
Evo da vam se javim..jos uvijek smo u bolnici, nije joj nista bolje, cak naprotiv..za vrijeme inhalacije mi je pocela jako tesko disati pa sam zvala sestru, izmjerila joj je saturacija, bila je niska pa je dobivala tu noc kisik. Borila se s tim cijevcicama cijelu noc, cicanje je bila borba.Vidjet cemo kako ce ova noc proci.
Cure, tu ima svega..ovo je horor. Uzasno je tesko gledat svoje dijete kako je bolesno, muci se, kako ga boli..uzas, uzas, uzas..ali uz to tu ima toliko djece s kojima mame ne mogu biti jer ne doje, placu za mamom satima. S nama je u sobi bila trogodisnjakinja iz nazorove, lijepa, pametna..ma divna, roditelji su je ostavili, bila je tu deset dana i nitko ju nije dosao posjetiti. Preko dana sam se pokusavala sto vise igrat i pricat, s tim da ona ne izlazi iz kinderbeta, a navecer krece plac za mamom, kako nju nitko ne voli i kako ju nikad nitko nece uzet.. grozno..srce mi se raspuknulo na tisuce komadica. Danas je dosla teta iz doma po nju. Sad je s nama deckic od sest mjeseci, mama ne moze bit s njim. Kad su zavrsile posjete, plakao je jedno dva sata, a ja ga ne smijem uzet, pomazit.. uf. Izaci cu iz ove bolnice siheda s gastritisom i nocnim morama. Joj bas sam oduzila, nemojte zamjerit. Cuvajte i grlite svoje malene!
grozno, grozno, grozno.. moj P je 3 godišnjak koji više ne doji ali nema te sile koja bi me natjerala da ga ostavim u bolnici samog, nekoga bi ubila tamo.. scenu bi napravila sigurno.. držite se draga, bude brzo krenulo na bolje.. u kojoj ste bolnici
url=https://lilypie.com]
Uh kimito...drži se draga...i što brži oporavak želim....grozno je to biti u bolnici...ne mogu i ne želim zamišljati
cure jel vama šteka klokanica sa obavjestima gore, već danima mi ne pokazuje nikakve obavjesti..
url=https://lilypie.com]
Kimito, kao da opisuješ mene kad sam ja bila u bolnici s maleckom, nisu dani prošli da se nisam tresla, bebe su plakale na sve strane, i male i velike, a isto je bilo ako se dijete ne doji nema roditelj što raditi u bolnici, bočica se sprema u kuhinji, nafilaju bebu, ona eventualno odspava malo i onda kreće vriska i plač a ne možeš joj pomoći. To je strašno za izdržati, malo se smire u vrijeme posjeta, a onda je još veći kaos kad moraju ići. Mi smo bile mjesec dana, ne znam što bih napravila doma bez nje, i zato tu tupim ko glupača da je važno dojiti i drago mi je da je kod tebe tako. Izdrži draga, budi hrabra zbog svoje bebice, bit će ona bolje, čuvaj ju, pazi i mazi.
Sortiraj odgovore
Najstariji