Problemi s dojenjem

Drage, ne znam gdje bi ovo pitanje smjestila, nije toliko vezano uz dojenje vec uz mlijeko. Ovako. Prije 2 ipo mj. L je prestao dojiti. Nakon mjesec dana povuklo se mlijeko  iz obje dojke. I sve super do prije par dana kad sam primjetila iz lijeve dojke iscjedak slican onom prvom vodenastijem mlijeku. Nisam trudna. Ali me buni kako se uopce pojavio samo na toj lijevoj dojci I je li uopce to mlijeko ili nekakav iscjedak jer je skroz slican onom prvom vodenastijem mlijeku I ljepljiv.

ola...lijep pozdrav svima!
kao i svi imam priču i ja, možda se pronađe netko tko je imao sličan problem.
ugl. nisam stigla pročitati sve komentare, ali još stignem.
evo ovako, imam curičak koji sada ima 2,5 god. i potpuno je zdravo i veselo dijete, hvala bogu, tako da je to to...inače, još i prije trudnoće sam imala tu pojavu, problem, da u plodnim danima, tj. prije mjesečnice, ispod lijevog pazuha mi je oticala žlijezda i javljala se kvrga veličine većeg oraha, na dodir mekana ali relativno bolna, nekada bi i peckala, a nakon par dana bi se povukla sama od sebe i tako svaki sljedeći ciklus.
doktoricu sam ispitivala svaki put kada bih dolazila na bilo kakav pregled, ali ona o tome nije ništa znala da bi mogla objasniti ili pomoći...prema krvnim pretragama sve je u redu, na uzv, koji je bio nakon što bi to splasnulo, jer se na njega i sami znate čeka, a vas bolest ne čeka, ništa nije vidjelo pa su dr.-i smatrali da je to ništa i nema potrebe za daljnjim pretragama i tako je to završilo s tim.
nakon što sam ostala u drugom stanju, kvrga se pojavila, naravno čim su moje grudi počele bujati, a to je bilo jaaako rano, gotovo odmah, inače nosim jedinicu koja je pristojno siromašna, u 2.mj. trudnoće to je preraslo već u puno pristojniju dvojku, skoro trojku, mislim grudi su  mi bile poprilično "bogate" cijelu trudnoću ... kvrga je konstantno rasla, boljela i peckala, ruku mi je u jednom trenutku bilo nezgodno držati spuštenom jer sam ju cijelo vrijeme osjećala ... usprkos tome, grudi su bile mekane, nisu boljele, prošla sam tečaj za trudnice koji nas je savjetovao kako je, masiranje za elastičnost, bla bla, nakon poroda, ne prije zbog kontrakcija i sve vama poznato ...
cijelu trudnoću sam radila normalno, kretala se, pripremala z adojenje, ništa od pomogala nismo nabavljali (u paketu za mame smo tek dobili bočicu, koju sam nosila u bolnicu jer su nam tako sestre rekle!!!iz rodilišta!!!), dakle sve kao pravi "prijatelji djece"... nakon poroda je počelo mučenje.
znate ono kada vas žena kao ženu gleda kao najvećeg neprijatelja, da vas njen pogled posrami do golih kostiju i osjećate se baš nevoljeno i samo kao siroto dijete koje nitko ne voli i nem akome da se prikloni? - eto to su bili moji dani u rodilištu prijatelju trudnica, male djece i majki ... 4 dana smo ostali jer je dijete rođeno sa 2450 g ... apgar je bio savršen, ali porođajna težina malena - inače moja baka je svu djecu rodila sitne i do 3 kg, ali svi su bili izrazito visoki i jaki, genetika - j asam niska na drugu stranu, ali očito sam naslijedila nešto što mi srećom omogućava lak i brz porod, srećom...
tako sitna beba ima jak i prodoran plač, plakala je jako, glasno i često, cijeli dan i noć, toliko da druga djeca nisu imala priliku zucnuti pored nje ... gladna? da! već nakon poroda sestra mi ju je stavila na grudi i pokazala kako treba dojiti, kontakt koža na kožu ... malo je cicnula da bi došla sestra iz rodilišta i izderala se ne samo na mene, nego i na muža i na tu setru da što to izvodimo djeca se nakon poroda ne doje, ne smiju, ne mogu i odnijela dijte na naše zaprepaštenje - sada malo informacija; kada položite tečaj za očevu prisutnost, vi imate pravo biti zajedno s djetetom i do 1,5 sat, svo vrijeme vam se pruža pomoć, normalno oni očiste dijete i tako to, vi imate pravo dojiti dijete i držati ga, kao i otac, j asam ostala zatečena neslaganjem i očigledno hladnim odnosima timova iz rađaone i rodilišta, to je van svake pameti!!
