što misliš
Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?
Tri odgovora koje nam ostavite od četvrtka, 23. siječnja do srijede, 29. siječnja u 11 sati, nagradit ćemo knjigom Romana Simića Bodrožića 'Nahrani me' u izdanju Profila.
https://klokanica.24sata.hr/roditelji/tatina-zona/nisam-spreman-za-jos-jedno-dijete-1111
Kkao sam reagirala kad sam saznala da očekujem dijete?
Imamo dvoje djece, ne planiramo više.
Prvu djevojčicu smo poželji i - dobili, reakcija na vijest o trudnoći je bila kao da se to i podrazumijeva.
Nakon toga, dječaka smo čekali deset godina. Tri anđela su nas nerođena napustila, prije njega. Tu vijest smo dočekali spremno, ali s velikim, velikim strahom i brigom. Samo smo sjedili i pokušali disati, u parku u blizini bolnice, moleći se da ovog puta dočekamo njegovo rođenje i proživimo sve čari djetinjstva.
Sada ima dvije godine, ponaša se kao svaki dvogodišnjak - iscrpi sve oko sebe, ali samog sebe nikako!
Loše stvari su iza nas, ne damo da nas one obilježe, stoga želimo pročitati ovu knjigu, za koju osjećam da je pravo štivo za svakog roditelja!
Pozdrav, Ksenija Šalinović, Osijek
"Kako smo reagirali kad smo saznali da ćemo dobiti dijete"?
Prvo veeeeliki šok,strah,zbunjenost,bila sam srednjoškolka,roditelji pojma nisu imali da uopće imam dečka!Sve je bilo potpuno zbrkano,ali na kraju svih tih početničkih stresova dobro se završilo,hvala Bogu.
Danas imamo prekrasnu neplansku osnovnoškolku i malog bečara koji je na svijet došao planski !
Hm, u istom trenu i sreća i strah!!! Osjećaj neopisiv! Mnoštvo pitanja: Mogu li ja to? Kako ćemo živjeti? Hoću li izgubiti posao? Da li će sve biti u redu s bebom? Kako ću preživjeti porod?.... Još puno toga, ali evo, hvala Bogu, sve je prošlo u najboljem redu. Sad sam ponosna majka dviju djevojčica!
savršeno, imam dvoje djece i sami osijecaj trudnoce bio je neopisiv, jos kad je dijete došlo na svijet, te okice plave gledale me kao sunce u sred plavoga neba. nemoj te raditi pobačaje,jer vi donosite novi život i vaše nasljeđe
Kada sam saznala da sam trudna, definitivno mogu reći da je to najveći šok koji sam do tada proživjela, prvo zato što sam bila premlada za majčinstvo, imala sam tek 19 i planove za budućnost, koji su nakon te vijesti svi pali u vodu, ali opet jako brzo sam se pomirila s tim i odlučila izvući iz toga najbolje što mogu. I to je palo u vodu jer sam izgubila bebu u skoro 6 mj trudnoće. Prošla je godina dana od toga i ja sam opet ostala trudna, planirano, ali mi ovaj put nije bio teško to što sam trudna već samo samo željela da s mojom bebom bude sve u redu. I bilo je, imam prekrasnu curicu, sad ima godinu i dva mj; i uživam u ovom najljepšem poslu na svijetu....u majčinstvu. :))))))
Bili smo u "šoku", iduća reakcija je bila: "izgubit ću posao"...to se i desilo! 
Kao da je jučer bilo-kupaona 5 sati izjutra,on se brije i čekamo da test kaže svoje.Dvije crte su tu,OK,trudni smo.Osmijeh od uha do uha-ali vidim da je u blagom šoku...i tako je bio cijeli dan...sreća i pitanje a kako i što sada...a evo danas je ona predivna predškolka
Bilo je to lani na sv. Nikolu. Isla sam s posla i putem kupila test. Zurila sam se doma koliko god sam mogla i vec s vrata vidjela da nismo sami :/. Muz je s vjencanim kumom sjedio za stolom. Nema veze, otisla sam u kupaonicu i obavila svoje. Test je, kao sto sam i pretpostavljala, bio pozitivan. Ne znam ni sama kako sam se mogla suzdrzati da ne puknem od srece i izlanem se pred obojicom, Ipak sam uspjela pricekati da muzic i ja budemo sami pa da mu pokazem sto nam je donio sv. Nikola :)). Najbolji poklon ikad!
Osjećaje koji su me preplavili kad sam saznala da ću postati mama teško je opisati, i iskreno neznam da li ću to ikada moći. Zbunjenost, sreća zbog malog stvorenja koje raste u meni, strah od sveg novog i nesigurnost hoću li sve to moći. U tom trenutku su mi se osjećaji toliko mješali da nisam bila svjesna ničeg oko sebe, kao da sam u nekom paralelnom svemiru, kao da s nekog drugog planeta sve gledam. Bože..kako sam bila izgubljena, sretna, uplašena.. suze radosnice su normalne i neznam trebam li ih uopće spominjati...ali jednino što nisam mogla dočekati bio je zagrljaj mog supruga...bio je s druge strane telefona kad sam saznala i sve, ali minute do njegovog zagrljaja su mi se činile kao vječnost.
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji