Ja sam htjela drugu valjda odmah. I u najgorim periodima😂. Mazohist, nema sta😅. Nisam nikako imala menstruaciju, tek kad je starija izbacila nocno dojenje sam dobila prvu menstruaciju oko 11 mj nakon poroda i tad sam iduci ciklus vec zatrudnila. I ja sam presretna sta imam njih dvi koliko god bilo lakse s jednim djetetom/tesko sa dvoje. Al sad za trece cemo ucinit pauzu negdje pa sigurno 2 godine. Jer se zelim malo njima posvetit i da mlada bude veca nego sta je bila starija kad je dobila seku. Evo nebo i zemlja moja starija sad i prije pola godine. Puno se promijene u tako malom periodu, dosta je sazrila, propricala, sad govori da zeli i na wc kao mama i tata. Naravno da je tesko jer je djeci bilo kad ta promjena sokantna jer mama i tata vise nisu samo njihovi. Al opet vidim radost starije sta ima malu cak i sad kad je ova jos beba. A to sve sta je tesko prode. Nekom prije, nekom poslije. Mislim da je lakse kad vec znate u sta se upustate i sta vas ceka. 

Buhaca mislim da svaki period zivota ima neke svoje izazove, rodila s 20,30 il 40.  Biti mama je tesko. Razumijem da nemas prijateljica koje imaju male bebe. Ja imam i bas se s tim prijateljicama najmanje vidim jer je tesko organizirat se uz posao i djecu😂. A kad se cujemo pricamo najmanje o djeci jer zelimo neki razgovor o bilo cemu drugome😅.  Ali kad ti dijete krene na neke aktivnosti, jaslice, skola, upoznaju se roditelji po kavama itd. A i mislim da nema bas puno tako mladih baka😁. Moja mama ce sad 70, tek je postala baka😅. A meni je ona top vitalna.
Mislim da ti dijete nece gledat osobnu i jesi ga rodila 5 god prije il poslije, ti si njegova mama kao i svaka druga😁.

thinkpurple0

Cordisoo svaka cast na mazohizmu 🙈🙈
Salim se… drago mi je da ti je lijepo i da ti sve ide. Tak je moja starija bila u toj super fazi nakon 2.godine ko tvoja sad. Samo onda dode i ona ne lijepa faza gdje ti se baca nasred ulice i protestira na sve zivo i nezivo. Mozda vas zaobide ili dode u blazem obliku. Drzim fige. 🤞
Ma meni bas fale prijateljice. I nemogu vjerovat da su me otkantale kad je meni bilo najteze i kad sam trebala.podrsku i pomoc. Al tamo je kako je. Nadam se da cu uz djecu naci nekoga za sjest skupa u parkicu dok se djeca igraju. Pa i za njih da imaju vrsnjake iz kvarta za igru.
Iako kukam ovdje vecinu vremena 🙈 ja njih obozavam i nebi mjenjala ih za nista na svijetu (osim mozda malo vise sna 🤪) i kad mi je jako tesko one mi izmame osmjeh na lice, pa i u najvecoj sizi. Zato se i oducis imati ipak jos djece.
Mi smo htjeli uvijek troje i vjerojatno bi inisli na trece kad bise malo naspavali i dosli k sebi opet, al evo, sudbina je odlucila da moramo stati s dvoje i sretni smo sto imamo dvije zdrave i vesele, jako zivahne djevojcice 🩷
Buhaca ma kaj bi bila stara, nije da smo mi daleko godinama. Ja imam 37, i po tome sam isto stara rodilja. Bitno da je tebi to ok, nebude dijete niakd reklo da ima "staru" mamu.
.
Pozdravlja vas bambi , cita povremeno ali ne stize pisati ovdje, nada se kroz tjedan, dva dok zavrsi pisanje radnje da se vraca samo mamecim brigama 😊

Haha bila je ta faza. Sjedanje nasred zebre dok guram kolica. Vikanje jer nece doma iz parka pa ju muz nosi vristecu i tako haha. A moja starija ti je takva jako tvrdoglava i da sve mora bit kako ona oce, a sve oce radit sama mogla il ne mogla. Prihvatili smo je kao takvu😂. Al i dalje ja guram po svome. Najgori trigger joj je bila seka i manjak moje prisutnosti. Nije ni svaki dan dobar, ovisi o tome koliko se naspavala, jel sita itd. Al mi se trudimo drzat postavljenih granica, najvise tu muz izludi jer on poludi na njeno ponasanje pa se njih dvoje zivcanih svada.
A najgore, ova mala me najvise na muza podsjeca. Ovako je vesela nasmijana dobre volje, jako dobro dijete, al kad se naljuti onda je teski zivac i vice. Al za minutu sve 5.😂.

