Svaki roditelj vjerojatno je upoznat s ovim „problemom“ i svakog je barem malo nekad izludjelo takvo ponašanje. Zašto žele nositi istu stvar danima i treba li im dopustiti?
Ova tematika, odnosno problematika bliska je gotovo svakom roditelju. I svi smo se našli u situaciji da nas ovakvo inzistiranje na nošenju iste odjeće jednostavno izludi. Tamo negdje u vrtićkoj dobi se obično javlja i može potrajati – kraće i duže. Može biti intenzivnije i stresnije (za roditelje), a možda proći i nezapaženo. To je ona faza kad neki komad dječje odjeće niti ne spremaš, nego samo odložiš do sutra, a nekad (ako uspiješ) brzinski opereš i staviš čim prije sušiti tijekom noći, da ujutro dočeka mladu damu ili mladog gospodina.
Da, klinci nekad imaju fazu u kojoj žele nositi jednu te istu odjeću. Jedan te isti komad odjeće. Jednu te istu haljinu, potpuno iste tajice, jednu te istu majicu ili pak kostim – bilo vrijeme maškara ili ne. Činjenica je da se to dogodi s većinom djece, da većina prođe tu fazu na ovaj ili onaj način, ali je činjenica i da neki roditelji to lakše podnose, a neki malo teže.
No, je li u redu uopće da nose istu odjeću svaki dan i zašto to rade?
Ujutro, kad spremaš klince za vrtić, teško je pronaći energiju i volju za boriti se s njima oko nekog komada tkanine. Pokušaš, ali ako ne ide – odustaneš. Iako, ima roditelja – što razumijemo – koji ne mogu prihvatiti ovu ideju i ne dozvoljavaju takva „izvolijevanja“. Teško je reći tko je u pravu. Ili možda nije tako teško?
Stručnjaci kažu, naime, da je potpuno normalno i razumljivo da dijete želi nositi isti komad odjeće svaki dan tijekom nekog vremena, te da je to sasvim normalan dio razvojne faze.
Zašto to žele?
Mala djeca tamo negdje do predškolske dobi vole stvari koje su im poznate. Mogu nositi istu odjeću, čitati iste slikovnice ili gledati iste filmove jer je to ponavljanje predvidljivo, a predvidljivost je utješna. Tako kaže dr. Alicia Goodman, psihologinja.
„Svakog dana uče toliko novih stvari da ono što već razumiju i što mogu predvidjeti smanjuje preopterećenje njihovih osjetilnih sustava i sustava učenja", objašnjava ona.
Osim tog, kad nose isti odjevni predmet, oni se na neki način oslobode određenog tereta nepoznatog, pa imaju više mogućnosti svoju pozornost usmjeriti i usredotočiti na učenje novih stvari. To im, između ostalog, pruža osjećaj sigurnosti, kao i priliku da potvrde svoju neovisnost. Djeca u ovoj dobi također uče autonomiji - drugim riječima, potvrđuju činjenicu da su odvojena od svojih roditelja. Oni također počinju formirati svoj identitet i vole provoditi svoja novoformirana mišljenja.
„Također je važno da nauče kakav je osjećaj kad im je malo hladno ili malo pretoplo, pa ako žele nositi zimsku jaknu usred ljeta, neka to naprave”, kaže ona. „Naučit će iz iskustva i sljedeći put napraviti bolji izbor za sebe.“
Mnogo toga se isto tako svodi na kontrolu – djeca žele kontrolirati donošenje odluka, a odjeća je jedno od područja u kojima imaju pravo glasa.
Da im dozvolimo?
Mala djeca smatraju da je ono što je poznato utješno, a nošenje nečeg novog narušava taj osjećaj poznatog. Roditelji mogu jedino prihvatiti da su svađe oko odijevanja normalan dio odrastanja, a puno je lakše kad razumijemo zašto se to događa, kaže psihologinja Goodman.
„Mislim da je dobro pravilo ako ne uzrokuje nikakvu štetu vašem djetetu, vjerojatno je u redu da to jednostavno pustite. To je također jedan od prvih načina na koji pokazuju neovisnost i izražavanje vlastite volje - odabir vlastite odjeće način je da kažu: 'Ovo sam ja!"
