jutro žemskice 
joj stvarno je komplicirano to s tim bolovanjem i naknadama...ajde meni je "samo" 1000 kn manja plaća ali nekom ko ima veća primanja je to razlika od 2, 3 t. kn...i ženama se ne isplati biti na komplikacijama...čak ni ako moraju, čak ni ako rade fizički težak posao...ma

evo baš mi mama priča od njene kolegice kćer je negdje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima...zbog poteškoća na kraju trudnoće imala jhe dogovoren carski rez, svoj apartman, doktore...ma sve super ali na posao se mora vratiti za mjesec i pol...to je njihov porodiljni jer ti je 40 dana dosta da se oporaviš od poroda...tako da možemo još koliko toliko biti sretne

Jutro

Ja radim punom parom i nije mi to toliko naporno koliko činjenica da ujutro moram jako rano ustajati. 

I onda automatski više jedem tijekom dana i lošije se osjećam. Prije sam prvi puta jela u 11 sati. Sada već dva puta moram dotad jesti da ubijem mučninu. I onda oko pola 5 tako navalim na ručak da mi trebaju dva sata da dodjem k sebi od pritiska u želucu .   I onda se već praktički bacam u krevet i dan mi ode..

Ali vikendom.. uživancija. Ja planiram raditi negdje do početka srpnja. Tako da izbjegnem najgore ljetne vrućine, ali i da imam vremena pripremiti se za bebicu. A bome i naspavati se ujutro (ako ću još tad uopće moći).

ryanne mogu misliti kako je sve te trudničke tegobe i želje uskladiti s poslom...

ja vidim da je meni sve teže i teže sjediti, počne me boliti trbuh tako da ne znam kako bi sjedila na onim malim stoličicama u vrtiću a i ne znam kako bi da mi ne sjede u krilu, da ih ne dignem, ne mazim...zapravo mislim da im nebi bila dobar odgajtelj sada...

Sretna sam što imam super kolege i šeficu (ženski rod! ) pa me svi maze i paze. I hrane.
Ali ipak posao uzima svoj danak, makar bio uredski. 

Nakon radnog dana i svog tog umora jednostavno nemam vremena ni pojmiti da sam trudna. Ponekad se tek na putu doma s posla sjetim pomaziti trbuščić. Ali dobro da zalutam tu i tamo na Klokanicu pa se onda sjetim da imam malu štrucu u sebi. Zato se bojim da ću se jednom probuditi, shvatiti da sam pred porodom i da ću se morati u par dana naviknuti na tu ideju.

Baš zato barem 2 i pol mjeseca prije poroda odlazim s posla. Da imam vremena pripremiti i sebe i stan.

I ja još radim i bude mi teško ustati se, možda najviše to. Posao uspijem odraditi, iako mi motivacija polako pada na nulu, moram priznati.. I isto kako Ryanne kaže, skoro pa zaboravim da sam trudna, što možda nije loše jer ne stižem brinuti i paničariti, ali onda željno dočekam vikend i uživam u svakom trenutku.  

Još ću izdržati do početka lipnja, tada sam mislila na godišnji. I onda ću nakon njega vidjeti hoću li još raditi i koliko, idealno bi bilo odraditi još srpanj pa onda otići redovno na porodiljni, ali vidjeti ću.

Istoo, kad dođem doma toliko sam umorna d ane znam za sebe..I zaboravim na trudnoću..Sjetim se kad idem na wc onda pričam sama sa sobom i mazim trbuh LOL Ako me netko čuje misliti će si ova je prolupala :) :) :)

Pozdravi iz uredaaa

Hahaha. Tako i ja nenana. Kad idem na wc onda nas dvoje razgovaramo. Nije najljepše mjesto na svijetu, ali što ćemo...

a joj cvarak...malo te imunitet zeza 

ja sutra idem na pregled pa ćemo vidjeti šta je novog 
išla sam pogledati kolica u chicco i oduševljena sam totalno...tako da je odluka već pala...
jutros se vagala i eto stoji težina na 4,5 kg i to me baš veseli pošto mije često slabo i tada mogu jesti samo kruh ili čokolino...

Cvarak super za bebicu :) A lollipop javi se poslije pregledaa