Dok se postporođajna depresija sve češće prepoznaje i liječi, jedno drugo stanje i dalje ostaje u sjeni, postporođajna psihoza. Novo istraživanje pokazuje da obiteljska povijest može značajno povećati rizik, posebno među sestrama.
Kada govorimo o mentalnom zdravlju nakon poroda, najčešće se spominje postporođajna depresija. No, postoji i ozbiljniji, iako rjeđi poremećaj koji zahtijeva veću pozornost: postporođajna psihoza. Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu American Journal of Psychiatry, genetska povezanost može igrati značajnu ulogu u riziku razvoja tog stanja.
Znanstvenici s Mount Sinaja analizirali su podatke više od 1,6 milijuna žena koristeći švedske nacionalne zdravstvene evidencije. Otkrili su da žena čija je sestra imala postporođajnu psihozu ima deset puta veći rizik od razvoja istog poremećaja. Ako je sestra imala i dijagnozu bipolarnog poremećaja, rizik se povećava čak 14 puta.
Iako to zvuči alarmantno, važno je istaknuti da je apsolutni rizik i dalje nizak oko 1,6 %. Drugim riječima, ovaj podatak ne služi za stvaranje panike, već za pravovremenu pripremu i informiranost.
“Svaka žena u reproduktivnoj dobi, kao i njezin liječnik, trebaju znati za postojanje, težinu, simptome i obiteljski rizik od postporođajne psihoze kako bi se stanje moglo na vrijeme prepoznati i, nadamo se, prevenirati,” izjavila je dr. Veerle Bergink, direktorica Centra za mentalno zdravlje žena pri Mount Sinaiju i jedna od autorica studije.
Što je postporođajna psihoza?
Za razliku od "baby bluesa" ili čak postporođajne depresije, postporođajna psihoza je hitno psihijatrijsko stanje. Obično se javlja u prvim danima ili tjednima nakon poroda, a može uključivati:
- halucinacije i deluzije
- paranoju
- nesanicu
- nagle promjene raspoloženja
- dezorganizirano razmišljanje
- suicidalne misli ili misli o ozljeđivanju djeteta
Ako se ne liječi, simptomi mogu biti opasni i za majku i za dijete.
Što učiniti ako postoji obiteljska povijest?
Ako znate da je vaša sestra imala postporođajnu psihozu, važno je o tome otvoreno razgovarati sa svojim ginekologom ili liječnikom opće prakse, idealno prije trudnoće ili što ranije tijekom nje.
Rani koraci u prevenciji mogu uključivati:
- planiranje dodatne psihološke podrške nakon poroda
- informiranje partnera i obitelji o ranim simptomima
- izbjegavanje kroničnog umora i neprospavanih noći
- moguće uključivanje stručnjaka za mentalno zdravlje u plan trudnoće i babinja
Rijetki, ali ozbiljni poremećaji poput postporođajne psihoze često ostaju neprepoznati, dijelom zbog stigme, a dijelom zbog manjka informacija. Ova studija ističe koliko je važno informirati žene s povišenim rizikom i omogućiti im pristup sustavima podrške.
“Previše žena s povećanim rizikom za postporođajnu psihozu niti ne zna da taj rizik postoji – i ostaju same s novorođenčetom i bez odgovarajuće podrške,” upozorava dr. Bergink.
Mentalno zdravlje majki treba biti sastavni dio skrbi u trudnoći i nakon poroda. Kada su majke podržane, cijela obitelj ima veće šanse za zdrav i stabilan početak.
