Nakon što se mama vratila na posao nakon porodiljnog, tata je čuvao njihovog tromjesečnog sina i kad beba nije prestala plakati, stresao ga je. Dječak je završio u bolnici s krvarenjem u mozgu i danas ima posljedice, a mama sada želi proširiti svijest o sindromu stresenog djeteta
Mama Angie Setlak iz Seattlea podijelila je neizmjerno tužnu priču s web portalom Love What Matters kako bi podigla svjesnost o sindromu stresenog djeteta. Njen sin Xavier rođen je 2018. godine i kad je bio beba, njegov tata ga je stresao i završio je u bolnici.
Nakon izuzetno stresne i teške trudnoće tijekom koje ju je partner varao i u kojoj je imala visoki tlak, njezin sin Xavier rodio se četiri tjedana prije. Dječak je bio rođen zdrav, ali proveo je 16 dana na odjelu neonatologije. Sve je bilo 'savršeno' prva tri mjeseca, ali nakon što se vratila na posao, to se promijenilo.
"Cijeli dan sam dobivala poruke od Xavierovog oca o tome kako je 'težak' i rekla sam mu da moramo pronaći neko drugo rješenje kako ga ne bi on morao čuvati cijeli dan. Dok sam bila na porodiljnom, bio je sam s njim najviše dva sata i sve je bilo u redu. Njegov tata radi noću i plan je bio da čuva Xaviera po danu kad sam ja na poslu, a ja bih ga čuvala po noći dok on radi. Moj bivši partner odgojio je desetogodišnje dijete, i iako sam bila skeptična, uvjeravao me da će sve biti u redu", napisala je i naglasila da nikad nije ni pomislila da bi beba mogla biti u opasnosti, ali jednom joj je Xavierov tata poslao poruku u kojoj je pitao 'smije li ubiti bebu sad'. Tad ga je uvjerila da će uskoro doći doma.
"Cijelo vrijeme sam mislila 'još samo nekoliko sati i bit ću doma s bebom. I tad u 14:30 sati dobila sam poruku za koju se svaka majka nada da je nikada neće dobiti.
Xavier je prestao disati. Dođi odmah doma.
Nazvala sam ga i pitala što se dogodilo i on je odgovorio: 'Zagrcnuo se na mlijeko i idemo u bolnicu'. Skupila sam stvari, obrisala suze i krenula u bolnicu. Dok sam stigla tamo čula sam moju bebu kako plače i mislila sam da će sve biti u redu. U sobi je bilo puno liječnika. Nakon što su se stvari smirile, pustili su me kod njega i držala sam mu ruku. Odjednom je bio tih i blijed. Znala sam da nešto nije u redu.
Liječnici su potvrdili da ima krvarenje u mozgu. U naletu bijesa njegov otac ga je stresao i bebu su stavili u medicinski induciranu komu, jer je imala napadaje.
Čula sam sve, od toga da će možda ostati slijep do toga da nikad neće moći hodati, govoriti, kretati se, učiti... Ali znala sam da će mi se vratiti.
Nakon 17 dana, Xavier je pušten kući. Njegov otac bio je uhićen za zlostavljanje djeteta. Ne znam detalje i što se točno dogodilo i ne vjerujem da ću ikada saznati pravu istinu. Nakon što je prošlo tri mjeseca od ozljede, fokusirala sam se na to što i kako dalje, a ne zašto se to dogodilo".
Mama dalje objašnjava da se trudi biti 'prisutna' za svoje dijete i 'zahvaljuje Bogu svaki dan što joj je vratio dijete.' Dječak i dalje hoda na fizikalnu terapiju i kod neurologa, oftalmologa, specijalista za neurorazvoj, logopeda...
"Svi mi govore kako sam sretna što se sve to dogodilo dok je bio tako malen, kako su bebe otporne i kako je njihov mozak 'plastičan' u toj dobi. On i dalje ima velik rizik od razvoja cerebralne paralize, ali nećemo znati dijagnozu sljedećih godinu i pol, ako je ima. Posjećujemo stručnjake iz rane intervencije i čvrsto vjerujem da što više radimo s njim, bolje su mu šanse".
Optimistična mama podijelila je ovu priču kako bi ljudi znali da se ovo može dogoditi bilo kome.
Opasne posljedice: Streseno dijete ne događa se drugima
"Mislila sam da se to ne može dogoditi ljudima poput mene. Ostavila sam ga čovjeku za kojeg sam mislila da ga voli i da će brinuti o njemu, a ne ozlijediti ga. Razumijem da je bio frustriran. I ja sam frustrirana s njim dok neće prestati plakati. Ali zato te uče da spustiš bebu i makneš se.
Odeš se isplakati, vikati ili razgovarati s nekim. Izbaciš frustracije i vratiš se bebi. Xavier i dalje plače i ima trenutaka kad ga moram spustiti i otići. Jer to napraviš kao roditelj. Nadam se da će netko tko čita našu priču shvatiti koliko je važno ne tresti bebu. Bez obzira na sve, nikad ne smiješ tresti bebu. Tako je lako izbjeći ovu situaciju. Trenutak bijesa zauvijek je promijenio moju bebu."
Ozljede mogu biti neotkrivene godinama, a roditelji često ne kažu liječniku pravi uzrok problema
"Glavni pokretač reakcije u kojoj roditelji nasilno stresu bebu je njezin plač. To je jedan iznimno neugodan zvuk koji je iznimno važan za bebino preživljavanje. Međutim, u kombinaciji s brojnim obavezama i neispavanošću, kod roditelja izaziva ponašanje koje pojedinac često ne može adekvatno kontrolirati", kaže Iva Brčić, prva certificirana edukatorica i voditeljica programa Najsretnija beba u Hrvatskoj.
"Nakon dana punog stresa i premora, ljudima se naprosto dogodi neobuzdani nalet neuračunljivosti, bijesa ili...kako god to želimo nazvati. Mozak neispavane osobe djeluje kako i one pod utjecajem alkohola. Pojedinac nije u potpunosti svjestan svojih postupaka, niti ih može kontolirati. Nažalost kada beba konačno prestane plakati i kada shvate što su učinili, obično je prekasno. Kod nasilne trešnje bebina glava nekontrolirano ide snažno naprijed ili nazad ili s lijeva na desno. Mozak snažno udara u kosti lubanje što uzrokuje pucanje krvnih žila i oštećivanje moždanog tkiva", kaže te objašnjava da kao posljedica trešnje dolazi do niza ozljeda, ali i da one lakše čak ne bivaju otkrivene sve do školske dobi, a javljaju se u vidu poremećaja u ponašanju ili problema u učenju.
Dijete djeluje i ponaša se normalno nakon trešnje, pa roditelji nikada ne posjete liječnika ili često mu nikada ne kažu pravi uzrok bebinih simptoma. Pa tako letargiju, nervozu, probleme s dojenjem ili povraćanje se pripisuju nekom oboljenju ili kolikama. Izostaje bilo kakav oblik intervencije i te bebe su često opet trešene što samo pogoršava njihove ozljede. Ono što je najgore je da sindrom tresenog djeteta najčešće uzrokuje potpunu ozljedu mozga.
Kao posljedica toga bebe, odnosno, djeca pate od: sljepoće gubitka, sluha, zaostajanja u razvoju, teške mentalne retardacije, problema s govorom i učenjem, problema s ponašenjem i pažnjom, cerebralne paralize.
