baby boom
Ja nemam dijagnozu,tj ponekad imam anovulacijske cikluse,inace dam potpuno zdrava,suprug ima losi spermiogram,svaki mj mu je druga djnagnoza,nekad mrvicu bolja,nekad losija..
Tako je i kod nas. Odnosno kod mene je sve u redu, čak s obzirom da imam skoro 34g. super, a suprug ima smanjen broj spermija, smanjene pokretljivosti…te je to u pravilu tako stalno, povremeno nalaz malo varira.
Najgore mi je to što ja o djeci dok nismo krenuli u postupak nisam previše ni razmišljala (više ono kao…ako se dogodi, dobro…) a sad postajem opsjednuta, kao da ne mogu ni radit ni razmišljat o nečem drugom…užas!
Ajme Vesnić pa ovo je kao da čitam samu sebe. Dok nismo kretali u postupak bilo je više ono ako se desi desi. Tako je proteklo i 10god. lani smo krenuli u postupke, jer eto ako mislimo nemamo šta puno više čekati, oboje preko 30god i sada kao da sam opsjednuta sa time. Toliko nisam bila opsjednuta sa bebama i malom dječicom svih ovih 10god koliko jesam unazad ovih godinu dana.
Cure koje ste bile na punkciji, jel ste tamo u robi u kojoj dodjete ili trebam ponijeti nesto za presvuci?
Treba ponijeti spavaćicu i šlapice
Mi pokusavamo skoro dvije godine prirodno i nije islo,a sad kad smo usli u tridesete vidjeli smo da nemamo sto vise cekati i ktenuli u postupak..ah biti ce sve kako treba biti,neda mi se vise ni razmisljati o tome..a i sutra je valentinovo,idem kupiti suprugu poklon i veseliti se tome..hehe..
Sretno :)
Ja nemam dijagnozu,tj ponekad imam anovulacijske cikluse,inace dam potpuno zdrava,suprug ima losi spermiogram,svaki mj mu je druga djnagnoza,nekad mrvicu bolja,nekad losija..
Tako je i kod nas. Odnosno kod mene je sve u redu, čak s obzirom da imam skoro 34g. super, a suprug ima smanjen broj spermija, smanjene pokretljivosti…te je to u pravilu tako stalno, povremeno nalaz malo varira.
Najgore mi je to što ja o djeci dok nismo krenuli u postupak nisam previše ni razmišljala (više ono kao…ako se dogodi, dobro…) a sad postajem opsjednuta, kao da ne mogu ni radit ni razmišljat o nečem drugom…užas!
Ajme Vesnić pa ovo je kao da čitam samu sebe. Dok nismo kretali u postupak bilo je više ono ako se desi desi. Tako je proteklo i 10god. lani smo krenuli u postupke, jer eto ako mislimo nemamo šta puno više čekati, oboje preko 30god i sada kao da sam opsjednuta sa time. Toliko nisam bila opsjednuta sa bebama i malom dječicom svih ovih 10god koliko jesam unazad ovih godinu dana.
Tako smo i mi nazovimo pokušavali šest godina, ali bez ikakvog opterećenja...često smo pričali kako nam je u pravilu ok, nemamo nekih obveza (kao roditelji s djecom), slobodni smo i tako...
Uopće o tome što nemamo djecu sama sa sobom nisam razmišljala, ali kada bi me netko počeo zapitkivati to bi me pogodilo (možda zato što me općenito pogađaju tuđa mišljenja, iako znam da ne bi trebala).
I onda smo rekli...ok, idemo probati potpomognutu, kao tek toliko...da jednog dana znamo kako smo dali sve od sebe, da ne žalimo i tako...
Ali sad sam već opsjednuta, a tek je prvi postupak...iskreno, bojim se koliko su ti postupci uopće dobri za nas i naš odnos...te da li je sve to skupa vrijedno (koliko god to možda ružno zvuči)...jer nikad ne znaš što ti život nosi. Neki roditelji su dali sve svojoj djeci, a danas su stari i sami ili su djeca problematična...ne znam, nije čovjek pametan...
Sve u svemu to ne bi trebao biti smisao našeg odnos ni života, a bojim se da me ovi postupci izluđuju...muškarcima je drukčije, oni ipak ne moraju proći kao mi kroz sve to...
