Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?

ma koliko god planirano bilo uvijek je šok, nisam mogla disat, zbog tog osjećaja, i onog malo kasnijeg za par tjedana kada sam definitivno osvijestila da u meni raste beba mogla bi 100 puta rodit biti trudna i biti majka 

mame koji trenutak od kada ste saznale za trudnoću nećete nikad, baš nikad zaboravit, kaj vam je u najdražemm sjećanju??

4 ujutro (ne mogu čekat od radoznalosti), ja u kupaoni radim test nakon deset dana kašnjenja menstruacije i godinu dana pokušavanja, umačem test u urin i vidim ogromnu pluščinu te mi srce počinje toliko lupati da ga mogu gotovo čuti.
Uzimam discman i slusam muziku do sedam (jer ne mogu spavati od uzbuđenja) kada budim muža da mu kažem vijest.
Poslije zovem mamu koja od šoka, pozitivnog naravno, šuti na telefonu.
Kasnije dolazim do nje i jedem jaja sa šparogama prvi put razmišljajuć kako je netko u meni i više nisam sama, a taj netko jede isto što i ja.
Eto, taj prvi dan ću vječno pamtiti.
Kao i malu točkicu koja titra na prvom ultrazvuku dva tjedna kasnije

je, poznato mi to lupanj i ne spavanje i uzbuđenje nevjerojatno... neopisivo, a ja tek koji mjesec poslje osvijestila da nisam sama, kad sam ga osjetila, kad se vidio i "čuo" eto tak i drugi put sad, 5 mjesec ide a ja još u polusvijesti.. meni je DEFINITIVNOOOO najjj najjj trenutak kada su mi ga dali na prsa, onako mokrog, krvavog, smežuranog, ta njegova toplina me toliko iznenadila da se i dandanas budim po noći i osjetim je na prsima, bez obzira na pripremu, na čitanje i slušanje kaj me čeka od drugih žena, sa foruma i sl nitko te nemože pripremit na taj trenutak kad prvi put primiš svoje djete nakon 9 mj iščekivanja na prsa.. presavrššššššššššššššššeeeeeeenoooooooo

Hm, bilo je dosta trenutaka koje ću pamtiti. Nekako mi je najsvježiji trenutak kad sam rodila pa mi ga dali, a ja pomislila "čovječe, pa to je bilo u meni, to je moja beba". Mislim da sam tek tada postala svjesna da imam dijete. Trudnoća i majčinstvo su najprirodnije stvari na svijetu, a opet tako čudesne.
A ima još trenutaka koje ću pamtiti, a to je kad je test pokazao dvije crtice, muž i ja smo sjedili, gledali jedno u drugo i smijali se jedno 15 minuta. Pa kad sam prvi puta na uzv-u čula otkucaje srca... Ne znam, ne mogu se odlučiti koji mi je trenutak najdraži.

Veeeeliko iznenađenje...baš zbog toga što su nam mjeseci prije bili užasno puni stresa i brige jer nam je stariji sin bio jako bolestan..tako da smo zahvalili Bogu što ćemo poslati još jedog anđela<3

Prva i druga trudnoća su mi bile veliko veselje ali u usporedbi s trećom e to se zove iznenađenje.Znala sam da sam trudna jer sam napravila test ali ono što sam doživjela kod ginekologa nisam mogla ni sanjati.Ukratko kad sam došla na prvi pregled doktor je napravio ultrazvuk i kaže on meni da ih ima troje a ja od šoka nisam mogla ni pisnut.Jedina utjeha mi je bila da se ovaj treći plod nije baš najbolje vidio pa mi je savjetovao da dođem za dva tjedna ponovo jer se možda neće ni razviti.Kad sam izašla iz ordinacije plakala sam ko kišna godina a suprug me čekao vani i kad je čuo vijest umro je od smijeha.Nisam znala bih li vrištala ili bi ga klepila s nečim.Nakon dva tjedna saznala sam da ih je samo dvoje a i emocije su se slegle i taj osjećaj da nosiš blizance je nešto posebno kao i sama trudnoća.

Izostanku mjesečnice u prosincu nisam dala neki veliki značaj, budući da sam u listopadu već imala takvih problema... No, kada se ni u siječnju nije pojavila, odlučila sam napraviti test. Suprug je u to vrijeme bio na službenom putu, no hrabro sam odlučila test učiniti sama. Nije trebalo mnogo da se pojave obje crtice, no meni se činilo kako je jedna nešto svjetlija od druge, pa sam još bila u nevjerici. Suprug, kojem sam odmah javila vijest, bio je ushićen. Bojala sam se razočarenja od lažnog znaka, jer sam nekako očekivala da ćemo imati većih problema sa začećem, no međutim sve strahove je već sutradan otklonio liječnik, rekavši da sam zdravo trudna. Nastupile su suze, smijeh, izmjenjivanje emocija. I za par dana skok u suprugovo naručje. Sa sam u četvrotm mjesecu, i željno iščekujemo našeg - kako smo nedavno saznali - malog princa