idemo dalje, cijelu noć s djetetom koje ne zna i ne može dojiti, u 4 dana niti jedna setra nije htjela pokazati kako!! nije htjela!! evo što su one dijelile pod konstruktivnim komantarima; pa vi nemate mlijeka, a nećete ga niti imati dok ne dođete kući, džabe se patite - moje grudi su prvu noć bile kao kamen tvrde, na što je setra rekla - nemoguće, što si umišljate, svašta oni vas nauče na tim tečajevima, pa vi ste suhi! - a čime biste vi dojili dijete pa jedva da ima 2 kile, to je nemoguće! - ali su zato svaki put kada bi ušle u sobu derale se, jel' dojite, ajde da vidimo, dojite!onda stisne tvrdu cicu i kaže - tu nema ništa, to treba špricati, eto vidite da nemate ništa! mene hvata strah, masiram kao luda, strah me boli, upale, mislim na najgore, pitam za to ispod ruke na što nitko ne želi niti pogledati, jedino je doktorica koja me porodila pogledala i rekla - jao ne znam, to ćete morati pitati nekoga drugog! u međuvremenu sam bila odlučna hraniti je adp. mlijekom jer su mi prijetili pedijatrijom i oduzimanjem djeteta ako ne dobije na kilaži, tako da sam svaka tri sata budila cijeli stožer i tražila bočicu za svoje dijete! mrzile su me svake sekunde, ali sam rekla ženama u sobi; e sada idem, da vidimo što će danas! mislim žene su umirale od smijeha, ali eto bar smo se tako zabavljale ... i dobila je svoje grame i otišle smo kući nakon 4 dana!
ali sam ja svejedno dobila mastitis i začepila se do daske! patronažna mi je to razbijala, ali čim razbije jedan čvor nastanu tri nova i tako puna 4 sata, nakon toga bebu na cicu, ali mala odbiija plače, neće, a meni se svijet ruši, mrzim se svake minute kada se javi novi čvor...na ruke je nisam mogla stavljati jer me sve boljelo, lijevu nisam mogla ni spustiti jer je ovo čudo bilo toliko veliko da je bilo strašno gledati, patronažna se prenerazila, nikada vidjela takvo što! tu večer na hitnu, s hitne u bolnicu, tamo se posvađala plačući s ginekologom s hitne ginekologije, ne mogu, boli me, tek sam rodila, nije mi dobro, imam to ispod ruke, on se smije meni, sestre viču . vidi je ne bi dojila da joj se ne objese do koljena!doji il ćeš na kirurgiju! e tu sam pukla, imate li vi svoje djece, da li ste vi žena, ja imam dijete staro niti tjedan dana, ne mogu je nahraniti, hoćete li vi umjesto mene! tada su zašutile i bile ko bubice, mislim da su se posramile - ugl. nakljukali me voltarenima, normabelima, antibioticima, bromergonom i poslali na patologiju i citologiju, dva dana sam ležala u krevetu i nisam dojila, mama me u nesvjesti izdajala jer sam dobila konjske sedative ... citolog nije htio ni pipnuti tu stvar ispod ruke jer joj je bilo žao što me toliko boli, da neće pogoršati tako da su me vodili na hitni uzv gdje se našao tek jedan jedini ginekolog u cijelom gradu koji je uspio izustiti - gospođo imate višak mliječnog tkiva ispod pazuha, koje je puno sekreta koje ne može kolati i stvara infekciju u dojci i dalje se više ni ne sjećam ... narednih 6 mj. njenog i svog života sam provela plačući i kriveći sebe za neuspjeh i osjećala krivnju što nisam dojila, skrivala se u wc - u i ridala, vrištala u jastuk i ponizila se do kraja, a zašto? zbog par baba koje nisu dostojne svoje struke i humanog poziva ... sada sam trudna drugi put, opet imam upaljen pazuh, ali ovaj put imam oteklinu i ispod desne ruke, bole povremeno i rastu, bojim se reprize, mastitisa i depresije. ipak odlučila sam, koliko god to bilo prekrasno i koliko god imala snažnu želju i ljubav prema dojenju, ako ne mogu, NEĆU!! tražit ću tablete, inekciju i nitko nema pravo osuđivati ni mene ni moje odluke, one su moje kao i moja djeca. ne planiram potratiti vrijeme sebi i svojem djetetu depresijom i boli, prepustiti ju nekome u ruke tko nije njena mama, jer se trebam izdajati i gnječiti do krvi za par kapi - jer kod mene je išlo sve na sitne sitne kpljice sve dok nisam izvukla i zadnju kap, nikada nije štrcalo, tek par puta iz desne dojke, a nakon toga ni iz nje, do samog kraja - i sada dok pišem boli me i oznojim se na samu pomisao, ali što je tu je. cijeli sam internet prešišala i ništ anisam pronašla o tim oteklinam i kako ih tretirati bez lijekova, kod mene je problem i strah, što je već sada osjećam kvržice na lijevoj dojci kao kod začepljenja, pa ako ima netko tko je imao sličnu upalu neka nešto kaže, bilo bi mi drago, a svim avama koji čekate i borite se sretno i sve najbolje!
pozz