Jesi zvala? Kako napreduju? 😊
zvala sam , 8 se dalje dijeli. sad do četvrtka čekamo
Odlično. To su jako lijepe vijesti. U četvrtak je transfer jel tako? Bit će punooo bebača!!! 😉😉😉
Ne, ide freeze all. Zbog hiperstimulacije.
Tako smo i mi nazovimo pokušavali šest godina, ali bez ikakvog opterećenja...često smo pričali kako nam je u pravilu ok, nemamo nekih obveza (kao roditelji s djecom), slobodni smo i tako...
Uopće o tome što nemamo djecu sama sa sobom nisam razmišljala, ali kada bi me netko počeo zapitkivati to bi me pogodilo (možda zato što me općenito pogađaju tuđa mišljenja, iako znam da ne bi trebala).
I onda smo rekli...ok, idemo probati potpomognutu, kao tek toliko...da jednog dana znamo kako smo dali sve od sebe, da ne žalimo i tako...
Ali sad sam već opsjednuta, a tek je prvi postupak...iskreno, bojim se koliko su ti postupci uopće dobri za nas i naš odnos...te da li je sve to skupa vrijedno (koliko god to možda ružno zvuči)...jer nikad ne znaš što ti život nosi. Neki roditelji su dali sve svojoj djeci, a danas su stari i sami ili su djeca problematična...ne znam, nije čovjek pametan...
Sve u svemu to ne bi trebao biti smisao našeg odnos ni života, a bojim se da me ovi postupci izluđuju...muškarcima je drukčije, oni ipak ne moraju proći kao mi kroz sve to..
Tako smo i mi odlučili, idemo probati potpomognutom da se poslije ne lupamo glavom o zid kada bude kasno. Ušli smo u 30-te i ako mislimo imati djecu zadnji nam je vlak. Mogu reći isto tako da je muškima nekako lakše, ne kažem da ih to ne pogađa i da im nije teško ali nema onih svakodnevnih pikanja, pa kontrole, briga dali reagiraš na lijekove.. Ali opet vidim da je mene i mog muža to sve još više zbližilo. Isto tako i on često zna reći vidiš kako ovaj ima djete pa je problematično, pa kad odrastu ne pitaju za starce...ima svakakvih sudbina ali opet treba se nadati najboljem. Ja sam nakon svog prvog postupka, koji je bio zaista grozan zbog svega što sam doživjela od jednog doktora rekla da ako ne uspije više nema šanse ali eto spremam se za treći pokušaj. Promjenila bolnicu, našla doktora koji je zaista drag i nadam se najboljem.
Tako smo i mi nazovimo pokušavali šest godina, ali bez ikakvog opterećenja…često smo pričali kako nam je u pravilu ok, nemamo nekih obveza (kao roditelji s djecom), slobodni smo i tako…
Uopće o tome što nemamo djecu sama sa sobom nisam razmišljala, ali kada bi me netko počeo zapitkivati to bi me pogodilo (možda zato što me općenito pogađaju tuđa mišljenja, iako znam da ne bi trebala).
I onda smo rekli…ok, idemo probati potpomognutu, kao tek toliko…da jednog dana znamo kako smo dali sve od sebe, da ne žalimo i tako…
Ali sad sam već opsjednuta, a tek je prvi postupak…iskreno, bojim se koliko su ti postupci uopće dobri za nas i naš odnos…te da li je sve to skupa vrijedno (koliko god to možda ružno zvuči)…jer nikad ne znaš što ti život nosi. Neki roditelji su dali sve svojoj djeci, a danas su stari i sami ili su djeca problematična…ne znam, nije čovjek pametan…
Sve u svemu to ne bi trebao biti smisao našeg odnos ni života, a bojim se da me ovi postupci izluđuju…muškarcima je drukčije, oni ipak ne moraju proći kao mi kroz sve to..
