Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?

kako sam reagirala kad sam saznala da sam trudna?

Test za trudnoću sam napravila 11.4.2013. i kad sam vidjela da je pozitivan, rekla sam sama sebi "Znala sam!" i briznula u plač, ni sama ne znam zašto u tom trenu, valjda sam se toliko uplašila da sam se rasplakala. hahahaha sada mi je to smiješno jer evo baš uživam sa svojom malom curom koja ima sada 34 dana :)

Prvi put bilo je iznenađenje, meni je vijest sjela sasvim dobro, ali suprugu koji je tad bio samo dečko "kao udar groma sa neba" u pozitivnom smislu.Naš sin stigao je 2009te i učinio nas ponosnim roditeljima.
Sada smo postali roditelji drugi put, ovaj put vijest je došla kao savršenstvo

Prvo dijete bilo je željno išćekivano i sve je prošlo unajboljem redu. Željeli smo našem anđelu brata ili sestricu i ponovno sam ostala trudna. Otpočetka je išlo naopačke,počela sam krvariti i nakon samo 9 tjedana sam   izgubila bebu... Bio je to veliki šok za oboje i pojavio mi se strah kako više nećemo imati djece... No nakon 8 mjeseci na testu se pojavila sićušna druga crtica,toliko sićušna i jedva vidljiva da smo oboje mislili kako nam se priviđa. Posjet ginekologu razriješio je naše sumnje,bila sam trudna! No tek nekoliko dana poslije ponovno su krenule iste stvari kao i u prethodnoj trudnoći. Krvarenje i dijagnoza dežurnog doktora:
"Gospođo,ja vam tu ništa ne vidim. Ništa od te trudnoće. Idite kući i čekajte da iskrvarite,mi ćemo očistiti što ostane  i to je to."
 Ja:"Ne,ja to ne želim ponovno proživljavati!!"
 Doktor:" Pa dobro,onda se vratite ujutro,odmah ćemo vas očistiti."
 Ja :" Ne, zar ne mogu ostati ovdje,zar se nemože ništa učiniti?!"
 Doktor:" Pa  dobro,KAD BAŠ INZISTIRATE, evo ostanite u bolnici pa ćemo vidjeti. Ali ja sam siguran da od toga neće biti ništa."
 Odmah sam ostala u bolnici i nakon 5 dana vidjeli su kako bebi srce kuca i da je to sad u redu. Uz strogo mirovanje svaki sam put strepila u bolničkoj sobi što će mi reći kada pođem na ultrazvuk. Nakon 4 tjedna i 4 ultrazvuka (svaki put je bio drugi doktor) Napokon je u viziti glavni doktor rekao. "Mala,sutra ideš na ultrazvuk i ako bude sve u redu ideš u petak kući!" "U petak mi je rođendan,to će mi biti najljepši poklon!!" Sutra je stiglo,strka po bolnici,biskup drži misu-svjetski je dan bolesnika. A ja na iglama cijelo jutro. Napokon su me pozvali da idem na ultrazvuk. Nakon POLA SATA  ultrazvuka doktorica je izmijenjala valjda deset boja i različitih  faca. Pomislila sam kako sad ponovno nešto nije u redu,cijeli svijet mi se srušio,a doktorica nije progovorila ni riječ! Napokon kad sam ju pitala da mi već jednom kaže što nije u redu i dali je s djetetom sve u redu,okrenula mi je monitor od ultrazvuka  i rekla......:
"S bebom je  sve u redu,samo gospođo  vi nemate jednu,nego DVIJE bebe!"
 Ajme šok...noge su mi se počele tresti,cijelo tijelo mi je drhtalo!Nismo znali dali će i ta jedna beba preživjeti,a sad odjednom DVIJE... Kad sam malo nadošla,onako još sva u šoku,odlučila sam nazvati supruga koji je u to vrijeme bio na poslu. I on je u mukama iščekivao moj poziv. 
"Hej ljubavi,ajde  sjedni,moram ti nešto reći..." 
"Ma daj,ne mogu sada,radim. Daj mi reci što ti je rekao doktor,jel s bebom sve u redu?!" 
"Dragi, djeca su dobro,sve je u redu!"
 "Ma što ti pričaš,kakva djeca??!"
 " Pa eto nije jedna beba nego dvije!" 
Šok na kvadrat! Suprug nije mogao doći k sebi! Oboje smo pokušavali prožvakati situaciju i uopće nam nije bilo jasno kako se to dogodilo.  Ali evo,hvala Bogu devet mjeseci kasnije rodila sam prekrasna dva sinčića,sa tri mala mušketira sreća u kući i veselje do neba! Svaki dan je borba!

