prije svakog obroka peru se rukice.starija sjeda na stolac s dva jastuka,a mlađa u hranilicu.zaštitimo odječu i ispred starije cure (ima 29mj.)stavim plastični tanjur i plastičnu zličicu.obožava sama papati,a mladu kćer hranim ja.nepričamo s punim ustima,nesmijemo bacati hranu na pod i dižemo se od stola kad svi pojedemo.poslje se umijemo i djeca se odu igrati,a ja pospremim stol i operem suđe.
Kod nas je za sada jedan 4godišnjak. Postoje neke pravila od početka, pranje rukica, sjedanje za stol, nema glupiranja i ustajanja za stolom. Jede se koliko se može, ako više nemože..onda ustane i to je to.
Isto tako mališan je od malih nogu shvatio kuda ide suđe, pa ima naviku da svoj tanjur i pribor uvijek sam odnese i stavi u sudoper.
Mi smo u fazi da sve kopiramo od starije sestre, pa nam je malo lakše jer seka je primjer super vladanja. Nema glupiranja za stolom, ruke se peru prije i poslije jela, stavlja se na tanjur onoliko koliko će se pojesti, nema šetanja dok svi ne završe sa jelom, tanjuri se stavljaju u sudoper i tako…. sve po vojnički i nema problema. Čak je i zabavno jer mu dopuštamo sve što i seka može….
Uhhh…ova knjiga prava je za nas! Moja curka je valjda od prve kašice veeeliki problem za jelo; puno toga ne voli, jednostavno joj se na neke stvari želudac diže… Tako da nam je valjda oduvijek samo cilj da što više pojede uz što manje brljanja. Sada kad je ipak donekle veća, malo je lakše sa njom. Važno je lijepo sjediti za stolom, bez lupanja, igranja i razbacivanja hrane. Također ne stavljati velike zalogaje koje neće moći progutati, Pranje ruku prije i poslije jela…. to su neka pravila koja nastojimo poštivati :)
Ajoj,muko moja! Kod nas posebno za nedjeljnim ručkom sve je urnebesno.Sjedaju za stol ko da padaju s neba.Svak po svojem…Užas! Žao mi je zbog toga jer rijetko kada smo svi zajedno oko stola, a kad jesmo ne traje dugo.U“ tišini” ručamo , pribor se pokupi opere…. I to je to. Uvijek ostanem sama za stolom sa svojim jednogodišnjim sinčićom koji ne jede tako brzo,hvala Bogu. Bonton.Bonton kod nas teško da postoji. No kad smo u gostima to je druga priča : pristojno se ponašaju i uvijek stave u tanjur koliko im je dovoljno za razliku nego kod kuće. Zašto je to tako neznam
Uz sva pravila koja sam odredila vezano uz ponašanje za stolom (trudila sam se da ih previše ne opterećujem), ipak ima nekih kikseva koje naprave, ali oni su djeca i još uvijek uče. Često se dogodi da proliju juhu, ponekad si u tanjur stave previše pa ne mogu pojesti…
Sve rješavamo razgovorom, ali ipak moram priznati da mi jedna stvar najviše ide na živce - kada je na stolu cikla obavezno imam zaflekan stolnjak. Uz sve molbe da paze uvijek im barem malo te prefine salatice koju obožavaju padne na stolnjak.
pravila..ah pravila ,naravno postoje ali ona su tu da bi se kršila!
Sjedimo u utorak za stolom stariji sin ,ja i suprug
a malac se nalaktio kao da je za šankom i suprug ga upozori a on:“teška mi je glava”.
(supruga inače naravno više slušaju jer je mama cijeli dan doma pa je motaju oko malog prsta)
i baš mu on kaže eto sljedeći put u knjižnici posudi Bonton .
No eto mama kao mama da mu da malo da razmišlja kaže za 8.rođendan umjesto igračaka češ dobit Bonton da se naučiš kako se ponašat za stolom.
Šta mislite koji je bio njegov odgovor,naravno :“baš neću”
Ma ne mogu reć da oni ne slušaju i da se lijepo ne ponašaju ,ali ponekad izlude uglavnom najviše kod ručka koji je inače vrijeme kada smo najviše na okupu pogotovo vikendom.I onda priče pa ručak traje nekada i 1 h.Nakon pranja ruku njihovo je postavljanje stola,ponekad i čišćenje,pozdravljaju susjede i poznanike,ne psuju i jako su tužni kada netko upotrebljava kako oni kažu “grube rijeći” ali kao i sva djeca(naravno pa to su dječji nestašluci kojima se mi smijemo) imaju i loše trenutke.Izbirljivi su što se tiće jela -kao i mama pa se uvijek borimo oko toga; naravno stariji sin bi bio najsretniji kada bi svaki dan bila pizza ili bolognes a mlađi varivo od mahuna ili tijesto sa vrhnjem.Što da na kraju kažem bili bi sretni da osvojimo knjigu Bonton ,jer mama stvarno ima namjeru kupit a i nama odraslima ponekad treba da se sjetimo!!!
Zaboravih napisati da se prije jela peru ruke i da Luka postavlja stol i slaže salvete. Nakon desertića se peru zubići (nevezano uz temu Luka ima krasne zubiće). Dugo nam je trebalo da se uspostave pravila jer je Luka mali izbirljivac a ja sam mu dugo išla niz dlaku i spremala samo jela koje on voli ali onda je tata rekao stop i uveo raznolikost u prehranu a Luka je polako probavao žlicu po žlicu, vilicu po vilicu dok nismo došli do stadija da jede gotovo sve. Zeleno povrće mu još uvijek na šmeka al malo pojede. Sretna sam što voli mahunarke i žitarice pa povrće izmiksam i sakrijem u variva tako da ni ne zna da ih papa. :)
Po pitanju pravila znam biti dosta stroga. Za stolom se nikako ne igra, a ruke uvijek moraju biti na stolu. Nikako na glavi ili pod stolom, jer onda hrane ima na sve strane. Moram priznati da se svako pravilo prekrši po nekoliko puta tijekom objeda, ali to se i očekuje. Isto tako, pravilo je da svi objedujemo zajedno za istim stolom i da se za to vrijeme ne gleda televizija. Iako nastojim da se ne priča dok se jede, a to se uredno krši, jednom me jaaako iznenadilo moje najstarije dijete. Nakon postavljenog pitanja, kako je danas bilo u školi, odgovor je glasio: “Mama dok se jede ne priča se.” Ostala sam osupnuta i tek naknadno shvatila da je to bio vrlo vješt način za izbjeći temu.
U konačnici, djeca su tu da ih naučimo pristojnom ponašanju, ali ipak su oni djeca. Što god se može naučiti kroz igru dobro je došlo.
Osnovno i najvažnije pravilo kod sjedanja za stol je da se ne može sjesti i jesti ako ruke nisu oprane. Tu naviku smo već dobrano usvojili pa je ona postala svima kao sastavni dio za početak obroka. Za stolom svi uzimaju hranu koja je na stolu koliko hoće i što hoće jesti , nema ograničenja ni prisile. Jedno od pravila je da poslije obroka 2-3 sata nema nikakvih namirnica za jesti ( zato je bio obrok i tada se trebalo jesti).
Sortiraj odgovore
Najstariji