
nekako mi je poznat taj osjećaj.. ja od svoje neznam koje godine imam pripremljeno žensko ime.. i uvijek sam svima govorila da će mi se kčer tako zvat, moja prijateljica ga je tek čula od mene, a čula je i sto puta kako drugima govorim da cu to ime jednog dana dati djetetu. ona je ostala trudna 3 mj prije mene i saznala da nosi curicu, ja također nosim curicu i isto tako mi nije htjela reci dok nije rodila da će joj dat to ime koje čak nije ni znala dok joj ja nisam rekla. mislim nisam ja vlasnik tog imena ali mi je jednostavno glupo da od toliki imena ona uzme baš baš to, pa sad nek mi netko kaže da nije namjerno.. i kada to saznaš baš se osjećas malo izdano, od sada više nema šanse da bi kome rekla ime koje planiram..
Zbilja ne kužim te žene. Još mi je nekako "normalnije" pročitati da ti je ime ukrao netko s kim si nisi baš najnaj, možda je to napravljeno iz inata ili neke taštine. Al kad ti to napravi naj frendica onda mi to ne ide u glavu! :((
Zato ja sutim o imenima, ili kazem neko deseto. Sta je sigurno, sigurno je.
Meni uopće nije jasno zakaj bi to nekaj napravil, čemu? nemrem skužiti i gotovo
Malamuca...ni meni to ne ide u glavu...al ako nekom nije bed što je nekom,pogotovo best frendici maznuo ime, onda stvarno ne znam...mislim nije da ima 10 imena i to je to
Nitko me nije ni pitao da li ću se ljutiti,pa zato nemogu preći preko toga,eto nemogu vjerovati da si nije mogla sama smisliti ime za dijete već je uzela moje..a toliko je imena..
Sortiraj odgovore
Najstariji