istraživanje
Krenulo, krenulo. Jutros sam se u 5 probudila kad su me uhvatili i drzali sat vremena. Prikovana sam za krevet, cim krenem nesto po stanu radit pocne bolit.
Lagertha da, bar znam odprilike sto me ceka.
Koskica Uzbudena sam jako i muz i ja ne mozemo docekati da primimo to malo stvorenje u ruke ali iskreno jucer kad me to uhvatilo i kad smo krenuli u bolnicu uhvatila me panika. Samo sam si mislila ajme pa kud sad vec, pa nisam spremna jos, pa kak cu ja to.. ne znam stvarno kakva cu bit kad stvarno krene, imam osjecaj da na to se stvarno ne moze pripremit kad jednom krene da se zaborave i tecajevi i sve haha
Sve mogu u Onome koji me jača <3
Ma ja mislim da je porod u većini slučajeva najmanji problem jer ga ne možeš izbjeći, uhvatiš se u koštac s boli i pregrmiš to. No kasnije ono što dođe je veći izazov za živce, strpljenje, izdržljivost.... sve. Tako da ja na porod gledam kao na bolni početak mog pravog i u punom smislu odraslog i ispunjenog života jer što drugo može tražiti od mene više odgovornosti, zrelosti, vremena i ljubavi? Porod i dojenje su samo bolne fizikalije koje moraš odraditi više ili manje uspješno...
Ne mislim da je dojenje bolna fizikalija. Tesko je u pocetku jer rijetko ko ti iskreno kaze da se za dojenje treba pomuciti i da to trazi puno truda i strpljenja, da se mogu javiti komplikacije, ali kad se nade ritam nakon mjesec dva mislim da je lijepo i nezamijenjivo.
Wooow, koje divne i uzbudljive vijesti, Pandice!
Možda bude već uskrsna bebica. :)
Nemoj se sada zamarati lekcijama sa tečaja i svime što si čitala zadnjih mjeseci. Diši duboko, skocentriraj se na aktualni trenutak, imaš taj osjećaj u sebi i sve će biti dobro, to je samo strah od novog iskustva no uz iskusnu babicu i doktora kao pojačanje sve će biti izvrsno!
Evo Alan me upravo udara, bit će da potvrđuje. ;)
Držimo vam palčeve :)
Ma ja mislimda jeporodu većini slučajeva najmanji problem jer ga ne možeš izbjeći, uhvatiš se u koštac s boli i pregrmiš to. No kasnije ono što dođe je veći izazov za živce, strpljenje, izdržljivost…. sve. Tako da ja na porod gledam kao na bolni početak mog pravog i u punom smislu odraslog i ispunjenog života jer što drugo može tražiti od mene više odgovornosti, zrelosti, vremena i ljubavi? Porod i dojenje su samo bolne fizikalije koje moraš odraditi više ili manje uspješno…
Kao da si natipkala kako i ja razmišljam.
Čeka nas još toliko izazova nakon samog poroda i dojenja s kojim možemo no i ne moramo uspjeti. To je tek početak uzbudljivog i odgovornog putovanja.
Pobornik sam dojenja, da se razumijemo, ali ne mislim da ću biti lošija majka ako ne uspijemo iz nekog razloga. Po prirodi sam poprilično uporna no ne mislim glavom kroz zid ako se baš pokaže da ne ide. Tako je bilo i kod moje mame pa smo preživjele. Odrasla sam u ogromnu curu. :D A bome je nakon tog dojenja prošla još svašta sa mnom. E moj pubertet je recimo trebalo preživjeti. :D
Bitno je da ne budemo prestroge prema sebi. I da si unaprijed ne zadajemo neka luda očekivanja. Bit će prilike za to ohoho u budućnosti. Sad na niskom startu je dobro imati što hladniju glavu koliko god bilo teško.
Ne mislim da je dojenje bolna fizikalija. Tesko je u pocetku jer rijetko ko ti iskreno kaze da se za dojenje treba pomuciti i da to trazi puno truda i strpljenja, da se mogu javiti komplikacije, ali kad se nade ritam nakon mjesec dva mislim da je lijepo i nezamijenjivo.
Meni su svi rekli baš to: da se za dojenje treba pomučiti i da traži puno truda i strpljenja, da se mogu javiti komplikacije, nabrojali su koje... i da se vrijedi potruditi, ali da boli (fizički). Tako da... nije istina da rijetko tko to iskreno kaže. I eto, moje mišljenje formirano iz svega pročitanog/čutog od drugih je da je to bolna fizikalija i bolje da tako mislim nego da to dižem u nebesa i sanjarim oko toga pa da onda padnem u depru ako ne uspijem i ako mi dijete završi na Humani. To je jedna od osobina koje volim kod sebe. 
Nadam se da će mi muž i okolina pomoći da ustrajem. Neću se sramiti tražiti pomoć, ali dojenje je bolna fizikalija... ok nije samo to, ali definitivno fizički boli.
Gala 
eto ti si rekla ustvari isto to! Ma budemo mi uspjele, ne sumnjam. A ako i ne uspijem, sigurno si neću predbacivati... malo ću se isplakati i krenuti dalje, ježi ga...
Tako je. Sigurno će biti i boljih razloga za padanje u krize.
Uf, sad sam završila francusku koju maštam već danima. Sad kad je gotova, uopće mi se ne jede. :D
Dećko nije mogao dočekati pa je jeo dok sam tek počinjala praviti. Fakat počinjem šiziti kako šuti do određenog trenutka da je gladan i onda se prejede. Ok, ionako se treba ohladiti salata još malo. Ali kaj sa ostalim? Opet sam napravila previše toga. Sutra smo na ručku i druženju kod prijatelja i zabranili su mi da išta nosim.
Idem u netflix horizontalu.
Cure, nadam se da i vi fino papate i uživate. :)
Upravo sam skuzila da sam na tjesteninu posipala pljesnivi parmezan i pojela zalogaj prije nego sam skuzila...Sad sam luda od brige da će to bebinju nastetit 
Sortiraj odgovore
Najstariji