Ako dijete ne može zaspati bez vas pokraj sebe, vjerojatno ste se barem jednom zapitali stvarate li mu “lošu naviku”. No stručnjaci poručuju da potreba za blizinom tijekom uspavljivanja ne znači nužno da će dijete zbog toga biti manje samostalno.
Uspavljivanje djeteta za mnoge roditelje može biti jedan od najiscrpljujućih dijelova dana. Dok neka djeca zaspu sama bez puno problema, drugima je za miran san potrebna blizina roditelja, najčešće mame koja leži pokraj njih dok ne zaspu. I dok jedni smatraju da se djecu treba što ranije učiti samostalnom uspavljivanju, drugi vjeruju da upravo bliskost i osjećaj sigurnosti pomažu djetetu da se lakše opusti i zaspi.
Tema uspavljivanja već godinama izaziva rasprave među roditeljima i stručnjacima. Neki upozoravaju da dijete može razviti naviku uspavljivanja uz prisutnost roditelja, dok drugi ističu kako odgovaranje na djetetovu potrebu za bliskošću ne znači da će ono zbog toga postati manje samostalno ili nesigurno.
Stručnjakinja za spavanje Rachel Gorton priznala je da je i sama prošla kroz razdoblje preispitivanja kada je riječ o uspavljivanju vlastitog sina.
“Mogla sam nastaviti očekivati da moj sin mora naučiti samostalno zaspati ili sam mogla prihvatiti da jednostavno treba mene pokraj sebe”, rekla je za Motherly.
Prema UCLA Centru za poremećaje spavanja, jedan od tri uobičajena problema kod male djece je potreba za drugom osobom kod uspavljivanja i spavanja. To znači da roditelj leži pokraj pokraj djeteta ili ga vozi u automobilu. Dijete se tako uči zaspati uz drugu osobu koja postaje "jastuk", a onda dijete često ne može zaspati ako nema "jastuk" pored sebe. Ovo se naziva "asocijacija usnivanja" (sleep-onset association). Tvoje dijete želi da je mama pored njega zato jer te voli, ali može biti preplašeno ili zabrinuto. Neki stručnjaci smatraju da je važno djecu učiti da spavaju samostalno te da je to vitalno za njihov razvoj. Postoji zabrinutost da će dijete postati ovisno i neće moći samo funkcionirati.
Ali ovo nije nužno istina. Istraživanja pokazuju da privrženost djetetu nije štetna za njega. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Korean Journal of Pediatrics, osjećajni i osjetljivi roditelji pomažu djetetu da postane samopouzdanije, neovisnije, stabilnije i sigurnije. Autori istraživanja poručili su roditeljima koji su odvojeni od svoje djece da time ograničavaju svoju djecu i njihovu sposobnost da "razviju svoje potencijale i stabilnu ličnost".
To, naravno, ne znači da svaki roditelj može ili treba ležati s djetetom sve dok ne zaspi. No, kako je Gorton izjavila kao stručnjak, ali i kao mama, samo trebaš slijediti ono što ti srce kaže da je nabolje za dijete. "To me podsjetilo na ključnu ulogu koju imam u sinovom životu, ne samo u vrijeme spavanja, već kao osoba koja ga uči samouvjerenosti za cijeli život. Ja sam njegova konstanta. Ja sam osoba koju gleda kada osjeća strah. Moje dijete se osjeća sigurno sa mnom. Dakle, mogu mu dati mir da se može opustiti, duboko udahnuti i zaspati", izjavila je.
