Znamo da nije dobro smirivati djecu ekranom, ali ipak to svi u nekom trenutku napravimo. A kasnije nam se to, kaže istraživanje, vrati na loš način.
Svi smo to napravili barem nekoliko puta u životu. Stojiš u redu u trgovini, dijete dramatizira, nemaš više živaca, pa na kraju popustiš i daš mobitel da se dijete smiri. Doma je kaos, dijete premoreno i plače, a mora jesti prije spavanja, pa na kraju popustiš i pustiš neki crtić da dijete pojede. Kratkoročno je to spas! No što je s dugoročnim posljedicama...
Budući da takve stvari ne radimo kao roditelji dugo, tek sad smo mogli doći do nekih zaključaka o dugoročnim posljedicama. Tako je nova studija provedena na Sveučilištu UC Irvine otkrila da bi se ovakvo ponašanje roditeljima kasnije moglo obiti o glavu. Naime, studija objavljena u časopisu Developmental Psychology otkrila je da što je dijete više bilo izloženo ekranima, posebno u svrhu smirivanja, to je više bilo problema u ponašanju, poput grizenja, udaranja ili udaranja nogama. Naravno, paralelno je bio i povećan stres roditelja.
Studija je pratila više od 200 obitelji u okruzima Orange i Washington D.C., tijekom razdoblja od djetetovih devet mjeseci života do 2 i pol godine.
"Vještine regulacije emocija - poput vlastite sposobnosti smirivanja i odvraćanja pažnje - djeca bi mogla biti zamijenjena uređajima", rekla je Stephanie Reich, profesorica obrazovanja na Sveučilištu UC Irvine. "A ako nemaju tu vještinu, mogla bi se lošije ponašati, imati više problema u ponašanju."
Više problema u ponašanju, očekivano, može učiniti roditeljstvo stresnijim, što znači da će roditelji vjerojatno češće ponovno nuditi uređaje, te tako stvoriti začarani krug u kojem bi mogli zaglaviti, rekla je Reich.
Studija je također otkrila da su kasnije kako dijete odrasta mame doživljavale više stresa kada bi koristile uređaje za smirivanje djeteta, ali očevi, s druge strane, nisu imale takvo iskustvo. Iako je veća upotreba uređaja bila povezana s više problema u ponašanju, tate nisu osjećali razinu stresa toliko kao mame.
Nije bilo logičnog objašnjenja zašto je tako, ali Reich smatra da je uzrok u tome što općenito roditeljski posao više pada na mame.
"One mogu biti jednostavno više preopterećene ili preuzimati više zadataka od očeva kada je u pitanju svakodnevno roditeljstvo", rekla je.
U studiji je zabilježeno i koje to zapravo interakcije roditelja i djeteta zamijenjuju uređaji, a ustanovili su da je to podizanje u naručnje, nošenje i ljuljanje te smireni razgovor s njima.
"Sve ove vrste interakcija, od fizičkog dodira do korištenja jezika i savjeta za smirenje, nude djetetu u razvoju prilike za razvoj vlastitih vještina samoregulacije“, napisali su autori.