Imam 41 god i definitivno nikad nisam mislila da ću imati 4-ro a kamoli 5-ero djece.No život me je iznenadio i sada sam trudna sa petim anđelom.Presretna sam zbog toga.Nažalost,to isto ne mogu reći za svog supruga.Ostao je bez teksta kad je vidio test,prošlo je 7 dana od kada sam došla sa prvog pregleda a da me nije pitao apsolutno ništa vezano za bebu.Jučer sam konačno shvatila da on ne želi to dijete i odlučila sam mu reći zbogom.Vratio se kući roditeljima,a ja jača i sigurnija u svoju ispravnost odluke,podigla sam glavu tako visoko da sam skoro srušila sve ove tmurne oblake na nebu :),znajući da sam dovoljno sposobna i hrabra da svoju djecu izvedem na pravi put i bez NJEGA!

Prije mjesec dana, točnije na svoj rođendan napravila sam test na trudnoću. Bio je pozitivan. Samo dan ranije ostavio me dečko jer je sumnjao na moju trudnoću uz objašnjenje da se želi vratiti svojoj bivšoj koja po njegovim navodima također nosi njegovo dijete. Unatoč tome nazvala sam ga da mu potvrdim svoju trudnoću. Rekao je da ne želi brinuti ni o djetetu ni o meni te da pobacim. Nažalost,toga dana, na svoj rođendan, nisam imala s kime podijeliti svoju sreću. Osoba koja je htjela dijete samnom prva mi je okrenula leđa. Tako olako,bezosjećajno,kao da smo bili slučajni prolaznici. Razočarana ali duboko u srcu sretna otišla sam na grob svoje majke koja je nedavno preminula. Tiho sam plakala jer sam znala da nisam sama, znala sam da je majka ponosna. Tih dana bilo je teško, svi su mi rekli da je najbolje za mene da pobacim jer sam premlada, bez  egzistencije, bez ikakvih primanja a još k tomu studentica. S obzirom na to da se moj otac ne slaže s trudnoćom bila sam primorana otići u sklonište za trudnice jer odlučila sam roditi. Obišla sam nekoliko ginekologa jer su neki od njih tvrdili da je beba mrtva te mi dali uputnicu za čišćenje. Nešto u meni govorilo mi je da je dijete dobro,i sada znamo da zaista je, u 3.mj.sam. Borim se protiv svih pritisaka sa strane i ljudi koji misle da znaju što je najbolje za mene. Ali, još veći borac je moje dijete koje čuva dragi Bog ne dopuštajući da mu tako malenom i bespomoćnom

Tog jutra sam napravila 5. test za trudnoću, gubeći svaku nadu. Nisam se ni snašla a već se zarozila druga crtica!!! Zinula sam od sreće i šoka, osjećajući se blagoslovljenom, prekrasnom i život mi je napokon dobio poseban smisao. U iščekivanju da budući tata dođe s posla, spremila sam kuću, napravila fini ručak i stavila u tatin tanjur plišanog medu s porukom: "Netko će se uskoro igrati samnom! :))" Kada je suprug to vidio, bio je sretan i iznenađen kao i ja u prvom trenutku. Dugo smo stajali zagrljeni, sretni i Bogu zahvalni što smo uspjeli :)

Bilo je to prije, još svježa 3 mjeseca :).U braku smo godinu i pol dana, u vezi još iz srednjoškolskih dana i u 9.mjesecu odlučili da se više nećemo paziti pa kad se prime, prime.Kad sam to jutro radila test, sve sam nekako mislila, ma nema šanse da sam trudna, da se odmah od praktički prve "primilo".Kad smo vidjeli 2 crtice, prvo me preplavio šok i strah "kako ću ja to" i bezbroj drugih pitanja, dok je suprug odmah bio sav sretan.Sad sam već u 4. mjesecu trudnoće i željno iščekujemo našeg anđela, nadamo se da ćemo uskoro otkriti i spol :).