Bogme, opet 5 stranica za pročitati. Lijepo je vidjeti kad se raspišemo i o ozbiljnijim temama od kašica i slično. Ja se samo mogu složiti sa svima vama. Mislila sam da sam skroz nemajka kad se krenem žaliti na umor i želju za "vremenom za sebe". Kad kasnije slušaš svi kažu "to će ti biti najljepši period ikad". Ne znam, sad se osjećam slobodno ako mi se jednom u par mj desi da odem do ducana bez bebe. Kao da nemam neki apendix i bude mi lijepo. Volim ga i znam da će mi faliti kad krenem raditi, ali mislim da je normalno da imamo potrebu imati u danu pola sata za sebe. A mi često to nemamo, osim navečer kad je čovjek preumoran da uživa u tome. Plus i onda si pod stresom da odes što prije spavati jer ne znaš kakva će bit noć. Muž dugo radi, dezura, pripravan je, nema ga po cijele dane. Ono kad i je doma je krepan pa nije da ga baš preuzima. Planiram kad ću oprati kosu jer mrzim da je navečer mokra pa moram to nekad u tjednu ubaciti. Isto sam stalno u prastaroj trenirci i tako setam nasipom. Od sve odjeće si mislim kako moram kupit novu trenirku jer sam i tako u njoj na kraju. Nasminkam se povremeno na brzinu (tuš, maskara, olovka za usta) sebi za dušu i da se osjetim kao žena. Od lakiranja noktiju sam privremeno odustala. Jbg. Nažalost, muž nema baš razumijevanja kad se žalim na to, cak mi se cini da se malo naljuti. Kao, u načelu ima, ali vidim da misli da pretjerujem. Ne znam mogu li oni to razumjeti, on ipak na poslu ima vremena i popit kavu i popričati s drugim odraslim ljudima i sjesti na miru 15 min bez da ga netko doziva. On je u drugoj krajnosti spektra, gdje ga jako malo vidi i fali mu i njemu je teško pojmljivo da se ja žalim, a imam sreću da sam s njim. 

Kad sam imala prvo dijete, bila sam definitivno gora “psihicki” i na pocetku sam znala cekat muza da dode doma da odem na wc. Onda su se s vremenom malo stvari promijenile. I izasla sam tu i tamo, redovito sam isla na nokte npr. I kako se blizila 1.god, bilo mi je sve gore pojmit da moram ic radit. Al sam otisla na njegu, mala je postala veca, muz i ja smo solo cesce izlazili negdje, kad god je netko mogao pricuvat malu (prvu godinu nam nitko nije dolazio jer kao nitko “nije znao” s bebom). Ugl, ponovno smo zivnuli, “spavali” noc, bili solo, poceli se vracat u normalu. I onda skuzis kako to sve proleti i imas dijete, a ne bebicu. Dijete koje slusa, s kojim komuniciras. I vrati se nekako zivot na tracnice, u neku normalu. I onda je doslo drugo i vidim kako je prva sretna u vrticu i zeli ic, nekako mi je onda lakse, nemam taj feeling da sam ju ostavila i griznju iako mi svaki dan bude tesko kad idem po nju jer ne znam jel jela, spavala🙉. Al bude uvijek vesela.
Tako da znam sad da ce i ova bebeca faza proci, da ce krenuti u vrtic kad tad, da ce joj bit ok bez mene, da se njih dvije vole, da zivot ide, da djeca rastu, odrastaju. I da ce mi bit ok kad se jednom vratim na posao, medu odrasle ljude. Eto tako su neka moja razmisljanja vecinu vremena.
Osim kad smo svi ludi jer smo bolesni, neispavani, mala nas (mene) digne xx puta itd. Onda smo malo zivcani i na rubu. Pa onda opet dodemo na normalu🤣.

Prijatelji - imam sreću pa mi je najbolja frendica rodila 3 mj nakon mene. Tako da sad (kad se uspijemo potrefiti s njihovim hranjenjima/spavanjima) se nadjemo na nasipu pa nekad i odemo jedna kod druge. I kod nje u stanu je sve posvećeno bebaču tako da skoro nis ne moram nositi, što mi je super. Kad smo kod mene ja njoj skuham kavu i malo je "poslužim", kad smo kod nje obrnuto. Pa se čovjek ipak malo osjeća ljudski. Za druženja u parku s drugim mamama sam još uvijek malo skeptična,u  glavi imam sliku hrpe kokoši koja svaka ima svoju ideju o odgoju djece itd. To mi se nekako ne da, ali dopuštam da sam u krivu i da ću se s vremenom ugodno iznenaditi.
Trenutno sam u drugom gradu kod svojih staraca, otišli smo na 4 dana. Moram priznati da je puno lakše ovako kad se cijela kuća bavi djetetom, dan mi proleti. Nismo u beskrajnom nizu preživljavanja od po 4h hrana-igra-spavanje. Šećemo se okolo, uživamo, nema kućanskih poslova. I dnevni i noćni spavanci funkcioniraju, a i on je sretan kad ima dosta ljudi. Mislim da je nekad ipak bilo lakše kad su u kući živjele 3 generacije odraslih, pa se i moglo imati hrpa djece.
Sljedeća trudnoca - uvijek sam htjela imati 2 djece, ali nakon cijelog iskustva s preležavanjem trudnoće, bolnicom, krvarenjima i beskrajnim strahom, ne vidim se kako to opet potencijalno prozivljavam. Imam osjećaj da mi je već ovo 1 dijete blagoslov (kojeg ni ne bi bilo da nema moderne medicine) i da bi sve ostalo bilo kruha preko pogače. Čudo je da je nakon svega i on rodjen normalan i zdrav. Bojim se, ako odemo na još jedno, da bi se nešto desilo, pa da bi možda i dijete završilo s posebnim potrebama. Ne znam zašto, imam taj neki iracionalni predosjećaj. Znam da bih ga svejedno beskrajno volila, ali sam se preko svog posla nagledala hrpe i takve djece i roditelja i znam koja je to pokora. Tako da jedan sebičan dio mene ipak to ne želi. Ne znam, mozda se predomislim, sve je moguće. 

