisnem ga uz sebe i uživam u polusnu još nekih sat vremena dok se skorz ne razbudimo.
Na moru je bila situacija da sam spavala zajedno s Mrvom u krevetu cijelu noć i nikako se nisam naspavala. Em kaj se on trzao i vrtio po noći, em sam ja očito i u snu “znala” da je on kraj mene pa sam se budila pokočena jer sam pazila na njega (inače i ja znam nemirno spavati)…. Bila me frka da će se u tih mjesec dana naviknuti na zajedničko spavanje, ali kad smo se vratili doma, nije bilo problema. Opet zaspi u svom krevetiću. I to mi je ok, naspavamo se svi, a opet ujutro imamo vremena za maženje.