Tako smo i mi odlučili, idemo probati potpomognutom da se poslije ne lupamo glavom o zid kada bude kasno. Ušli smo u 30-te i ako mislimo imati djecu zadnji nam je vlak. Mogu reći isto tako da je muškima nekako lakše, ne kažem da ih to ne pogađa i da im nije teško ali nema onih svakodnevnih pikanja, pa kontrole, briga dali reagiraš na lijekove.. Ali opet vidim da je mene i mog muža to sve još više zbližilo. Isto tako i on često zna reći vidiš kako ovaj ima djete pa je problematično, pa kad odrastu ne pitaju za starce…ima svakakvih sudbina ali opet treba se nadati najboljem. Ja sam nakon svog prvog postupka, koji je bio zaista grozan zbog svega što sam doživjela od jednog doktora rekla da ako ne uspije više nema šanse ali eto spremam se za treći pokušaj. Promjenila bolnicu, našla doktora koji je zaista drag i nadam se najboljem.
Jesi ti bila u Vinogradskoj?
Tako smo i mi nazovimo pokušavali šest godina, ali bez ikakvog opterećenja…često smo pričali kako nam je u pravilu ok, nemamo nekih obveza (kao roditelji s djecom), slobodni smo i tako…
Uopće o tome što nemamo djecu sama sa sobom nisam razmišljala, ali kada bi me netko počeo zapitkivati to bi me pogodilo (možda zato što me općenito pogađaju tuđa mišljenja, iako znam da ne bi trebala).
I onda smo rekli…ok, idemo probati potpomognutu, kao tek toliko…da jednog dana znamo kako smo dali sve od sebe, da ne žalimo i tako…
Ali sad sam već opsjednuta, a tek je prvi postupak…iskreno, bojim se koliko su ti postupci uopće dobri za nas i naš odnos…te da li je sve to skupa vrijedno (koliko god to možda ružno zvuči)…jer nikad ne znaš što ti život nosi. Neki roditelji su dali sve svojoj djeci, a danas su stari i sami ili su djeca problematična…ne znam, nije čovjek pametan…
Sve u svemu to ne bi trebao biti smisao našeg odnos ni života, a bojim se da me ovi postupci izluđuju…muškarcima je drukčije, oni ipak ne moraju proći kao mi kroz sve to..
Tako smo i mi odlučili, idemo probati potpomognutom da se poslije ne lupamo glavom o zid kada bude kasno. Ušli smo u 30-te i ako mislimo imati djecu zadnji nam je vlak. Mogu reći isto tako da je muškima nekako lakše, ne kažem da ih to ne pogađa i da im nije teško ali nema onih svakodnevnih pikanja, pa kontrole, briga dali reagiraš na lijekove.. Ali opet vidim da je mene i mog muža to sve još više zbližilo. Isto tako i on često zna reći vidiš kako ovaj ima djete pa je problematično, pa kad odrastu ne pitaju za starce…ima svakakvih sudbina ali opet treba se nadati najboljem. Ja sam nakon svog prvog postupka, koji je bio zaista grozan zbog svega što sam doživjela od jednog doktora rekla da ako ne uspije više nema šanse ali eto spremam se za treći pokušaj. Promjenila bolnicu, našla doktora koji je zaista drag i nadam se najboljem.
Nisi jedina i meni ti ponekad kroz glavu prođe puno pitanja.Nekad imam osjećaj da sama neznam što hoću.Jednostavno kad kroz sve to prolaziš gubiš volju do svega, a najviše me boli to što neko ima djece kolko hoce i onda ili se ne brine za njih ili ih ostavljaju po domovima itd.A ja koja bi mu pruzila sve sto je u mojoj moci, moram proci itekakav put da dodem do toga.Bojim se isto svih tih lijekova i procedura, ali moram probati bar jednom jer ce mi biti zao kasnije.
Jesi ti bila u Vinogradskoj?
Jesam da, nažalost tamo potratila dva postupka. Umjesto da sam nakon prvog okrenula glavu i otišla.
Jesi zvala? Kako napreduju? 😊
zvala sam , 8 se dalje dijeli. sad do četvrtka čekamo
Odlično. To su jako lijepe vijesti. U četvrtak je transfer jel tako? Bit će punooo bebača!!! 😉😉😉
Ne, ide freeze all. Zbog hiperstimulacije.
Jooj sorry zaboravila sam da si to napisala. Ma dobro taman se oporaviš od hiperstimulacije.
Sortiraj odgovore
Najstariji