Bok svima! Nova sam na forumu i čitajući vaše postove trebao bi mi savjet. Imamo 3 djece, 2 cure 4 i 6 godina i bebu. On spava s nama u krevetu jer jedino tako spava gotovu cijelu noć mirno. One imaju svoju sobu vec nekih pola godine otkad smo se preselili. Sve dotada živili smo u malom stanu gdje i nismo imali drugog izbora nego spavati svi zajedno. Moram reći da smo svi uživali, međutim prije 7 mjeseci sam rodila a one su naravno dobile i svoju zajedničku sobu i ispočetka je sve fantastično funkcioniralo, da bi odnedavno počeli problemi sa mlađom kćeri. Počelo je da želi da netko ide s njom u krevet, pa do ostajanja dok god ne zaspi, pa upornog ustajanja iz kreveta i nakon što bih otišla iz sobe, pa sve do tog da više uopće ne želi spavati u svojoj sobi nego opet s nama. Dopustili smo joj to par puta misleći  kako će to proći samo od sebe ali izgleda sve gore. Kad uđe u našu sobu obavezno probudi brata, onda histerično plače i tako unedogled. Svako večer nova noćna mora pred spavanje. Mislim da samim time što smo joj prvi put udovoljili a onda opet drugi put nebi, nismo ništa postigli nego je dodatno zbunili. Sada se ovo već izmaklo kontroli i ja ne želim da ona pati ako osjeća nešto što ni ja sama ne mogu dokučiti a s druge strane ne mogu dopustiti da svojim ponašanjem ona dobija što želi kad god joj to padne na pamet. Dali je netko imao sličnu situaciju?

po meni to sto opisujes je normalna situacija kada je dosla beba.Cura od 4 godine je prakticki jos mala beba.Moj ima 4 godine i tek nedavno spava sam,iako dolazi ponekad.Osobno nemam nista protiv spavanja djece u krevetu,jer vrlo brzo odrastu.

Nadam se da je tako. Evo situacija se pomalo smiruje jer smo i sami zakljucili da nećemo nista forsirati nego pustiti da vrijeme napravi svoje,a dotad je s nama u krevetu.  Kako samo brzo zaboravimo da su i stariji "mali" kad beba dođe..