Evo i ja se nadam nekom savjetu. Sin ima 4 godine i 3 mj. Zbog male kuće nema svoju sobu, ali od početka je imao svoj kutak. Kao beba krevetić u kojem je spavao bez problema, danju i noću. Nije bilo uspravljivanja, nego ga spustim i on zaspi. Onda oko 2 i pol godine razbolio se, pokupio je neku virozu i imao je danima temp. Treći dan bolesti već sam bila toliko iznemorena da sam ga odučila staviti u krevet kraj sebe. Mislila sam kako ću malo odspavati a bit će uz mene i neću morat ustajat kako bi vidjela dali ima temp. i to se pokazala kao velika pogreška. Od tada se više nije dao vratiti u svoj kutak.
Krevetić smo maknuli, dobio je svoj krevet, posteljinu za dječaka, ima svoje jastučice, ali na krevet i ne pomišlja. Spava sa nama.
E sad spava dosta nemirno, sanja, budi se stalno, traži supruga ili mene. Da se ne budi pokušala bi ga prebaciti kad zaspi, pa dok se ne navikne, ali ovako i kad zaspi i ja ga prebacim, on za 10 minuta ustane i kad vidi da nije sa nama, dođe k nama. Pokušala sam i ja leći sa njime na njegov krevet, ali nemože zaspati tamo.
Sada nam stiže bebica, i zbog malog prostora bračni krevet ide van kako bi stao krevetić u sobu. Suprug i ja ćemo spavati na kutu gdje nema mjesta za trećega, a ja neznam kako odvojiti sina u svoj krevet.

bok svima...i ja sam u toj fazi moj gabriel ima 3 god i 4 mjeseca i svi mi govore da je vrijeme za zasebni krevet ..uz to imam i mladjeg davida 19 mjeseci koji se nocu budi..i ja mislim da ce se te djecje navike promijeniti s vremenom..a iz iskustva znam da je bolje nocu mirno spavat nego se dizati u noci..

Štoviše, istraživanje koje je proveo harvardski pedijatar Michael Commons pokazuje da su djeca koja sama spavaju podložnija stresu i poremećajima uzrokovanim stresom. Istraživanje dr. Jamesa McKenne pokazuje da bebe koje spavaju uz mame imaju više imunoloških dobrobiti od dojenja jer doje više od djece koja spavaju sama.
ovo sam i prije čula, a sad samo kopirala s jedne stranice!
imam sina od dvije godine, spava stalno s nama i sina od 7 godina koji zaspi kod nas, a onda ga samo prenesemo u njegov krevet! sententia,  također je i kod nas tako i potpisujem! mi idemo kasno spavat, tako da nam nije problem što budu kod nas! prebrzo će odrasti, pa će nam faliti to vrijeme s njima, barem meni i mm!

Hm...... I mi smo bili čvrsto uvjereni da će naše dijete spavat u svom kinderbetu. Nakon 3 neprospavana mjeseca, odlučila sam da mi je toga dosta i stavila je k nama u krevet. Ona je jako dugo cicala noću i često se budila (još uvijek se često budi noću) i bilo mije lakše tako. S godinom i polsmo ju premjestili spavat iz našeg kreveta u njenu sobu.... Nije bilo nikakvih šokova ni ništa, prespavala je skoro cijele noći sama u krevetu do pred jutro kad je došla k nama. Ali s rođenjem nove bebe, malo se stvar zakomplicirala :D Kad je vidjela da i sekica spava s nama u krevetu, onda jei ona htjela. Joj, grozan mjesec... Sad spava opet u svojoj sobi, al većinom se tata mora preselit u jednom dijelu noći k njoj.... Budemo vidli kak će to ić :D

I kod nas je slično. Tri i pol godine, spava s nama u krevetu, kad čvrsto zaspi, prebacimo ga u njegov. Ali, ako ga odlučimo prebaciti dok je u fazi lakog sna, probudi se i negoduje pa ga ostavimo do "čvrste faze". Ponekad je malo naporno trzati se i čekati da zaspi čvrsto. U krevetu imamo dovoljno mjesta, ali se naš miš doslovno lijepi za mene čitavu noć. Kažem, ponekad je malo naporno, ali baš me briga. Ne mislim da radimo nešto loše, kad bude spreman, otići će u svoj krevet, neće ovo trajati vječno. Moramo se nauživati i izmaziti jer nam vrijeme prebrzo prolazi. Nećemo se ni okrenuti, a on će upisivati srednju školu/faks. :D

Prije nego smo postali roditelji i suprug i ja smo se čudom čudili roditeljima koji spavaju sa svojom djecom u krevetu. Najčešće smo se pitali gdje je tu privatnost.. Pa kako mogu čudili smo se.. :) Moram li reći da naš maleni spava s nama od prvog dana..? Nema ljepšeg od njegovog zagrljaja ujutro kad se probudi. Usprkos činjenici da nam iz dana u dan ponestaje mjesta u krevetu još uvijek se svi dobro naspavamo a za vikend su jutra rezervirana za maženje i igru u krevetu. I da! Ni mi ne idemo spavati kad i on tako da... ;)

Moje je mišljenje da svatko treba spavati u svom krevetu/sobi. Kako se nauči otpočetka, tako će biti i kasnije. Iznimka su, naravno, situacije kada je dijete bolesno, uplašeno ili je neka velika promjena u tijeku, npr. dolazak brace/seke i sl. Mislim da za maženje ima dovoljno vremena tijekom dana. Roditeljima treba kvalitetan san za normalno funkcioniranje na poslu, doma s djetetom, za kućanske poslove i sl. Ja recimo imam problema s kralježnicom i ako spavam s bebom ujutro se probudim sva ukočena i nikakva, a onda loše funkcioniram.

Možda ispadam vještica, ali od prvog dana je spavanje u kinderbetu, eventualno popodne ako i ja legnem stavim je kraj sebe.

Moja curica spava u svom krevetiću. Sa nama je jedino kada je boli ili pred jutro ako se probudi dosta rano. Ovako se svi naspavamo i spremni smo za novi dan. A uostalom, ne moramo pazit kako spavamo i da li ćemo je nekako ozlijedit...