Lh trakice 2.dio

Anitram1982

Zenice koje ste dobile M, eto misa mu. Ali sta cemo. Idemo dalje. Malo odmorite pa onda u nove pobjede. A vi koje lovite pik sretno vam bilo i da ga ulovite. Zelim vam puno akcije i dobrih plivaca pa da na kraju bude jedan ➕. A vi koje odbrojavate dane poslje O Sretno i zelim da vam se upravo mrvice gnjezde. 🥰

Ja sam evo sa kontrole. Imamo jedan folikul 16mm sa 17mm tako da sutra si dajem stopericu i u ponedjeljak Inseminacija. Od onih 5 manjih na desnom jajniki ni jedan nije dostigo dovoljnu velicinu.

Eeehehej draga od srca sretno i da bude ovo taj dobitni ciklus! Sretno presretno najsretnije!!!
🥰🥰🥰🍀🍀🍀❤️❤️❤️❤️❤️ Samo vjera nada optimizam pozitiva sto sve vec ide u paketu!  

Ja sam se bojala, jer inače sam.paničar kad mi se nešto dobro događa. I kad sam najsretnija, u glavu mi dođe neki crni scenarij i bojim se da se ne ostvari i pokvari mi sriću. U 99% slučajeva san u krivu, al eto, ovaj put sam se strašila najgoreg i ostvarilo se. Bila sam u jesenskim bebama, i jedna žena (Danchy, isto je ovdje sad na lh trakicama) je rekla da joj se to događa, i u tom trenu me toliko streslo. Govorim ja mužu kako je baš to užasno, da ne znam kako bi ja to preživjela i eto, isto to se desi meni nakon 5 dana. Ponavljam, 5 dana. Nisu nikakvi to preosjećaji, nego čista slučajnost. I preživjela sam. Tu sam, beba će uvijek bit u srcu, al' mi moramo dalje. Ne mogu živit u tome "što bi bilo kad bi bilo". Ništa u životu nije zagarantirano, apsolutno ništa. Prije ove bebe sam čekala bolja vremena, da se sve posloži, nikad nije bilo pravo vrijeme za bebu. Bome sad sad promijenila.ploču i  "uvijek je pravo vrijeme za bebu". Ne čekamo više ništa. Izgubila sam bebu, al i to me nešto naučilo. Koliko sam jaka, saznala sam da mogu preživit stvari za koje sam mislila da neću moć, zbližila sam se još više sa svojim suprugom iako sam mislila da ne možemo bit bliži nego što smo bili do tad, al ovo je neka totalno nova razina. I odlučili smo da na bebu više ne čekamo ni časa. 
Ne vjerujem u to da nije bilo suđeno, niti da se sve događa s razlogom, za mene su to gluposti. Ionako je dovoljno teško ovu situaciju prihvatit takvu kakva je. Kakvi još razlozi moraju bit? Jednostavno, naše tijelo zna najbolje. 
Čuvaj se, čuvaj svoj razum.   

Sue

Rasplakala si me, a obećala sam sama sebi da više radi toga neću plakati.
Želim ti svu snagu ovog svijeta da prihvatiš činjenicu da tvoje (kao i moje) malo čudo još nije došlo.
Kako bi moj mm rekao, naša beba je malo otišla, al vratit će se kad bude spremna! 🙏❤️

Zao mi je sto sam te rastuzila!
Meni su kiretazu radili pod lokalnom anestezijom!
Dobila sam  venski neku glupost od koje mi je samo zujalo i pistalo u usima nakon par minuta i od koje sam kasnije imala mucninu,ali sve sam cula i svega sam bila svjesna!
I meni je cerviks bio zatvoren,jer organizam ocito nije odmah shvatio da je trudnoca propala!
Medjutim,dr.je rekao da je taj smedji iscjedak ipak dobar znak i da je dobro sto se pojavio jer ce i samu kiretazu biti lakse izvesti i mozda uz neko malo manje ostecenje endometrija jer je to sve polako krenulo i samo,i vjerovatno bih kroz par dana u potpunosti prokrvarila!
Dobila sam lokalnu anesteziju u maternicu koju sam osjetila kao ruzni grc u donjem dijelu trbuha, samo struganje kiretom nije bilo bolno,ali ono izvlacenje vakuumom i taj uzasni osjecaj grčeva i probadanja dok istovremeno imas osjecaj da ti netko cupa maternicu,jajnike,crijeva,bubrege,kompletnu utrobu i dok imas osjecaj da ces se rastrgnuti na pola,ne zelim vise nikada dozivjeti,i nadam se da necu ni morati!
Cura koja je lezala sa mnom u sobi,pitala je sestru kakve su preporuke za dalje,njen odgovor je bio da se prije savjetovalo cekanje od par mjeseci,ali se sad polako napusta ta praksa i sto se njih tice,ako je sve uredno kad se dobije prva M nakon kiretaze moze se pokusati ostvariti trudnoca!
Vidjet cu sta moja dr.kaze po tom pitanju kad se vidimo na kontroli!
Tebi i suprugu zelim da vas vase malo cudo iznenadi cim prije i da to bude ono koje cete za 9 mjeseci ljubiti i drzati u narucju❤️ 

