Jao, sram me je i pisati ovdje nakon što sam pročitala sva ova uzorna ponašanja. Problem koji je bio više moj nego od moje djevojčice Nine, je bio taj što ona nikada nije gladna. Pa smo sa njezinih pet mjeseci završili na pretragama u Klaićevoj bolnici i u privatnim poliklinikama. Nakon svakojakih testiranja ustvrdilo se samo da moja mala ljubilica voli puuuno zezati svoju mamicu, a savjet koji smo dobili od jedne poznate tete doktorice je glasio ovako: draga gospođo morate se uistinu svojski potruditi ako želite da vam dijete ima prosječnu težinu, i što sam ja mogla onda učiniti sa djetetom koje nije gladno? Počela su cirkusiranja i majmuniranja tokom njezina hranjenja samo da ona zabavljena otvori usta i da jede. Kada smo mi ukućani postali nezanimljivi počeli smo joj puštati crtiće, bilo što samo da pojede obrok, mislim barem 60% posto od onoga što sam ja smatrala da je njezin minimum. Danas je situacija malo bolja ali i dalje joj dozvolim igračke za vrijeme hranjenja i sve to radi onog njezinog minimuma koji mora pojesti. :(
Bonton je dobrodošao bez obzira na uzrast, nikad nije na odmet ponoviti neka opća pravila ponašanja, jer ponavljanje je majka znanja. Nisam neki tradicionalist koji se drži špage, ali ne volim kad netko s nosom u tanjuru srće juhu, e to mi je jako ružno za vidjeti, kao i mljackanje ili pričanje s punim ustima. Što se tiče djece pravila su jednostavna: pranje ruku prije jela, nema udaranja priborom o tanjur i majmunisanja. To bi bilo ukratko o mojoj obitelji i meni, spadamo u kategoriju normalnih koje ponekad treba usmjeriti. 
Kod nas za stolom je uvijek zanimljivo.Mira nikad nema.Sto se tice neke kulture i pravila dijeca uvijek sijede za stolom sa svima nama, i uvijek jedemo svi zajedno.No,kada se najedu znaju se namjerno glupirati kako bi bili u centru paznje.Nema mi gorega kada sa njima za stolom moraju biti i njihove igracke, jer inace nema sanse da oni jedu.Mnogo puta me razljute pa kazem nemoraju jesti,dok guza ogladni doci ce oni.Ali, onda im se opet sazalim i tako to stalno ide.Najzanimljivije od svega je sto u vrticu se za njih nezna,tete kazu da jedu sve jos nekad traze i tanjur vise..Ali doma, doma jednostavno onda izbace svu energiju..Sto se tice pranja ruka i ostalih stvari toga se jako dobro drze :)
Lijepo ponašanje i pravila ponašanja za stolom jedan je od “problema” kojeg tako nazivaju roditelji djece s kojima se vrlo često ne može izići na kraj.
Pošto nemam djece, ali ću ih zasigurno uskoro imati, ne postoje pravila za stolom,
jer ih jedino mogu zadati svim svojim rekvizitima i materijalima koje svakodnevno izrađujem za potrebe u vrtiću djece, kao odgajatelj.
Ali zato znam pravilo zbog kojeg će se djeca htjeti lijepo ponašati za stolom,
i uskoro više neće biti grimasa, smijanja, i odbijanja zdrave hrane koju djeca uvijeeeeeek smatraju bljutavom, jer kad bolje pogledamo - i nama je špinat i blitva bila bljutava u njihovoj dobi. :)
Prvo i osnovno - Djeci servirajte hranu s ljubavlju, što znači da se od obične blitve i jajeta na tanjuru može pojaviti zečić sa velikim očima koji voli papati mrkvicu.
Dakle, kada djeci servirate hranu, napravite ga tako da uključite malo daha kreativnosti.
U to možete uključiti i dijete, pa će biti još bolje.
Od hrane stvorite oblike na tanjuru koji će djeci biti primamljivi, i ono će biti zaokupirano hranom, a ne kreveljenjem i smijanjem. Od samo malo prokuhanog graška možete stvoriti jednostavan oblik zelenog bora, a od jajeta - sunce koje se smije svaki put kad ga dijete odluči pojesti.
To je jedan od načina na koji će dijete sretno sjesti za stol, način koji prakticiram sa malom rođakinjom. Također, sin kolegice koji je imao problema sa jedenjem juhe, sada trči za stol jer zna da će se igrati aviona koji slijeće na pistu.
Eto, toliko od mene. :) Nadam se da će netko iskoristiti moj savjet,
a ja bih voljela naučiti još koju metodu, kad će mi zatrebati u odgoju svoje djece.
Zatrebat će mi pravila koje ću moći bilo kada iskoristiti, s obzirom na brzinu života, stres, svakodnevne obveze, u kojima neće biti toliko vremena kao sada, gdje još uvijek mogu proučavati, isprobavati i učiti na primjerima. ;)
Osim onih osnovnih pravila lijepog ponašanja za stolom, uveli smo dodatno, a to je da djeca moraju ostati za stolom sve dok traje obrok, odnosno dok svi ne završe sa jelom. Razlog uvođenja tog pravila je taj što se djeca često znaju žuriti, odnosno na brzinu sve strpati u sebe kako bi se čim prije vratila onom što su radila prije obroka, tj. igri u svoju sobu ili na igralište, dok smo mi još na juhi…Zajednički obroci za mene su jako važni, pogotovo oni nedjeljni jer smo onda svi na okupu i možemo porazgovarati svi zajedno. Primjena tog pravila daleko je od idealne, ali postignut je napredak, sa 5 - 10 zajedničkih minuta za stolom, došli smo na 15…
Prosla su vremena kada su djeca jela za jednim stolom, a odrasli za drugim. Danas se sve pak vrti oko njih. I neka! Djeca su nase najvece bogatstvo, razlog zasto ponekad kuhamo iako nam se ne da. To, medjutim, ne znaci da za stolom moze vladati kaos. I najamanje dijete koje uci jesti moze i mora nauciti biti pristojno.
Dakle, hranom se ne igra, vadi iz tanjura i baca okolo. Tome sam svjedok, vjerovali ili ne, gotovo svakodnevno prilikom skolske uzine sedmih i osmih razreda u skoli u kojoj radim. Prema hrani treba imati postovanja.
Mi za stolom pricamo. Zasto ne bi? Naravno, ne punih usta da nam sve frca okolo, ali za stolom volimo razgovarati o tome kakav nam je bio dan, sto cemo dalje raditi i slicno. Ne urlamo na sav glas i pjevamo.
Lijepo je pohvaliti dobar rucak/veceru. Svi volimo dobiti kompliment, zar ne? ;) To ucim i svoju djecu.
Sortiraj odgovore
Najstariji