
Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?
Tri odgovora koje nam ostavite od četvrtka, 23. siječnja do srijede, 29. siječnja u 11 sati, nagradit ćemo knjigom Romana Simića Bodrožića 'Nahrani me' u izdanju Profila.
https://klokanica.24sata.hr/roditelji/tatina-zona/nisam-spreman-za-jos-jedno-dijete-1111
Bili smo u "šoku", iduća reakcija je bila: "izgubit ću posao"...to se i desilo!
Kao da je jučer bilo-kupaona 5 sati izjutra,on se brije i čekamo da test kaže svoje.Dvije crte su tu,OK,trudni smo.Osmijeh od uha do uha-ali vidim da je u blagom šoku...i tako je bio cijeli dan...sreća i pitanje a kako i što sada...a evo danas je ona predivna predškolka
Bilo je to lani na sv. Nikolu. Isla sam s posla i putem kupila test. Zurila sam se doma koliko god sam mogla i vec s vrata vidjela da nismo sami :/. Muz je s vjencanim kumom sjedio za stolom. Nema veze, otisla sam u kupaonicu i obavila svoje. Test je, kao sto sam i pretpostavljala, bio pozitivan. Ne znam ni sama kako sam se mogla suzdrzati da ne puknem od srece i izlanem se pred obojicom, Ipak sam uspjela pricekati da muzic i ja budemo sami pa da mu pokazem sto nam je donio sv. Nikola :)). Najbolji poklon ikad!
Osjećaje koji su me preplavili kad sam saznala da ću postati mama teško je opisati, i iskreno neznam da li ću to ikada moći. Zbunjenost, sreća zbog malog stvorenja koje raste u meni, strah od sveg novog i nesigurnost hoću li sve to moći. U tom trenutku su mi se osjećaji toliko mješali da nisam bila svjesna ničeg oko sebe, kao da sam u nekom paralelnom svemiru, kao da s nekog drugog planeta sve gledam. Bože..kako sam bila izgubljena, sretna, uplašena.. suze radosnice su normalne i neznam trebam li ih uopće spominjati...ali jednino što nisam mogla dočekati bio je zagrljaj mog supruga...bio je s druge strane telefona kad sam saznala i sve, ali minute do njegovog zagrljaja su mi se činile kao vječnost.
Kako sam reagirala ? Hm.....Prvo kao i kod većine došlo je nenajavljeno pa sam više bila prestrašena ne zbog bebe već reakcije roditelja i okoline.Drugo i treće planirano i tu su bile sasvim drukčije reakcije, samo pozitivne .No dogodilo se i četvrto......Neplanirano! Zbunjena,pa kako? Da bi mi moja prva kćer već tinejdžerica rekla: PA KAJ VI NEZNATE ZA ZAŠTITU?! Osjećala sam sram i strah,plakala sam dva puna mjeseca jednostavno nisam mogla vjerovati da sam trudna.Na poslu mi je krenulo ,djeca su odrasla ,samostalna, i sad opet iznova....Da skratim sve je dobro završilo.Imamo prekrasnog i hvala Bogu, zdravog sinčića .Svi smo ludi za njim,on je naša mala igračka.Svi ga volimo i obožavamo, a ono iza nas sad je samo dobra priča za goste.
Reagirala sam tako da su suze samo krenule..Najvise me obuzela sreca jer dosta dugo nisam mogla ostati trudna i onda kada nakon neznam koliko puta cujete cestitam postat cete majka <3 <3..Joj, sada me odmah trnci produ.To je jednostavno neopisivi osijecaj i cijeli zivot mi se promijenio u trenu ;)
Sortiraj odgovore
Najstariji