Arwen87

Pozdrav drage zene!❤️
Evo mene nazalost opet na ovoj temi!
Ne znam koliko i da li me se uopce sjecate, ali evo,prije dva dana sam bila na kiretazi!
Prije par dana mi se pojavilo malo smedjeg iscjetka bez nekih posebnih bolova,otisla sam na kontrolu i uzv,gdje je dr.nazalost rekla da ne moze registrirati otkucaje srca bebe!
Prvi pregled je bio sa 6+1,i sve je bilo u savrsenom redu!
Na ovoj drugoj kontroli,trebala sam biti trudna nesto vise od 10 tjedana!
Mislim da ne moram ni govoriti kako sam se osjecala u tom trenutku,a jednako jadno i slomljeno se osjecam i sad!
Nakon godinu i pol pokusavanja,i zadnji ciklus prije nego smo trebali krenuti u mpo postupke,docekali smo plus,a sve je zavrsilo kao u nekom horor filmu!
Sama kiretaza je bila uzasno iskustvo za koje se nadam da ga vise nikad necu morati prozivjeti,a nadam se niti jedna od vas!
Cure koje ste nazalost dozivjele isto,koliko vam je trebalo da se oporavite?
Da li su vam vasi vasi lijecnici preporucili da radite neke dodatne pretrage?
I sto su vam savjetovali nakon kiretaze?
Kada da pokusate ostvariti novu trudnocu?
Unaprijed hvala svima koje nadju vremena i volje da odgovore!❤️😘

Draga arwen baš mi je žao što si morala prolaziti kroz to 😔  točno znam kako se osjećaš...to je nešto najgore što može doživjeti žena koja toliko čeka na taj plusic i to klupko sreće...drži se draga, želim ti brz oporavak i onda u nove pobjede 😘

Rita36

Arwen87

Pozdrav drage zene!❤️
Evo mene nazalost opet na ovoj temi!
Ne znam koliko i da li me se uopce sjecate, ali evo,prije dva dana sam bila na kiretazi!
Prije par dana mi se pojavilo malo smedjeg iscjetka bez nekih posebnih bolova,otisla sam na kontrolu i uzv,gdje je dr.nazalost rekla da ne moze registrirati otkucaje srca bebe!
Prvi pregled je bio sa 6+1,i sve je bilo u savrsenom redu!
Na ovoj drugoj kontroli,trebala sam biti trudna nesto vise od 10 tjedana!
Mislim da ne moram ni govoriti kako sam se osjecala u tom trenutku,a jednako jadno i slomljeno se osjecam i sad!
Nakon godinu i pol pokusavanja,i zadnji ciklus prije nego smo trebali krenuti u mpo postupke,docekali smo plus,a sve je zavrsilo kao u nekom horor filmu!
Sama kiretaza je bila uzasno iskustvo za koje se nadam da ga vise nikad necu morati prozivjeti,a nadam se niti jedna od vas!
Cure koje ste nazalost dozivjele isto,koliko vam je trebalo da se oporavite?
Da li su vam vasi vasi lijecnici preporucili da radite neke dodatne pretrage?
I sto su vam savjetovali nakon kiretaze?
Kada da pokusate ostvariti novu trudnocu?
Unaprijed hvala svima koje nadju vremena i volje da odgovore!❤️😘

Zao mi je zbog vaseg gubitka…. Puno snage vjere i volje za napred zelim tebi i muzu…

🤗❤️🍀🍀

Hvala ti puno❤️

Mrljica

Ja sam se bojala, jer inače sam.paničar kad mi se nešto dobro događa. I kad sam najsretnija, u glavu mi dođe neki crni scenarij i bojim se da se ne ostvari i pokvari mi sriću. U 99% slučajeva san u krivu, al eto, ovaj put sam se strašila najgoreg i ostvarilo se. Bila sam u jesenskim bebama, i jedna žena (Danchy, isto je ovdje sad na lh trakicama) je rekla da joj se to događa, i u tom trenu me toliko streslo. Govorim ja mužu kako je baš to užasno, da ne znam kako bi ja to preživjela i eto, isto to se desi meni nakon 5 dana. Ponavljam, 5 dana. Nisu nikakvi to preosjećaji, nego čista slučajnost. I preživjela sam. Tu sam, beba će uvijek bit u srcu, al' mi moramo dalje. Ne mogu živit u tome "što bi bilo kad bi bilo". Ništa u životu nije zagarantirano, apsolutno ništa. Prije ove bebe sam čekala bolja vremena, da se sve posloži, nikad nije bilo pravo vrijeme za bebu. Bome sad sad promijenila.ploču i "uvijek je pravo vrijeme za bebu". Ne čekamo više ništa. Izgubila sam bebu, al i to me nešto naučilo. Koliko sam jaka, saznala sam da mogu preživit stvari za koje sam mislila da neću moć, zbližila sam se još više sa svojim suprugom iako sam mislila da ne možemo bit bliži nego što smo bili do tad, al ovo je neka totalno nova razina. I odlučili smo da na bebu više ne čekamo ni časa.
Ne vjerujem u to da nije bilo suđeno, niti da se sve događa s razlogom, za mene su to gluposti. Ionako je dovoljno teško ovu situaciju prihvatit takvu kakva je. Kakvi još razlozi moraju bit? Jednostavno, naše tijelo zna najbolje.
Čuvaj se, čuvaj svoj razum.

Ne znam koliko ce mi trebati da se oporavim,ali uzasno se bojim onoga sto nosi buducnost!
Mislim da si nikad necu oprostiti sto nisam i prije poslusala supruga dok smo jos bili u vezi,da radimo na bebi,jer sam i ja htjela cekati da se neke stvari posloze!
Sad kad jesu,nista to ne znaci pogotovo kad se dogodi ovako nesto!
Meni ce uskoro 33 godine,suprug je 11 godina stariji...bez obzira na savrsene nalaze za ovu trudnocu nam je trebalo skoro godinu i pol dana i zavrsila je prije nego sto je zapravo i pocela kako treba!
Srce mi se kida od tuge kad pomislim da mozda nikad necemo biti roditelji i da mu ja mozda nikad necu moci roditi dijete,a znam da bi bio najdivniji otac na svijetu!

Arwen87

Mrljica

Ja sam se bojala, jer inače sam.paničar kad mi se nešto dobro događa. I kad sam najsretnija, u glavu mi dođe neki crni scenarij i bojim se da se ne ostvari i pokvari mi sriću. U 99% slučajeva san u krivu, al eto, ovaj put sam se strašila najgoreg i ostvarilo se. Bila sam u jesenskim bebama, i jedna žena (Danchy, isto je ovdje sad na lh trakicama) je rekla da joj se to događa, i u tom trenu me toliko streslo. Govorim ja mužu kako je baš to užasno, da ne znam kako bi ja to preživjela i eto, isto to se desi meni nakon 5 dana. Ponavljam, 5 dana. Nisu nikakvi to preosjećaji, nego čista slučajnost. I preživjela sam. Tu sam, beba će uvijek bit u srcu, al' mi moramo dalje. Ne mogu živit u tome "što bi bilo kad bi bilo". Ništa u životu nije zagarantirano, apsolutno ništa. Prije ove bebe sam čekala bolja vremena, da se sve posloži, nikad nije bilo pravo vrijeme za bebu. Bome sad sad promijenila.ploču i "uvijek je pravo vrijeme za bebu". Ne čekamo više ništa. Izgubila sam bebu, al i to me nešto naučilo. Koliko sam jaka, saznala sam da mogu preživit stvari za koje sam mislila da neću moć, zbližila sam se još više sa svojim suprugom iako sam mislila da ne možemo bit bliži nego što smo bili do tad, al ovo je neka totalno nova razina. I odlučili smo da na bebu više ne čekamo ni časa.
Ne vjerujem u to da nije bilo suđeno, niti da se sve događa s razlogom, za mene su to gluposti. Ionako je dovoljno teško ovu situaciju prihvatit takvu kakva je. Kakvi još razlozi moraju bit? Jednostavno, naše tijelo zna najbolje.
Čuvaj se, čuvaj svoj razum.

Ne znam koliko ce mi trebati da se oporavim,ali uzasno se bojim onoga sto nosi buducnost!
Mislim da si nikad necu oprostiti sto nisam i prije poslusala supruga dok smo jos bili u vezi,da radimo na bebi,jer sam i ja htjela cekati da se neke stvari posloze!
Sad kad jesu,nista to ne znaci pogotovo kad se dogodi ovako nesto!
Meni ce uskoro 33 godine,suprug je 11 godina stariji…bez obzira na savrsene nalaze za ovu trudnocu nam je trebalo skoro godinu i pol dana i zavrsila je prije nego sto je zapravo i pocela kako treba!
Srce mi se kida od tuge kad pomislim da mozda nikad necemo biti roditelji i da mu ja mozda nikad necu moci roditi dijete,a znam da bi bio najdivniji otac na svijetu!

Moja arwen  znam da je teško ali nemoj najgore misli...doći će bebića sigurna sam u to, naravno da ćeš mu roditi dijete (tj. Vama). Bite će i to nadam se ubrzo 🤞🏻😘 

ana.b.

