Odlicna ideja. 
Osobno sam bila na tecaju za trudnice, gdje sam dobila prve informacije o dojenju, nakon kojih sam se sokirala i mislila si covjece kak cu ja to, bojala sam se dojenja vise od poroda  Zatim sam krenula sa citanjem iskustava drugih, recimo ovdje na Klokanici, sto je super jer mozes vidjeti puno pozitivnih iskustava i pronaci se u istim problemima pa vidjeti da nisi jedina,  procitala sam knjigu Moja trudnoca gdje se takoder spominje dojenje, neke kratke smjernice, a na internetu ima dosta stranica koje detaljno govore o dojenju. Pa eto mozemo linkati ovdje svi koji znamo za nesto korisno. 

hugpd.hr/dojenje/pitanja-i-odgovori/
www.maminosunce.hr/default.asp?categoryId=51
www.roda.hr/article/category/i-dojenje

I da ne bi mislili kako treba studirati dojenje, ne treba, nisam mislila na to, nego se jednostavno uputiti u najosnovnije stvari o dojenju, cisto da znamo sto i kako kad krenemo s dojenjem nase male bespomocne i gladne bebice, a onda usput zatraziti savjete iskusnijih. Nije dojenje nuklearna fizika, ali nije ni jednostavno kak se  recimo meni uvijek cinilo jer samo vidimo mame koje doje bebe bilo gdje bez ikakvih problema, a ne vidimo iste te mame prvih nekoliko tjedana  kada su pocinjale i muku mucile s bolnim bradavicama i "gladnim" placem svojih bebica,a  i plakale zajedno s njima 

Baby1...i ja sam bila u panici i nisam znala kako ću uopće dojiti dijete.U bolnici sam naišla na stvarno neugodne komentare sestara iz dječje sobe na moje cice,srećom da mi je stav bio tko vas j* .Sam fizički oporavak nakon horor poroda je trajao skoro 3 tjedna,ali nisam dala da me intenzivni bolovi obeshrabre (nisam uzimala lijekove protiv bolova zbog malene),kao ni bolne kontrakcije maternice u početku i posvetila sam se primarno dojenju,dok sam sve ostalo stavila u drugi plan,kao što radim i sada.Ujedno,moje iskustvo je da se baš u rodilištu i nemreš ne znam kak povezat s djetetom i uživat u dojenju,dok ti bebači cimerica cmolje iznad glave,svakodnevno slušaš uistinu neukusne komentare ljudi kojima je posao da ti pomognu,ne jedeš kak spada i nemreš se jednostavno opustiti,tako da ne daj da te to,ako se budeš tako osjećala,obeshrabri,čim dođeš doma,sve će ići svojim tokom.Knjige mi nisu baš nešto pomogle,više članci sa superbebe,grupa na fejsu Moja podrška dojenju,klokanica,patronažna i učenje na greškama,jer ipak su svaka i mama i beba drugačije.Navedeno mi je pomoglo da shvatim neke osnovne principe i objasnim si neke nedoumice...imala sam nekako sreću da je sve od početka išlo ok,pa i nisam imala nekih većih problema,a isto kao i ti pojma o pojmu nisam imala,tak da ne misliš da moraš imati petero djece da bi nekaj znala o dojenju,niti da je to garancija uspješnog dojenja.
Purelan si obavezno kupi i maži bradavice čim počneš dojiti,on se ne treba prati prije cicanja-jestiv je,samo kaj zafleka odjeću,ja sam ga mazala od prvog dana i nisam imala nijednu ranicu,bradavice su me boljele možda prvi tjedan,no i to je prošlo.Puno sreće!

Za Purelan sam čula da je odličan, ja sam koristila Jekoderm (riblju mast) i nakon tjedan dana su mi nestale ranice.

Puno hvala beag i Nalah na ohrabrujućim riječima!!  Ja si uvijek razmišljam da ću biti ustrajna u dojenju ma koliko me bolilo. Ali opet nikad ne znaš... Mislim da je dobro informirati se, raspitivati i tražiti savjete. Hvala na linkovima! Možda ima i kakav zgodan video na youtubu, baš ću potražiti.
Ja osobno imam male grudi i to me brine, iako sam čula da to uopće nema veze, ipak ne mogu si to izbaciti iz glave...

...a za kremu lako, ako bude trebala-kupit ćemo! 

Baby1-nemoj se uzrujavati zbog veličine grudi, nije presudno, samo ti uživaj sa bebicom i želim ti što uspješnije dojenje!  Meni je i pedijatar naglasio da ima majku maloga dječaka koja ima velike grudi, a baš i nije s mlijekom. Tako da samo opušteno, tvoje grudi su savršene!

Ma da, znam...hvala ti!  Evo i moja mama ima male grudi pa je dojila mene i sestru do 14 mj. svaku. A i tješi me to što u bolnici u kojoj ću roditi jako potiču mame da doje dijete uvijek kad traži i uporne su, pa mislim da će mi to ipak biti dobar start... Mislim, znam da je teško u bolnici i u tim uvjetima se smiriti i dojiti, ali moram si posložiti stvari u glavi.