Zbog čega nastaje žutica kod novorođenčeta, koji su uzroci, što je produljena žutica i imaju li roditelji razlog za brigu, piše prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
Žuticom nazivamo žutilo kože i sluznica koje nastaje zbog povišenja bilirubina u organizmu. Pri spomenu žutice, većina ljudi pomisli na zaraznu žuticu, no kod djece, a osobito u beba uzrok najčešće nije infekcija, već su razlozi sasvim drugi. Neke žutice su čak sasvim bezazlene poput fiziološke žutice u novorođenčeta. Žuta boja kože koja nije nastala zbog povišenja bilirubina, nije žutica, no laik ju može lako zamijeniti za pravu žuticu. No, u takvim slučajevima je žućkasta samo koža, ne i sluznice, znači nema žutila bjeloočnica. Uzrok tomu obično je učestalo uzimanje hrane koja je bogata beta karotenom (mrkva, naranče, mandarine.).
Kako nastaje žutica?
Bilirubin normalno nastaje u tijelu kod svih osoba, prirodnom razgradnjom krvnih stanica, prerađuje se u jetri i dalje izlučuje putem žuči u crijevo, a dijelom i putem mokraće. Stoga utječe na obojenost stolice i mokraće, ali ne boja kožu i sluznice dok su njegove vrijednosti u krvi uredne. Za održanje normalnih razina bilirubina u krv bitna je ravnoteža između njegovog stvaranja, prerade u jetri i izlučivanja. Ukoliko je bilo koji od tih procesa poremećen, primjerice bilirubin se pojačano stvara, slabo razgrađuje u jetri ili ne može izlučiti, dolazi do pojave žutice.
Mogući uzroci žutice prema dobi
Žutica u novorođenčeta najčešće je fiziološka tj. normalna pojava koja nastaje zbog prirodnog porasta bilirubina u ranoj dobi; nije zarazna i dok je u okvirima fiziologije ne treba ju liječiti. Razlog toj žutici je prirodno pojačano stvaranje bilirubina u ranoj dobi te istovremeno sporija prerada u jetri zbog nezrelosti. Javlja se u 50-70% donošene, i čak 80% nedonošene novorođenčadi. Tu fiziološku pojavu žutice najvažnije je razlikovati od patološke koja se javlja u nekim slučajevima.
Žuticu smatramo patološkom ako se ona javi jako rano (već u prva 24 sata), ili predugo traje (u pravilu preko 2 tj.) ili su previsoke vrijednosti bilirubina. Veću sklonost patološkoj žutici imaju djeca koja su prijevremeno rođena, male porođajne mase, koja su pretrpjela traumatski porod, kao i djeca majki koje imaju dijabetes. Također nepodudarnost Rh faktora i krvne grupe majke i djeteta dodatni je rizični faktor za patološku žuticu. U rodilištu se uvijek prati pojava žutice i ocjenjuje njezina težina i uzrok. Ovisno o starosti novorođenčeta i visini bilirubina procjenjuje se potreba za terapijskim snižavanjem bilirubina i daljom dijagnostičkom obradom.
Naime, jako visoke razine bilirubina (kada se približavaju 400 umol/l) mogu ugroziti zdravlje djeteta i ostaviti dugoročne posljedice, prije svega na mozak, tj. psihomotorni razvoj. To je jedan od razloga zašto novorođenčad ostaju u rodilištu najmanje 3 dana (to je najrizičnije razdoblje), pa i kada su potpuno zdrava. U slučaju porasta bilirubina do kritičnih vrijednosti primjenjuje se fototerapija (terapija svjetlom), a ponekad i izmjena krvi.
Produljena laktacijska žutica nakon izlaska iz rodilišta
Po izlasku iz rodilišta često se susrećemo s produljenom žuticom. Srećom, u toj dobi najčešće se radi o takozvanoj laktacijskoj žutici. To je bezazlena žutica u djeteta na prehrani majčinim mlijekom, koja nastaje zbog nekih tvari u mlijeku koje podržavaju žuticu. Ista može trajati čak i do dva mjeseca. No, to nikako nije razlog da se prestane dojiti ili prekida dojenje. Naime, majčino mlijeko je najbolja hrana, a laktacijska žutica sama spontano prolazi i ničim ne remeti zdravlje djeteta (vrijednosti bilirubina nikada nisu ugrožavajuće visoke).
Ipak u ranoj dojenačkoj dobi moramo biti oprezni da ne propustimo žuticu koja je posljedica nekih ozbiljnih uzroka koje je potrebno hitno liječiti. To su moguće infekcije (prije svega mokraćne, ali i druge), prekomjerni raspad crvenih krvnih stanica (hemolitične anemije), bolest jetre ili smetnje u protoku žuči. Stoga, ako roditelji uoče da je dijete dugo žuto (preko 2 tjedna) ili sve jače žuti, ili ima i neke druge tegobe, tj. slabo jede i slično, potrebno je javiti se liječniku kako bi procijenio ima li temelja za dijagnostičku obradu.
Pedijatar će uvijek tragati za znacima koji upućuju na mogući patološki uzrok: orijentirati se o tome kako dijete napreduje na tjelesnoj masi, ima li temperaturu, da li je zadovoljno, informirati se o boji mokraće i stolice. Tamna mokraća i svjetla stolica uvijek govore za patološke razloge žutice, tj. posljedica su smetnje u protoku žuči na bilo kojem nivou od jetrene stanice do utoka u crijevo. U slučaju takve situacije nužna je hitna i bolnička obrada da se ne zakasni s dijagnostikom nekih ozbiljnih stanja.
Svaka ponovna pojava žutice u dojenaštvu nakon što je fiziološka žutica jednom prošla te svaka pojava žutice u starije djece i odraslih zahtijeva dijagnostičku obradu, tada prije svega u smjeru infektivnih bolesti, ali i kroničnih bolesti jetre i žučnih puteva ili hemolitičke anemije. Terapija je prije svega ovisna o uzrocima koji se otkriju dijagnostičkom obradom, tako da je najvažnije razriješiti uzrok žutice.