Arwen87

Pozdrav drage zene!❤️
Evo mene nazalost opet na ovoj temi!
Ne znam koliko i da li me se uopce sjecate, ali evo,prije dva dana sam bila na kiretazi!
Prije par dana mi se pojavilo malo smedjeg iscjetka bez nekih posebnih bolova,otisla sam na kontrolu i uzv,gdje je dr.nazalost rekla da ne moze registrirati otkucaje srca bebe!
Prvi pregled je bio sa 6+1,i sve je bilo u savrsenom redu!
Na ovoj drugoj kontroli,trebala sam biti trudna nesto vise od 10 tjedana!
Mislim da ne moram ni govoriti kako sam se osjecala u tom trenutku,a jednako jadno i slomljeno se osjecam i sad!
Nakon godinu i pol pokusavanja,i zadnji ciklus prije nego smo trebali krenuti u mpo postupke,docekali smo plus,a sve je zavrsilo kao u nekom horor filmu!
Sama kiretaza je bila uzasno iskustvo za koje se nadam da ga vise nikad necu morati prozivjeti,a nadam se niti jedna od vas!
Cure koje ste nazalost dozivjele isto,koliko vam je trebalo da se oporavite?
Da li su vam vasi vasi lijecnici preporucili da radite neke dodatne pretrage?
I sto su vam savjetovali nakon kiretaze?
Kada da pokusate ostvariti novu trudnocu?
Unaprijed hvala svima koje nadju vremena i volje da odgovore!❤️😘

Draga arwen baš mi je žao što si morala prolaziti kroz to 😔 točno znam kako se osjećaš…to je nešto najgore što može doživjeti žena koja toliko čeka na taj plusic i to klupko sreće…drži se draga, želim ti brz oporavak i onda u nove pobjede 😘

Hvala ti od srca na lijepim zeljama!❤️
Ni jedna zena nije zasluzila tu tugu,bol i taj osjecaj bespomocnosti!
To je najgore od svega!
Kida ti se srce od tuge,a bebu ne mozes ozivjeti,nego samo leci na onaj stol i gledati u prazno dok suze liju i dok nasilno trgaju dio po dio necega sto je trebalo biti vase najvoljenije bice u svemiru!

Arwen jako mi je žao čuti kroz što si prošla i još uvijek prolaziš. Ja sam također bila u skoro istoj situaciji početkom 6.mj.prošle godine. Na pregledu u 11.tj.je bilo ustanovljeno da je srce prestalo kucati u 7.tj ( odmah nakon prvog pregleda gdje je sve bilo ok). Do tada nisam nikad pomislila da bi se to dogodilo meni, ali nažalost jest. Išla sam na kiretažu ali pod općom anastezijom tako da uopće nisam osjetila bol. Hvala Bogu, sve je dobro prošlo, fizički sam se brzo oporavila i dobila menstruaciju 30 dana poslije kiretaže. Nakon 3 mjeseca smo opet počeli raditi na bebi. Psihički sam se isto oporavila nakon mjesec dana. Svakako treba prvo odbolovati i izbaciti svu tugu kako bi krenuli dalje. U 11.mjesecu sam opet imala pozitivan test, ali sreća je trajala samo 7 dana jer je bila biokemijska trudnoća. I dalje sam bila pozitivna i vjerovala u svoju sreću koja se ubrzo i dogodila. ☺️ Krajem siječnja sam opet ugledala plusić i ovaj put čvrsto vjerujem da će sve biti u redu. ❤️ Uhh, baš sam se raspisala, ali nadam se da će ti moja priča donijeti nadu u bolje i sretnije sutra. 🍀🌞 Prvo odtuguj, isplači se i izbaci sve negativno i hrabro kreni dalje skupa sa svojim mužem. Sigurna sam da će vas bebica razveseliti uskoro i da će sve biti dobro sljedeći put. Samo ostanite pozitivni i ne gubite nadu. ❤️ Sretno! 🍀🍀🍀

@Arwen,
 nisi stara. Rađaju i žene puno starije od tebe. Ja ne žalim što nismo prije, jer znam razloge zašto nismo. Nikad ne žali zbog svojih odluka, jer u trenu kad su se donosile su bile najbolje moguće rješenje. 

Ovo je tebi još sve presvježe, i razumijem tvoje strahove u potpunosti. Al' ne daj im da te savladaju. Tvoje trenutno stanje uma je jedno veliko igralište za loše misli. Nismo krive za ono što nam se dogodilo, niti to nešto znači za budućnost. Zaboga, živimo u najboljim vremenima što se medicine tiče (zatvorit ćemo oči sad na Coronu, al i nju će medicina savladat za par mjeseci), ima rješenja za skoro svaki problem. Nisi ti nikakav izuzetak. 
Vladarica si svojih misli, ne predaj se onim lošima.