je, poznato mi to lupanj i ne spavanje i uzbuđenje nevjerojatno... neopisivo, a ja tek koji mjesec poslje osvijestila da nisam sama, kad sam ga osjetila, kad se vidio i "čuo" eto tak i drugi put sad, 5 mjesec ide a ja još u polusvijesti.. meni je DEFINITIVNOOOO najjj najjj trenutak kada su mi ga dali na prsa, onako mokrog, krvavog, smežuranog, ta njegova toplina me toliko iznenadila da se i dandanas budim po noći i osjetim je na prsima, bez obzira na pripremu, na čitanje i slušanje kaj me čeka od drugih žena, sa foruma i sl nitko te nemože pripremit na taj trenutak kad prvi put primiš svoje djete nakon 9 mj iščekivanja na prsa.. presavrššššššššššššššššeeeeeeenoooooooo

Hm, bilo je dosta trenutaka koje ću pamtiti. Nekako mi je najsvježiji trenutak kad sam rodila pa mi ga dali, a ja pomislila "čovječe, pa to je bilo u meni, to je moja beba". Mislim da sam tek tada postala svjesna da imam dijete. Trudnoća i majčinstvo su najprirodnije stvari na svijetu, a opet tako čudesne.
A ima još trenutaka koje ću pamtiti, a to je kad je test pokazao dvije crtice, muž i ja smo sjedili, gledali jedno u drugo i smijali se jedno 15 minuta. Pa kad sam prvi puta na uzv-u čula otkucaje srca... Ne znam, ne mogu se odlučiti koji mi je trenutak najdraži.

Veeeeliko iznenađenje...baš zbog toga što su nam mjeseci prije bili užasno puni stresa i brige jer nam je stariji sin bio jako bolestan..tako da smo zahvalili Bogu što ćemo poslati još jedog anđela<3

Prva i druga trudnoća su mi bile veliko veselje ali u usporedbi s trećom e to se zove iznenađenje.Znala sam da sam trudna jer sam napravila test ali ono što sam doživjela kod ginekologa nisam mogla ni sanjati.Ukratko kad sam došla na prvi pregled doktor je napravio ultrazvuk i kaže on meni da ih ima troje a ja od šoka nisam mogla ni pisnut.Jedina utjeha mi je bila da se ovaj treći plod nije baš najbolje vidio pa mi je savjetovao da dođem za dva tjedna ponovo jer se možda neće ni razviti.Kad sam izašla iz ordinacije plakala sam ko kišna godina a suprug me čekao vani i kad je čuo vijest umro je od smijeha.Nisam znala bih li vrištala ili bi ga klepila s nečim.Nakon dva tjedna saznala sam da ih je samo dvoje a i emocije su se slegle i taj osjećaj da nosiš blizance je nešto posebno kao i sama trudnoća.

Izostanku mjesečnice u prosincu nisam dala neki veliki značaj, budući da sam u listopadu već imala takvih problema... No, kada se ni u siječnju nije pojavila, odlučila sam napraviti test. Suprug je u to vrijeme bio na službenom putu, no hrabro sam odlučila test učiniti sama. Nije trebalo mnogo da se pojave obje crtice, no meni se činilo kako je jedna nešto svjetlija od druge, pa sam još bila u nevjerici. Suprug, kojem sam odmah javila vijest, bio je ushićen. Bojala sam se razočarenja od lažnog znaka, jer sam nekako očekivala da ćemo imati većih problema sa začećem, no međutim sve strahove je već sutradan otklonio liječnik, rekavši da sam zdravo trudna. Nastupile su suze, smijeh, izmjenjivanje emocija. I za par dana skok u suprugovo naručje. Sa sam u četvrotm mjesecu, i željno iščekujemo našeg - kako smo nedavno saznali - malog princa 

nakon 6 dana sumnje napraviLa sam test 10 dana prije Božića i pokazale se 2 crtice, nisam mogLa doci sebi jer smo na bebi radiLi 2 godine..! Kad mi je muz dosao s posLa daLa sam mu zapakirani test i rekLa mu da ce dobiti uranjeni dar za Božić.. kad je ugLedao zanijemio je, samo se bLago tupavo nasmijao jer smo nakon toLiko vremena pa i zaboraviLi na planiranje trudnoće.. Sutradan smo otisLi gin i vidjeLi na uLtrazvuku maLu prekrasnu točkicu.. Savrsen osjećaj..!

Sad vidim da ovdje nisam nis napisala .
Naime ja sam nekako bas bila sigurna da nisam trudna jer zbog mojih svakakvih ciklusa nekako mi se cinilo da je prenategnuto da smo uspjeli dan prije nego mi je muz otputovao na sluzbeni put u trajanju od 2 mjeseca. Medjutim, taj dan na povratku kuci s posla skuzila sam da hodam i spavam i da se pola puta ne sjecam. Pravac u ljekarnu po test, menga mi je kasnila 3 dana. Dovukla se do doma i pravac kupaona. Dvije crtice se pojavile isti tren. Panika! I jos sam sama, a moram i cekati da se uspijem cuti s muzem, zbog vremenske razlike. Poslikala sam test i poslala mu na mail uz pitanje: Kaj ti mislis da ovo znaci?
Ubrzo me nazvao oboje smo samo ponavljali ajme super, ajme super i umirali od smjeha! Bio je to vrtlog emocija, koji smo eto, nazalost podijeli na daljinu!

Kod nas je bila sreća, jer napokon nakon dvije godine su se pojavile te crtice :)

Drugi najsretniji dan u mom životu!