Podrav cure…Nadam se da primate nove clanove,ja stizem sa jesenskih beba ali tamo se bas nista ne dogada,ako vas je veselo uvijek😁
Malac broj 1 ce uskoro proslaviti peti rodendan i on je najdivnije,najnjeznije i najrazumnije dijete u svemiru valjda.Odgajat njega je nikakav posao,sve kuzi,sve prihvaca i u svemu jako lijepo suraduje.
Kao beba je bio zivi uzas,spavao je po 45 minuta do drugog rodendana.
Malac broj 2. Ima 4 i po mjeseca i u sali cesto znam rec da se nadam da ce bit barem 30%na starijeg brata i da smo na konju!
Za sad je ovaj drugi relativno mirna beba,na tri spavanja smo preko dana,prva dva po dva sata,zadnji oko 40 minuta.
Ide spavati u osam,spava ujutro do 8 sa dva budenja za jelo.
Malo nas regresija sad hvata jer tokom noci trazi dudu,prica,place,ali generalno je ok.S obzirom na brata nespavaca on mi dode ko melem na ranu😂
E sad,rekao bi covijek sve idealno.Ali da se nadovezem na temu-koliko god volim svoju djecu,jedva cekam da zavrsi porodiljni i da se vratim na posao.Ja jednostavno nisam za stajat u kuci sa malom djecom😂
 I koliko su god oni dobri,a muz od popodneva na raspolaganju za sve oko njih pa tako stignem i u frizera i na nokte i na trening i sve,mene ovo izluduje.Imam osjecaj da su mi dani svi isti i besmisleni.I da zapravo ne radim nista bitno,iako radim najbitniji i najvazniji posao.
Tako da eto,i mi  sa vecom djecom koja su poslusna i razumna a ovi maleni relativno nezahtjevni se isto volimo pozalit i prekipi na neke dane i meni i najradije bi ih stavila u top i lansirala na krug oko mjeseca pa da se vrate za sedam dana😂

Ally mislim da pod “najljepsi” misle od tipa godinu, dvije pa iducih par god kad se djeca oce mazit i slusaju. Kako muz kaze- iza pete ih uzme ulica😂. Svakako je imat malu bebu tesko i jebeno. Nema goreg mucenja od neispavanosti pa te jos po cijeli dan i noc treba i navlaci.
Ja nekad zelim bit samo solo bez icijih dodira😅.
Moj muz je bas tata u smislu da je tu za djecu koliko i ja, nije da ih “cuva”, al sta ces kad mala oce sisu, a starija oce mamu kad god je nesto. Mama je mama. I to je tako. Drugacije je tatama i imaju uostalom drugi mindset.
I mislim da je teze bit stalno aktivan oko djeteta kad je malo nego odradit dezurstva. Tate to nikad nece skuzit.

Evo sad vidim da sam se pretjerano raspisala pa isprike na kobasici od posta😅
Inace,mislim da imam rekordera na temi-4.5 mjeseca ce imati u nedjelju,10kg je tezak i 70cm dug

Ally i mislim da taj strah nije nista cudno, pogotovo sama borba pa i trudnoca su bile uzasno stresne i u biti si vec u dugotrajnom stresu startala kad se beba rodila. Nije isto imat laku trudnocu, porod i krenit ajmo rec od 0. Sve to nosi svoj danak. Kako god se ti odlucis, dobro si odlucila. A i imate to svoje zlato i najvrijednije i to je najbitnije❤️.
Padakisa dobrodosla😊.
I sad mi ispada da sam malo previse pametovala😂. Ocu rec, meni je mozda drugaciji malo pogled sad drugi put tj vise stalozen i chill jer mi je prva imala atopijski i to je bas bila muka svaki dan njega, znam da netko misli “pa to je samo koza”, samo sta nije, to je njega od jutra do sutra pa zavoji pa dijete kojega svrbi, nervozno je i cese se do krvi, uvodenje svake namirnice kao na iglama. I opet nekako i to sve prode pa zato mozda imam ajmo rec “opusteniji” pristup tj mindset s drugom jer ona nema te tegobe i u startu sam bez tog stresa, a i znam da stvarno bude bolje s vremenom i sve neke poteskoce su vecinom prolazne.