Iako su ekrani generalno loš izbor, postoje opcije koje mogu spasiti stvar i ne učiniti od naše djece "zombije" koji samo gledaju u ekrane. Istraživanje je dalo jedan odgovor kao mogućnost.
Čini nam se da nema spasa za djecu i ekrane. Ne mogu bez njih i tu spasa nema. Mi smo, vrlo vjerojatno, pogriješili odavno i sad kao da povratka nema. Pa ipak, znamo da moramo spasiti što se spasiti da i ne želimo da nam djeca budu isključivo vezana uz mobitele – tako da ne znaju više niti komunicirati uživo.
No stiže mala dobra vijest po tom pitanju. Djeca čiji su roditelji aktivno sudjelovali u komunikaciji s njima tijekom njihovog vremena pred ekranima razvijaju bolje društvene vještine od djece koja ekrane koriste samostalno. Pokazalo je to novo istraživanje, koje je dokazalo da je od samog ograničavanja vremena ili postavljanja pravila važnija upravo roditeljska uključenost.
Riječ je o takozvanom prosocijalnom ponašanju, koje uključuje dijeljenje, suradnju, empatiju i pozitivnu komunikaciju s drugima.
Istraživanje je pratilo više od 2400 djece u dobi od tri do šest godina, a kasnije i u dobi od četiri do devet godina. Tijekom pandemije primijećeno je značajno povećanje korištenja ekrana bez prisutnosti roditelja. Tako je čak trećina mlađe djece koristila ekrane bez ikakvog uključivanja roditelja, dok je kod starije djece taj postotak još veći.
Rezultati su pokazali da djeca čiji su roditelji gledali sadržaj zajedno s njima, razgovarali o onome što gledaju ili se uključivali u igru, imaju razvijenije društvene vještine. Takva interakcija dugoročno pozitivno utječe na njihov socijalni razvoj.
Stručnjaci naglašavaju kako nije presudna količina vremena pred ekranima, već način na koji se ono provodi. Kada roditelji aktivno sudjeluju, vrijeme pred ekranom može postati prilika za učenje i povezivanje.
Iako je i dalje važno ograničiti izloženost ekranima u najranijoj dobi, kako djeca rastu, sve veću ulogu ima kvaliteta zajedničkog vremena. Upravo ta rana uključenost roditelja može pomoći djeci da razviju zdrav odnos prema tehnologiji.
Za roditelje koji nemaju puno vremena, stručnjaci savjetuju barem povremeno zajedničko gledanje ili razgovor o sadržaju, kao i poticanje aktivnosti izvan ekrana. I male, ali namjerne interakcije mogu imati velik utjecaj na razvoj djeteta.
