Uz standardno da se zna kad je doručak,ručak,večera.Da nema slatkog-slanog prije obroka,za našim stolom zna se gdje ko sjedi,neigra se sa hranom,razgovaramo (naravno ne punih usta),ima pravo svatko da kaže ako nešto nevoli (uvijek postoji zamjena da se održi pristojan obrok) ali se ne govor  fuj,bljak i ostalo.Sa hranom se ne igra nego se ona jede.Kako djeca rastu tako se rastu i naša pravila u skladu s njihovim godinama.I nema mi ništa draže nego kad vidim da dijete sa slašću i tekom jede hranu i meni kao kuharici je to velika pohvala a isto tako i pticaj da to druženje što duže potraje.

pa moram priznati da u mojoj obitelji od tradicionalnih vrijednosti koje su usadjene skoro svima nama,djeca se moraju pridrzavati ovoga : za ruckom se sjedi pristojno,ne mljacka se,ne drze se laktovi na stolu...naravno,ne govori se fuj,bljak i sl.jer nauceni su svi da neki nemaju ni to...

Djeca ne bi smjela ustajati od stola do kraja bilo kojeg dijela jela. Treba se znati red kad se jede, tek kad smo svi gotovi onda se ustati od stola. To vrijedi za djecu kojima se to može reći, pa mislim da je to iz 3. godine ne prije.

DOK SE JEDE NE PRIČA SE.
KAD SE JEDE NEMA IGRE.
PRIJE JELA OPRATI RUKE.  
LIJEPO SJESTI ZA STOL.
NE UZIMATI HRANU IZ TUĐEG TANJURA.
NA TANJUR SE STAVI ŠTO ĆE SE POJESTI.  
KAD SI GOTOV LIJEPO PRIČEKAJ DOK DOĐE DRUGO JELO.  
NEMA UDARANJA NOGAMA I RUKAMA DOK SE JEDE.
NE JESTI PRSTIMA HRANU KOJA SE NE JEDE PRSTIMA.

Hrana se  jede polako i žvače se svaki zalogaj,mirno se sjedi na stolici to su naša pravila.

Pravila u našoj obitelji postoje, no nisu tako rigidna i za stolom se ne ponašamo razuzdano, no niti kao vojnici sa pripadajućom stegom. Ta nepisana pravila su nešto što se podrazumijeva i automatski se poštuju. Uglavnom su to pravila da se prije objeda operu ruke, da se za vrijeme jela ne razgovara, i da se ne ustaje kad netko završi nego tek tada kad svi završimo s objedom.

Djecu treba od malih nogu naučiti nekim pravilima ponašanja, ne treba biti rigorozan al treba ih naučiti pristojnosti. Naša pravila su takva da nakon nekog vremena postanu navike, i kako su nama naši roditelji usadile te dobre i pristoje navike tako i mi pokušavamo svojoj djeci. Primjerice pranje ruku prije i poslije jela, najprije se pojede obrok a tek onda se mogu jesti slatkiši, ne jedemo prstima već žlicom, vilicom i nožem, hrana se ne mljacka i ne govori se ružno o toj hrani ( pokazali smo im primjer kako mnoga djeca u današnje vrijeme nemaju što jesti).

djeca su ogledalo svojih roditelja troje ih imam i imaju puno obaveza u školi pa jedu kako koli dolazi kuči

Dragi čitatelji i čitateljice, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju.
https://klokanica.24sata.hr/skolarci/razvoj-djeteta-od-7-do-14-godina/bonton-za-djecu-i-mlade-937
Našu knjigu tjedna "Bonton za djecu i mlade" osvojili su: denino i Jasminkauv.
Čestitamo dobitnicima, a oni će biti obaviješteni mailom.

Pozivamo vas da nam i dalje pišete o pravilima ponašanja za stolom u vašoj obitelji!