Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?

Kako sam reagirala ? Hm.....Prvo kao i kod većine došlo je nenajavljeno pa sam više bila prestrašena ne zbog bebe već reakcije roditelja i okoline.Drugo i treće planirano i tu su bile sasvim drukčije reakcije, samo pozitivne .No dogodilo se i četvrto......Neplanirano! Zbunjena,pa kako? Da bi mi moja prva kćer već tinejdžerica rekla: PA KAJ VI NEZNATE ZA ZAŠTITU?! Osjećala sam sram i strah,plakala sam dva puna mjeseca jednostavno nisam mogla vjerovati da sam trudna.Na poslu mi je krenulo ,djeca su odrasla ,samostalna, i sad opet iznova....Da skratim sve je dobro završilo.Imamo prekrasnog i hvala Bogu, zdravog sinčića .Svi smo ludi za njim,on je naša mala igračka.Svi ga volimo i obožavamo, a ono iza nas sad je samo dobra priča za goste.

Reagirala sam tako da su suze samo krenule..Najvise me obuzela sreca jer dosta dugo nisam mogla ostati trudna i onda kada nakon neznam koliko puta cujete cestitam postat cete majka <3 <3..Joj, sada me odmah trnci produ.To je jednostavno neopisivi osijecaj i cijeli zivot mi se promijenio u trenu ;)

Kako smo se suprug i ja jako dugo mučili sa začećem, uključujući i terapije za liječenje neplodnosti, na kraju smo zajedno shvatili da je jedini način da imamo svoje dijete, zapravo postupak umjetne oplodnje. Tih pokušaja je bilo mnogo i kad sam čula da sam trudna bila sam sva izvan sebe, luda od sreće isto kao i moj suprug. Sjećam se toga dana kao da je bilo jučer, poljubila sam svog supruga i čvrsto zagrlila doktora. Nakon toga sam se, sukladno svojoj katoličkoj vjeri pomolila Bogu i preporučila Mu svoje dijete da mi se rodi živo i zdravo. Danas uživam u svom sinu i gledam ga kako odrasta!

Bilo je jutro,i ranije nego inače stajala sam u kupaonici, sama sa malom trakicom u ruci, trakicom koja je imala dvije crtice na sebi, činile su se ogromne debele i roze a ja sam samo blesavo buljila u njih sa velikim osmijehom na licu i osjećajem postignuća a vrijeme kao da je stalo... nisam znala što da napravim dalje, kome da kažem prvo, kako da kažem,.da li se to zbilja meni dešava? Možda je to sve samo jedna velika zabuna, možda sam popiškila krivi dio trakice, možda ima grešku?! Ali eto i to sam preživjela,moj dragi isto i sada, skoro 9 mjeseci kasnije, moj dragi i ja odbrojavamo dane do službenog upoznavanja naše male princeze

Bilo je ratno vrijeme, 1991 godina. Za vrijeme jedne uzbune otišla sam provjeriti kakav mi je nalaz krvi (test na trudnoću). Sestra me pozvala u ordinaciju, i sa sažaljenjem mi rekla - POZITIVAN JE. U tom trenutku počela sam plakati, sestra mi je rekla - GOSPOĐO, MENI JE JAKO ŽAO, ZNAM DA JE RATNO VRIJEME...
A ja sam samo odgovorila: Meni nije žao, plaćem od sreće i jako, jako želim to djetešce. I prolazile smo moja curica i ja puno uzbuna, puno panike i straha, ali za devet mjeseci ugledala sam najljepše plave okice na svijetu i dobila najbolje i najvoljenije biće zbog kojeg i sama postojim... Ona je sada studentica i ujedno moja najbolja prijateljica.

suze od straha, suze od sreće, histeričan smijeh od šoka i trenutačni nalet mučnine, jer ipak sam trudna,ne... :))) jedan od trenutaka u životu kojeg se rado sjećam :)

Šok....to je riječ koja opisuje kako smo se mi osjećali..Iako smo bili u braku dvije godine, iako smo oboje zaposleni, ipak nekako još nismo bili spremni na "plusić".  Ali nakon početnog šoka i nevjerice i pitanja "Pa kako ćemo mi to?", polako smo se primirili i počeli zapravo biti sve sretniji zbog toga što se beba sama "pogurnula", jer da je čekala da se mi odlučimo da smo spremni, nebi sad bili u ovom sretnom iščekivanju. :D Znam se našaliti i reći da je valjda zato Bog tako odredio da trudnoća traje 9 mjeseci, da se svi stignemo priviknuti da tu ideju.

Mi smo bili u braku nešto manje od godine dana i htjeli smo dijete al bilo bi dobro još napraviti ovo pa ono i tak se nismo  mogli odlučiti baš krenuti na dijete nego smo rekli kad se desi desi. I malo se opustili i ubrzo radili test. Moj muž je bio "logističar", on je sve proučio što i kako s testom, i obavili mi sve i kaže on eto sad čekamo 5 minuta. A crtica se pojavila isti čas! Ja kažem:"Ajme trudna sam!!!" A on:"Ma moramo čekat 5 minuta!" Reko:"Misliš da će nestat za 5 minuta?!?!" Sretni i prestrašeni i zbunjeni ;))))

Poslije posla sam otišla u ljekarnu,uzela test,uletila u stan prije nego što je muž uspio vidit i čim sam vidila da se pojavljuje druga crtica vrištala sam iza zatvorenih vrata test će biti pozitivan( on naravno nije znao da se ja uopće testiram  ),pa mi je hladnokrvno odgovorio : "Kakav test?? " Ja sam mu odgovorila :"TEST NA INTELIGENCIJU!" . Odmah su mi suze krenile ,šok,šok i šok.Muž i dalje bio u većem šoku i rekao :" A zašto ti sad plačeš  pa dobro trudna si,hajmo odigrat jednu partiju yamba!" . Uvijek ću se tome smijati! Trebalo je da prespavamo da shvatimo što se događa,a nakon par dana kada je doktor potvrdio i rekao sve je u redu nestao je strah i ostala samo neizmjerna sreća!